Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

subota, 08. prosinca 2012. Arhiva kolumne

Vrtoglavica na vidiku?

Premda nije službeno otvorena i čini se da nadležni ne brinu odviše što će reći javnost, vodi se javna rasprava o Zdravstvenom odgoju u koju se uključuju: mladi, roditelji i predstavnici Crkve...

Iako nas je zima odjenula čistoćom bjeline i snijegom koji utišava buku naših ulica i trgova, na području borbe za nove generacije sve je glasnije. Premda nije službeno otvorena i čini se da nadležni ne brinu odviše što će reći javnost, vodi se javna rasprava o Zdravstvenom odgoju u koju se uključuju sve skupine: mladi, roditelji, strukovne udruge i najviši predstavnici Katoličke Crkve. Želi li nova ideologija svoju mrežu proširiti i na djecu? Radi li se ovdje o ideologiji ili samo o bezazlenim informacijama?

Ideologija u odgoju i obrazovanju
Da s pravom možemo postaviti pitanje je li Zdravstveni odgoj ideološki postavljen, pomogao nam je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić kada je na susretu s ravnateljima predškolskih i školskih ustanova grada Zagreba 4. prosinca rekao: „Dok se na gospodarskome planu pokazuje neuspjeh traganja za prihvatljivim putom napretka, povlače se na odgojnom području potezi ideološke naravi koji su u suprotnosti s bitnim odrednicama hrvatske kulture i svjetonazora većine.“ Poznavajući kardinalov oprez pri svakoj javno izgovorenoj riječi, ova konstatacija zasigurno ima utemeljenu pozadinu. A da je tako, otkriva analiza javne rasprave koja se nametnula ovih tjedana. Što je ono osnovno što brine? U samom uvodu Kurikuluma zdravstvenog odgoja piše: „Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.“ Ovaj cilj programa – razvoj sustava vrijednosti - nužno traži moralna i etička mjerila, a njih nema bez vrijednosne podloge. Dakle, program nikako nije vrijednosno neutralan, već otvara temeljno pitanje: prema kojem će se okviru razvijati sustav vrijednosti? To nikako ne može biti nedorečeno, jer će u suprotnom ostaviti dojam da se s našom djecom eksperimentira, pa što ispadne.

Zašto Odgoj kad odgoja „nema“?
Iako je općepoznata činjenica da škola nije samo ustanova za obrazovanje djeteta, već je jednako tako i odgojna ustanova, branitelji Zdrastvenog odgoja konstantno preskaču tu riječ – odgoj. A zanimljivo, i sam se program zove ODGOJ,  a ne npr. informiranje. Odgoj, pak, nužno traži oblikovanje u određenim vrijednostima, stvaranje stavova, određeno mišljenje. Dakle, već po svojem nazivu ne može biti vrijednosno neutralan. Da je slučajno neutralan, onda bi se zvao npr. Zdravstveno informiranje, Spolno informiranje, ali nikako ne odgoj. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, koji je bio i koordinator Povjerenstva za spomenuti Kurikulum, neprestano ističe da je on isto što i Kurikulum za matematiku, povijest, zemljopis i slično. Pitam se zašto se onda, umjesto predmeta matematika, ne govori npr. matematički odgoj? Zato ne smijemo nasjesti na priču o vrijednosno neutralnom programu. Nadalje, zamislite koji će se kaos stvoriti u glavicama djece kad će jedno slušati kod kuće od roditelja koji će ih učiti, primjerice, čistoći i poštovanju intime vlastite i tuđe spolnosti, a onda će doći u školu i gledati primjere spolnog uzbuđivanja, poticanja istoga, homoseksualne parove izjednačene sa heteroseksualnima, itd. Je li uzaludan vapaj kardinala Bozanića koji kaže: „Od škole se očekuje promišljanje o vrijednostima i djelovanju u skladu sa zajedničkim usuglašenim društveno-kulturnim vrijednostima i odgojno-obrazovnim ciljevima“? Ujedno napominje da se, kad je riječ o odgoju, „osobito moralnom, traži suglasje oko temeljnih vrijednosti koje se onda u školi prenose na nove naraštaje.“ Školski sustav na čelu s ministrom Željkom Jovanovićem kao da je izronio iz jednog potpuno apstraktnog naroda koji je lišen kršćanske matrice i društvenog morala na kršćanskim temeljima, jer nema suglasja o temeljnim vrijednostima. Zanimaju ga samo čiste informacije. I taj sustav također vodi prema stvaranju apstraktnog naroda, svačijeg – po nasljedovanju svih „svjetskih standarda“, i ničijeg – po okretanju leđa vlastitom kršćanskom identitetu. Filipović je njegov glasnogovornik te neprestano ponavlja: „Zdravstveni odgoj mora ponuditi standarde na temelju znanstvenih spoznaja i ne može biti svjetonazorski i ideološki obojen.“ Po njemu nema govora o odustajanju od programa niti nekoj alternativi ovakvom Zdravstvenom odgoju, „jer bismo onda priznali da sadašnji zdravstveni odgoj ima ideološke konotacije, što nije točno“, izjavio je za Slobodnu Dalmaciju.

