Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 09. travnja 2014. Arhiva kolumne

Zar (samo) pogrešna interpretacija?

U zemlji koja grca u problemima, od nezaposlenosti do poskupljenja, poreza, korumpiranih političara, samozvanih lidera bez vizije i karizme, kao tema od općeg interesa isplivao je svećenik, don Damir Stojić.
Foto: katehetski.ri-nadbiskupija.hr

Na prvi pogled, dobro je što se s tako velikim zanimanjem prate riječi jednog studentskog kapelana, svećenika (i mojega školskog kolege čiju promociju "Teologije tijela Ivana Pavla II." i rad sa studentima izuzetno cijenim). No, malo dublja analiza sveprisutne teme ovih dana zaprepašćuje spoznajama kako naša javnost – mediji i oni koji ih konzumiraju – sve dublje tonu u potpunu promašenost.

Nevjerojatno ili nemoguće?

Da se u našem medijskom poslu poštuju pravila struke, onda se ova prašina sigurno ne bi podigla. Zašto to tvrdim? Prije svega, u najmanju ruku malo je čudno da ovakvo zanimanje pobudi rasprava 16 (šesnaestero) mladih ljudi (8 djevojaka i 8 mladića) u dobi od 19 do 25 godina na temu pobačaja. Ako je stvarno našim medijima stalo do malih skupina mladih koji raspravljaju o ovakvim temama sa svećenicima, onda bismo iz sata u sat trebali čitati vijesti iz puno većih zajednica mladih koje su se kroz kateheze o slobodi i odgovornosti pripremale za nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži. Jer, i oni su postavljali vrlo osjetljiva pitanja. I javnosti dostupne kateheze za SHKM također su medijski primamljiv materijal. No, vratimo se "spornoj raspravi" na kojoj je don Damiru analizirano svako izgovoreno slovo i koja je završila na "nacionalnoj razini." Čitajući izvješće na portalu (Narod.hr), ipak nedostaje jedna poveznica da se tako osjetljiva izjava rekonstruira točno kako je izgovorena. Autor teksta nespretno je razlomio don Damirov govor, pa je ispalo da je "medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni u tom slučaju." Budući da nedostaje cjeloviti kontekst, nije jasno na koji se slučaj ovaj zaključak odnosi. Višestrukim čitanjem internetskog teksta – a  sigurno je da vrlo malo ljudi dva ili tri puta čita izvješća (osim onih koji moraju po dužnosti ili su stvarno zainteresirani za temu) – može se naslutiti da se govori o trudnoći koja nastaje u silovanju. Također, gledano u cjelini, jasno je da je don Damir objasnio školsku metodu kako se događa trudnoća – kako je Bog stvorio ženu i što joj je dao za začetak života, da bi objasnio kako se taj lanac pripreme tijela silovanjem prekida. I izraz da je "medicinski nevjerojatno" možda je i zaista izgovoren. No, nije presudan za bit stvari, jer po logici prirode i obrascu ženskog tijela, u silovanju se događa odstupanje od redovitog procesa. A sve što odstupa od redovitosti, postaje nevjerojatno. (Ne i nemoguće!) No, kasnijim interpetacijama i prepričavanjima "od usta do usta" on je i promijenjen, pa je ispalo da je rečeno da je takva trudnoća ne nevjerojatna, nego nemoguća. Međutim, tko bi uočio ovakav "detalj"?!

Ipak (samo) kriva interpretacija?

I iz toga "detalja" raširila se iskonstruirana priča brzinom svjetlosti. Primjenimo li na nju dobro nam poznati kriterij "tko ima koristi od ovakvog epiloga", možda štogod dobro i naučimo. Don Damir je, objašnjavajući što se zapravo dogodilo, dobro iskoristio medijsku pozornost, pa podsjetio na stav Katoličke Crkve o pobačaju – ubojstvu nevinog djeteta. (Big like, don Damire!) Također možemo naučiti koliko je javnost "osjetljiva" za ovu temu, pa se s tolikim zanimanjem prenose i prepričavaju vijesti s jednog mladog, novog portala na hrvatskom medijskom tržištu. Nacionalna televizija čak je don Damira i ugostila u – zamislite – informativnom programu! A nije održao skup pred tisućama ljudi, već je o pobačaju zbog silovanja odgovarao na pitanja niti dvadeset studenata. Nevjerojatan kriterij kojega plaćaju svi HRT-ovi pretplatnici. I još je nevjerojatniji zaključak nakon svega da se ipak radi o „krivoj interpretaciji“. Da je interpretacija jedne male tribine kriva, bilo je jasno još u startu. Da se slijedi novinarsko pravilo – od provjere informacija do izvornika – ova se prašina uopće ne bi podigla, jer bi se priče gradile na onome što vijest jest, a ne na konstrukcijama. Eh, da nam je u Hrvatskoj ono što nije!

Pun pogodak ili?

