Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

četvrtak, 18. rujna 2014. Arhiva kolumne

Tko se boji naroda?

Dok je zemlja natopljena kišama i podivljalim rijekama, politička scena je prilično užarena ako je suditi po prvim rujanskim danima.
Foto: www.antenazadar.hr

Čini se da je građanska inicijativa "U ime obitelji" dobro "zakuhala" početak nove političke jeseni u Hrvatskoj, jer njome se – zanimljivo – bave i protiv nje udružuju i već tradicionalni politički protivnici. A sve je to zbog želje da se saborske zastupnike bira imenom i prezimenom, te da se promijeni izborni sustav. Zašto su se političari odjednom uplašili naroda? A svi tako pošteno rade (žele raditi) za njegovo dobro? I prisežu da rade za dobro naroda? Tekst prisege saborskog zastupnika glasi: "Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske“ (Poslovnik Hrvatskog Sabora, čl. 7.). Tko je čiste savjesti, nema razloga za strah. Boje se, dakle, samo oni drugi.

Jasan cilj

Građanska inicijativa "U ime obitelji" stekla je veliko povjerenje gotovo revolucionarnom "mobilizacijom" volonterskih snaga za raspisivanje referenduma o braku kao zajednici muškarca i žene. Osim elementarnim nepogodama, jedino je njima kao organiziranom obliku djelovanja u miru uspjelo pokrenuti volonterstvo za neko više, a ne osobno ili stranačko dobro. To povjerenje veliki je kapital inicijative "U ime obitelji" s kojim je ušla u novu borbu. Paradoksalno jest da iz naroda dolazi inicijativa za korekciju vlasti koju je baš taj narod odabrao i koja bi upravo tom narodu trebala služiti. (Kao da su do ulaska u Sabor ili Vladu ti predstavnici naroda živjeli u epruveti, pa su sada potpuno odijeljeni od naroda.) Sada je već prilično naivno vjerovati da se za vlast bore oni koji žele dobro narodu. I kad smo toga postali svjesni, zašto ne iskoristiti mogućnosti demokracije u čijem imenu stoji demos – narod, a ne pojedinci?! Javno je, također, poznato i da je Crkva podržala ovakvu inicijativu. Međutim, s jasnom naznakom – ako služi općem dobru društva. To je vidljivo iz poruke HBK objavljene ovoga tjedna: "Biskupi nemaju ništa protiv referenduma ukoliko on doprinosi plodonosnijoj i većoj demokratičnosti, te uz to promiče i služi općem dobru društva."

Napomena o povjerenju

Mnoge smo odluke, pa tako i izborna zaokruživanja, činili vođeni mišlju da biramo one koji žele dobro narodu. A onda, većina izabranih oboli od "hrvatskog sindroma": dočepati se vlasti i raditi za sebe i svoje stranačke boje, rodbinu i prijatelje. Također, jedan od simptoma toga "zaraznog" sindroma jest i zajednički cilj pretvoriti u osobni kapital za političke ambicije. Bilo bi dobro kad bi postojalo neko cjepivo protiv te zaraze. Ali jedina preventiva je savjesno i odgovorno djelovanje, te bijeg od svake zloupotrebe povjerenja građana. Crkva i narod imaju povjerenje u Inicijativu "U ime obitelji". A povjerenje obvezuje. I ne zaboravimo primjetiti da je Crkva (opet) stala iza naroda kao – u ovom slučaju je to više nego jasno – jedini zagovornik zdrave demokracije u kojoj se računa na glas naroda. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić protekloga je vikenda ohrabrio djelovanje građana. U propovijedi na Mariji Bistrici istaknuo je kako prilike ne dopuštaju odgađanja jer u pitanju je opće dobro. A da bi se promicalo opće dobro, potrebno je i neprestano obnavljati vlastiti politički i društveni poredak."

Kakav kaos?

Čista je obmana isprika da bi promjena izbornog sustava i biranje zastupnika imenom i prezimenom donijela "apsolutni kaos", kako to kaže Peđa Grbin, inače vjerni službenik i zaštitnik aktualne politike. Poput dobrog školarca provodi primljene smjernice i brani logici zdravog razuma neobranjivo. Kako može izazvati kaos jasan izbor saborskih zastupnika? Nije li veći kaos birati (apstraktne) boje, liste, popise, a dobiti u saborske klupe kukavičja jaja? Mons. Miklenić u novom komentaru Glasa Koncila zaključuje: "Političari, ako žele dobro Hrvatskoj i svim njezinim građanima, bez poteškoća će moći nakon usvojenih predloženih ustavnih promjena glede izbora uspostaviti zdraviji, učinkovitiji i bolji politički sustav od postojećega, koji su sve koalicijske vlade od 2000. godine višestruko kompromitirale i zlorabile za svoje interese, a protiv interesa općega dobra za sve hrvatske građane." I time je sve rečeno: i desne i lijeve vlade i zastupnici varali su narod. Nije li vrijeme da se taj kaos – čije posljedice vidimo i u slučaju Sanader, Merzel, Čačić, itd. - zaustavi? (O spavanju na saborskim sjednicama, čitanju novina, nedolasku na sjednice, itd., nećemo ovaj put. To nije kaos, to je hrvatska politička tragedija i potop zdravog razuma.)

I "neprijatelji" se ujedinili protiv?