Namjerno skretanje pozornosti?
I HBK jasno podupire Zdravstveni odgoj pozitivno vrednujući njegova tri modula (Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja). Crkva je jasna kada proziva zamke 4. modula – Spolnog odgoja, odnosno rodne ravnopravnosti i odgovornog spolnog ponašanja. A ministar Jovanović tu temu uporno preskače i okreće teze. Iako dobro zna da se javna rasprava nije razvila zbog pranja ruku ili zdrave prehrane, javnosti svjesno skreće pozornost na sporedno u cijeloj priči: „Protiv toga mogu biti samo neznalice koji ne žele dobro svojoj djeci.“ HBK traži da sadašnji četvrti modul Kurikuluma zdravstvenog odgoja bude u skladu s načelima vrijednostima kršćanske etike (prema Ugovoru Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, čl.1, t. 2). Ministar sve svodi na zdravstveni odgoj iako je jasno da je problem ovaj jedan dio koji ima svoje ime. Ali svim silama se trudi pokazati da katolička javnost ima nešto protiv cijeloga programa, što nije točno. No, Katolička je Crkva, ako želi otvoriti oči, dobila jednu napomenu da može stati na kraj ovakvim vratolomijama oko odgoja mladih. Sada postaje očito kolika je šteta što dvadeset godina samostalnosti i slobode Crkve u našoj zemlji nije bolje iskorišteno za pokretanje katoličkih škola, jer upravo u njima se ovakav program može modificirati prema načelima Crkve, a ne ideologije. I predsjednica Udruge Protagora i Foruma za slobodu odgoja Vesna Mihoković-Puhovski izjavila je za internetski portal Danas.net, ako se roditelji protive ovakvom programu „neka svoju djecu upišu u katoličke škole.“ (Za sada postoje 2 katoličke osnovne škole, 12 srednjih i 48 vrtića.)

Roditelji nevažni?
Jesu li roditelji prevareni ili poniženi u cijeloj priči? Pri sastavljanju Kurikuluma zdravstvenog odgoja odlučujuću, a po svemu sudeći i jedinu riječ, imaju stručnjaci: sociolozi, biolozi, liječnici, savjetnici. Roditelji nisu niti upoznati s programom niti ih je itko pitao žele li da njihovo dijete sluša Zdravstveni odgoj u ovakvom obliku. U vješto režiranoj kampanji ZA ovaj odgoj, roditeljima je prikrivena zamka koja se tiče Spolnog odgoja. Odnos prema spolnosti, čistoći, usmjerenosti na rađanje nikako ne može biti isto kao i pranje ruku. A osim toga, u aktualnoj raspravi, roditelje se i ponižava, jer ih se ne pita niti za mišljenje, pod isprikom da nisu kompetentni, niti ih se pita za dopuštenje da se njihovu djecu u školi poučava o spolnosti. Samo, jesu li roditelji svjesni toga? Treba li podsjetiti da Ustav RH jamči roditeljima da odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav RH, čl. 63, t.1)?