"Palac gore" za dobru promidžbu teme "protiv pobačaja" i pozornost na raspravu mladih bez obzira koliko mala bila skupina koju zanima ovaj gorući problem. Ali "palac gore" i za  osvajanje publike logikom „proizvodnje događaja.“ Tako se privlači pozornost. Međutim, samo je istina, a ne konstrukcija ili kriva interpretacija, i zadržava! Je li ovdje slučajno "proizveden događaj" koji će podići prašinu? Četiri dana nakon tribine o pobačaju ona je postala vijest. Zvuči nevjerojatno (ili nemoguće?) u vremenu apsolutne poplave informacija o događajima "sada i ovdje." E, da. I još ostaju ljudi, publika koja u slijepoj površnosti guta medijske konstrukcije. Da takve publike nema, niti ova kriva interpretacija don Damirova odgovora studentima ne bi bila "bomba" vijest. Statusti na profilima vrte se oko izjave da "silovane žene ne mogu zatrudnjeti". Iz teksta o tribini to nigdje nije moguće pročitati, jer postoji bitna razlika između "nevjerojatno" i "nemoguće." I bit ćete u pravu ako zaključite da me baš rastužilo ovo sveopće hrvatsko gutanje nametnutih medijskih konstrukcija. No, ohrabruje spoznaja da ima i onih koji bi željeli "čuti iskreni motiv ovog prozivanja." A taj motiv je HRT jasno dao do znanja u rečenicama urednice Dnevnika koja je don Damira ugostila. Shvatila je, naime, da uslijed prozivanja on ipak vješto vlada situacijom i promiče istinu o obrani života. Pokušala ga je prekinuti komentarom: "Opće je poznato stajalište Katoličke Crkve." I, želeći ga "naučiti" da o pobačaju nije pozvan govoriti, ipak mu je – nesvjesno - učinila uslugu, jer je pred kamerama izgovorio ono bitno: "Mislim da je veliki blagoslov u svemu tome da mi uopće raspravljamo i drago mi je što sam tu, i da će se konačno jednog dana razbiti taj tabuu da progovorimo o zločinu pobačaja, da mi u Hrvatskoj zapravo ubijamo našu djecu. Mislim da bi bilo dobro da zaista stanemo i vidimo što je to, i da spasimo tu djecu." Urednica je samo zaključila: "Ali o pobačaju odlučuje svjetovna vlast. Mi smo ipak svjetovna država." Prema logici objektivnog novinarstva, ovdje bi najjači mamac za temu bila slika "da mi u Hrvatskoj ubijamo našu djecu" čineći pobačaje. No, čini se da je medijski još dug put do spašavanja života začete, a neželjene djece. I kad to bude vijest koja pokreće i zaustavlja ubojstva nad nevinima, imat ćemo pozitivan medijski sadržaj, ali i teme koje će ići u prilog života. Ondje gdje se brani život, događa se i napredak. Sve suprotno tome vodi u kaos, kao što je pokazalo i ovo (slučajno ili namjerno) "pogrešno interpretiranje" odgovora o pobačaju.
 

Da biste komentirali, prijavite se.
Marko Petričević - 11.4.2014. 0:41:35 Prijavi abuse
“Dična” urednica s HRT-a koja je intervjuira don Damira veli : "Ali o pobačaju odlučuje svjetovna vlast. Mi smo ipak svjetovna država." ---- Razmislimo malo o tim riječima, ne radi li se tu o načinu na koji nas vjernike već desetljećima, pa možda i stoljećima, žele ušutkati, nabijajući nam kompleks da vjera nema što tražiti niti u državi, niti u društvu, niti uopće u javnom prostoru. ----Isus je rekao: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ ---- Čini mi se da bi bilo bi pogrešno razumjeti ovu Isusovu riječ samo individualno, kao da se ona nebi odnosila i na obiteljsku, porodičnu, župnu, narodnu, ali i na društvenu i političku zajednicu. Treba prekinuti s kompleksom koji su nam usadili liberali i pobornici diktature relativizma. --- Pogledajmo samo stari Dubrovnik. To je bilo civilizirano i sređeno društvo. ---- Ako je vjera, osim izravne spoznaje, drugačiji, ali također bitan način spoznaje istine o svijetu, a ona to jeste - kako se može iole suvislo organizirati život pojedinca i zajednice bez te istine? Pa i među ljudima se ne može živjeti bez odnosa povjerenja – ne mogu se u sve sam direktno uvjeriti, mogu npr. vjerovati znanstvenicima da se Ajnštajnova teorija relativnosti osniva na ispravno izvedenim jednadžbama, bez da se sam upuštam u studij matematike i fizike, ili vjerodostojnom svjedoku mogu npr. povjerovati da je bio vidio zadnje dane mog djede na Križnom putu 45-te, to je i jedini način u tom slučaju kako mogu doći do istine. ---- Intelektualna i praktična jalovost “racionalnih naprednih snaga” nas je koštala u ovom vremenu “moderne i postmoderne” i previše; zašto bismo morali i dalje dijeliti s njima životni pesimizam i bezperspektivnost. I ne radi se tu samo o narcizmu, depresiji i pesimizmu - radi se u stvari o novom barbarstvu, što se vidi i u načinu komunikacije koji je svjetlosnim godinama za kulturom dijaloga npr. na pariškom sveučilištu za vrijeme sv. Tome Akvinskog, kad je svoju tezu smio iznijeti samo onaj koji je prvo publici dokazao da je dobro razumio tezu svog sugovornika. ---- Kratko rečeno, pobačaj je ubojstvo nevinog ljudskog bića, koje posjeduje neotuđivo dostojanstvo jer je od Boga stvoreno, željeno i voljeno - to je prava istina i prava antropologija; ubojstvo nevinog ljudskog bića je zločin, bila država "svjetovna" ili ne. ----- Hvala don Damiru i Tanji Popec na zalaganju da ta istina čuje.

Marita Bulić - 9.4.2014. 9:14:38 Prijavi abuse
Bogu hvala što postojite i širite glas razuma, srca i istine. Laž se na kraju razotkrije,a iza nje ostaje gorko iskustvo, Al naš don Damir je Duhom svetim osnažen i zna se boriti za ISTINU. Nek vas štiti i blagoslovi Gospodin .