Zajedništvo SDP-a i HDZ-a oko protivljenja referendumu višestruko je znakovito. Ide u prilog inicijativi koja je uspjela – barem u jednoj temi – spojiti nespojivo, dvije potpuno suprotne stranke. Na drugoj strani, sumnjivo je to njihovo zajedništvo. Jesu li time potvrdili da ih na političkoj sceni drži isključivo stranački i pojedinačni interes, a uopće ih ne zanima dobro naroda? Željka Markić iz Inicijative izjavila je da joj je „žao što HDZ, koji je u Hrvatsku uveo demokraciju, ne prepoznaje da je riječ o inicijativi za daljnjom demokratizacijom Hrvatske. Zanimljivo je također kako su i lijevi i desni složni u tumačenju da izbor zastupnika imenom i prezimenom zapravo nije doslovno izbor konkretnih pojedinaca, jer njihove koalicije i dogovori nakon izbora ipak imaju prednost. A nevjerojatno je još nešto. Primjerice, bivšoj sisačkoj županici koju se tereti da je Županiju oštetila za 10 milijuna kuna,  po Zakonu je dopušteno vratiti se u Sabor nakon Remetinca. Predsjednica Mandatno-imunitetnog povjerenstva, Gordana Sobol (SDP) u njezinom slučaju podsjeća da je „svatko nevin dok mu se krivnja  ne dokaže i dok ne dođe do pravomoćne presude.“ To je točno, ali ako nije moguće zaposlenje u državnoj službi dok postoji „dosier“ o kaznenom postupku, kako je moguć povratak u saborske klupe? To nije jasno niti predsjednici Sobol. Ali eto, Merzel je (opet) saborska zastupnica. I taj Zakon nije potrebno mijenjati, jer odgovara svim sličnim „igračima“, dok im se Zakon o referendumu više ne sviđa, pa ga sada više ne žele primjenjivati. Podsjetimo, procedura koju bi trebao proći novi referendum ista je kao i kad smo glasovali o ulasku u Europsku uniju. Ali, ovo glasovanje nije više poželjno, pa se domišljaju na raznorazne načine kako narod zaustaviti. Možda „upali“ pokušaj moratorija?!

Strah od naroda?

Peđu Grbina SDP zaista treba nagraditi za upornost u misiji koju s velikim uvjerenjem ispunjava. Gotovo školski primjer vjernosti ideologiji bez naroda koja, i kada brod tone, vrti svoj film. Njegova samouvjerenost zasigurno proizlazi iz odvjetničke prakse, a je li tri godine zastupničkog mandata dovoljno za funkciju predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, za javne nastupe o tome što je po, odnosno, kontra zakona? S obzirom na 16-godišnju vjernost SDP-u, ovaj 35-godišnjak ima kvalifikaciju za izjave o opasnom referendumu Inicijative „U ime obitelji.“ Nebitan je za njega izbor zastupnika imenom i prezimenom. Više ga muči zahtjev Inicijative za smanjenjem izbornog praga i za zabranu predizbornog koaliranja. To prijeti „da će hrvatski politički sustav dovesti u stanje apsolutnog kaosa“, te je zbog toga Inicijativu nazvao opasnom. Možda je ovaj pravnik namjerno zanemario Zakon o referendumu koji u čl. 2 kaže da je „referendum oblik neposrednog odlučivanja birača u obavljanju državne vlasti o pitanjima određenim Ustavom.“ Već čl. 1 Ustava RH jasno kaže da je Hrvatska demokratska zemlja i da „u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.“ Čl. 2 nadalje izravno veže Hrvatski sabor i narod kada kaže da „Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us-tavom i zakonom, odlučuje: o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj...“ Eto, to nam uporno prešućuje predsjednik Odbora za Ustav u Hrvatskom saboru. Ključno je pitanje zašto se političari boje naroda? A taj narod ih je doveo na vlast? Nije zanemarivo niti da na njihove račune sjeda novac poreznih obveznika. Strah se rađa kad se nešto muti. Čovjek čiste savjesti nema razloga za strah. Zato se aktualni političari rukama i nogama bore ne bi li ušutkali temelj demokracije, a to je glas naroda, jer im zapravo puno više odgovara diktatura "ex cathedra", tj. Banski dvori, Sabor i Pantovčak. „Privremena zabrana izjašnjavanja birača o demokratiziranju izbora ne može se opravdati ni životnom ni pravnom logikom. Predstavnici naroda, zastupnici u Hrvatskome saboru, nemaju ovlasti ni pravo zabraniti narodu koji predstavljaju da se očituje o tako važnom pitanju kao što je promjena nepravednog izbornog sustava koji koči ulazak novih i sposobnih zastupnika odgovornih biračima u Hrvatski sabor“, stoji u priopćenju Građanske inicijative „U ime obitelji“.

A što se događa dalje od očiju javnosti?

Dok se mediji bave političkim uvjeravanjima nacije kako je referendum „opasan“, Građanska inicijativa „U ime obitelji“ umrežava volontere koji su se prošle godine pokazali kao nova snaga Hrvatske. Potpisi će se prikupljati od 21. rujna do 5. listopada na više od 2000 mjesta u Hrvatskoj, a odlukom HBK to može biti i pred crkvama. Sretno nam svima!

Preporuka – pročitajte: http://uimeobitelji.net/referendumsko-pitanje/
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 20.9.2014. 12:42:40 Prijavi abuse
"Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!" Dani od 21. rujna do 5. listopada bi mogli biti nešto rijetko viđeno na političkoj sceni ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi, utonuloj manje-više u beznađe! Doista, nek nam je sretno! Dosta je bilo pasivnosti i premišljanja, "kucnuo je čas", svi kojima je do dobra Hrvatske i Europe - prema volonterskim štandovima! Birajmo zastupnike imenom i prezimenom! Inicijativa udruge U ime obitelji je iznikla iz onog najboljeg od najboljeg što europski duh i tradicija imaju!