Roditelji, prionite istraživanju i čitanju
Mnogi zauzeti roditelji i učitelji potrudili su se ovih dana proučiti Kurikulum zdravstvenoga odgoja, osobito dio koji govori o spolnosti. Došli su do zaprepašćujućih spoznaja. Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika pod naslovom „Potop zdravog razuma“ pripremilo je sažetak iz preporučene literature za govor o spolnosti. Upućujem vas, čitajte taj prilog, a kao ilustraciju zašto, evo nekoliko citata što bi učitelji trebali poučavati vašu djecu: 1. „Kada je riječ o spolnosti, pravilo je, čini se, sljedeće: ako je osjećaj dobar, nastavi to činiti“; 2. „Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“; 3. „Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja.“ Je li ovo dovoljno da vas pokrene na djelovanje? Za slučaj da ste nesigurni hoćete li kao roditelji reagirati, evo još jednog stava: 4. „Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja.“

Krađa intime?
S kršćanskog stajališta, nad djecom se ovim programom vrši nasilje. U spolnom odgoju ukradena im je stidljivost, a time i intima. Pritom ne mislim da stidljivost koja blokira u komunikaciji, već na onu koja čuva intimnost. Ovaj školski program spolnosti je ukrao riječnik poštovanja i uzvišenosti time što ju je sveo na informaciju i činjenicu s kojom se učenici moraju suočiti. Zašto se mlade ne uči da krenu u potragu za čistom ljubavlju? To je naznaka jedne moguće revolucije koja će zatvoriti dragulje u kutijice koje će otvoriti pred uzvišenim ciljevima dara života, a ne ih prosipati po trgovima spolnosti kao javnog dobra. U toj čistoj ljubavi do izražaja će doći i ljepota ženstvenosti i muževnosti. Oni koji banaliziraju ljudsku intimu svodeći je na činjenicu podvrgnutu znanstvenim mjerenjima kao da su i sami izgubili osjećaj za ljepotu toga dara, pa svojim ponašanjem žele to prikriti. Zahtjevno je učiti ljude što znači odreći se nečega zbog višeg dobra, jer takav nauk nužno traži vlastiti primjer. U vremenu kad nas svijet uči imati sve i odmah, govor o odricanju je smiješan. Nitko u Kurikulumu ne uči djecu da je čovjek jedino biće koje može sublimirati energiju, pa i onu seksualnu. (Još nitko nije umro zbog čistoće i života u celibatu, ali jest zbog promiskuitetnog ponašanja i predoziranja s užicima!) Prof. Manja Kovačević smatra da „stidljivost nadahnjuje način življenja“ i sastavni je dio umjerenosti. „Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora biti skriveno. Izraz je finoće, ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba. Ova nadahnjuje izbor odjeće. Ona čuva šutnju ili suzdržanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatiželje. Ta stidljivost postaje diskretnost.“

Koga braniti – djecu ili ministra?
I dječja pravobraniteljica Mila Jelavić ovih se dana pretvorila u braniteljicu sustava i ministra, a ne djece. Dokazuju to i njezine izjave (u Slobodnoj Dalmaciji) prema kojima roditelji u cijeloj priči više nisu važni. Štoviše, između redaka izražava sumnju da bi roditelji djeci mogli uskratiti informacije, pa su zapravo roditelji već unaprijed optuženi ni krivi ni dužni. Citiram izjavu: „Djeca imaju pravo na informacije koje su važne za zaštitu njihova zdravlja i koje upućuju na važnost odgovornog spolnog ponašanja i nitko, pa ni roditelji, nema prava uskratiti im te informacije.“ Da je ministar važniji od djece čitamo iz ove izjave: „Ministar nije pogriješio što je zdravstveni odgoj uveo u škole bez prethodne javne rasprave. Naprotiv, pogrešno je što taj program nije uveden i ranije.“ Zanimljivo je da, kao i ministar Jovanović, i pravobraniteljica skreće pozornost s problema. Tako se poziva na Konvenciju o pravima djeteta prema kojoj sva djeca imaju jednaka prava na informaciju i kvalitetno obrazovanje (protiv čega nitko normalan ne može biti). No, isto tako prešućuje pravo roditelja na izbor odgoja djeteta. A da bi isključivanje roditelja bilo još jasnije, ponavlja: „Program zdravstvenog odgoja, kao i njegov integralni dio spolni odgoj, treba biti dostupan svim učenicima, kao što su i drugi programi, predmeti i oblici neposrednog odgojno-obrazovnog rada, neovisno o suglasnosti roditelja.“ Bez obzira što roditelji kod kuće uče prema svojem svjetonazoru, statistički gledano djeca u školi i školskim obvezama provode puno više vremena nego s roditeljima. I umjesto da ujedinjuje roditelje i školu, sustav ih agresivno razdvaja pritom ponižavajući roditelje i bez pitanja upličući im djecu u mrežu hedonizma, pozitivizma i liberalizma.

Štulhofer ih (nesvjesno) razotkrio?
Netko je ovih dana primjetio da program ne smije pasti, jer je u povjerenstvu od 14 stručnjaka i supruga premijera Zorana Milanovića, dr. Sanja Musić Milanović. Iako imamo pravo pitati tko je u povjerenstvu, te o tome možemo imati mišljenje, zanimljivo je da čak i članovi povjerenstva, ako ih pozorno pratimo, otkrivaju zamke programa, što se vrlo jasno moglo iščitati na prvom stručnom skupu što ga je o Kurikulumu zdravstvenog odgoja organizirala Agencija za odgoj i obrazovanje. Naime, član Povjerenstva je i dr. Aleksandar Štulhofer, hrvatski seksolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znakovita je njegova izjava: „Jovanović želi biti ministar koji je uveo zdravstveni odgoj u obrazovanje, pa vrši pritisak na njegovo provođenje.“ A na pitanje učiteljice: „Kako objasniti djeci u četvrtom razredu osnovne škole što je transseksualnost i zašto dječak može reći da je muškarac s vaginom?“, odgovorio je da je predavačima potreban priručnik da to mogu učiniti, jer „te teme nisu predodređene za djecu te dobi.“ Drugim riječima, djeci se nameće nešto što nije primjereno njihovoj dobi niti zrelosti. Dakle, i sami autori Kurikuluma znaju da su postavili nenormalne ciljeve. I sada ih svim sredstvima i pod svaku cijenu moraju postići. Osim toga, Štulhofer je jasno rekao da se radi o programu koji je oslobođen moralnoga vrednovanja. Naglasak je na poticanju rasprave s učenicima u kojoj predavači moraju biti „otvoreni, duhoviti, pristupačni, istinski zainteresirani i izbjegavati moralizirajući pristup.“ Hoće li naša djeca platiti ministrove ambicije? Roditelji koji su se ovih dana na razne načine očitovali o ovom programu smatraju da ministar dokazuje da mu nije stalo do odgoja djece, već samo do toga da se djeca zbune i da se kod njih stvori nesigurnost u samu sebe, te izazove kriza savjesti i vrijednosti. Dakle, „ministar obrazovanja nameće metode koje su u suprotnosti s osnovnim načelima pedagogije.“ A po svemu sudeći, i ljudskog razuma.

POSEBNO PREPORUČAMO:
www.zdravstveniodgoj.com

TEKST:
POTOP ZDRAVOG RAZUMA


IZJAVE:
Slobodna Dalmacija

Srednja.hr

Slobodna Dalmacija

Da biste komentirali, prijavite se.