Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

srijeda, 29. svibnja 2013. Arhiva kolumne

Živnula je stara dama

Tko može propisati pravo na brak kao temeljno ljudsko pravo? Promijeniti narav braku je kao iz ljiljana učiniti kaktus.

Europa se odavno naziva starim kontinentom. No, čini se da živi neka nova vremena. Usuđujem se reći da se pred našim očima događaju riječi koje je u pobudnici „Ecclesia in Europa – Crkva u Europi“ zapisao papa Ivan Pavao II.: „Neka cijela Crkva u Europi osjeti kao sebi upravljenu Gospodinovu zapovijed i poziv: ispitaj se, obrati se, 'probudi se i utvrdi ostatak koji tek što ne umrije' (Otk 3,2).“ Dolazi vrijeme kada se vjernički identitet neće pokazivati u masama, nego u stavovima, i to čvrstim i utemeljenim u Božjoj viziji čovjeka.

Kad te udare po jednom obrazu, daju ti snagu!
Uz onu biblijsku, tko tebe po jednom obrazu, pruži mu i drugi, vidimo da sve više udaraca za uspavane kršćane Europe znači novi polet. Primjer Građanske inicijative „U ime obitelji“, unatoč svim pratećim ispadima gnjeva onih koji se ne slažu s brakom žene i muškarca, pokazuje znakove buđenja. Homoseksualni lobisti su se razotkrili, a kršćani i pripadnici drugih vjerskih zajednica (konačno) iz baze djelovali. Najveći javni „kompliment“ koji je inicijativa mogla dobiti izgovorio je urednik HTV-ovog Dnevnika Zoran Šprajc kada je u nedjelju rekao da se potpisnici zahtjeva za raspisivanjem referenduma zalažu za „homofobnu izmjenu Ustava“, te da je cilj inicijative „da se u Ustav unese homofobna odredba.“ Osim što nije shvatio da bit inicijative nije borba PROTIV, nego samo ZA brak žene i muškarca, vrlo drsko na sebi svojstven način pola milijuna građana prozvao je zbog homofobije. Zar za to plaćamo mjesečnu pristojbu, da nas lice s ekrana vrijeđa? Inicijativa „U ime obitelji“ izdvojila je što je time Šprajc sve prekršio, te je ujedno – s pravom – zaključila da je „HRT - barem ovom prigodom - djelovala kao glasnogovornik pojedinih interesnih skupina u funkciji njihovog obračuna s građanima drugačijih stavova.“ No, HRT se već „proslavila“ sa slučajem Karoline Krišto, zar ne?

Hoće li ljiljan postati kaktus?
U cijeloj ovoj priči posljednjih tjedana ipak mi nisu jasni interesi homoseksualnih partnera. Zašto tako jako žele brak, tj. izjednačavanje s heteroseksualnim supružnicima? Zar si ne djeluju smiješno kad prolaze ulicama Zagreba s transparentima za „bračnu jednakost“? Tko može propisati pravo na brak kao temeljno ljudsko pravo? Promijeniti narav braku je kao iz ljiljana učiniti kaktus. Kada će priroda kaktusu učiniti „uslugu“ da mu u ime njegovih „prava“ podari odijelo ljiljana? LGBT osobe pomiješale su, ne kruške i jabuke, već limun i krumpire stavljajući brak na listu ljudskih prava. A ta je tema, složit ćete se, globalno prilično popularna, jer javnost je ipak osjetljiva na ljudska prava. No, ne zaboravimo da je ideja ljudskih prava povezana s prirodnim pravom, a u prirodu niti biljnog niti životinjskog svijeta nije upisana homoseksualnost. Definicije prirodnog prava slažu se da ono ne počiva na pravu koje određuju ljudi, niti na ljudskim pravnim formama. „Prirodno je pravo ono pravo kojem državno pravo ne može proturječiti ni pod kakvim okolnostima.“ U nizu tumačenja, leksikoni navode da „prirodno pravo prepoznajemo kao pravo razuma.“ Prirodno pravo je „cjelokupnost prava koja su potvrđena u biću svakog čovjeka, u njegovoj prirodi, čovjeku urođena prava.“ Je li to dovoljno za rušenje mita o braku za homoseksualce kao o prirodnom pravu?

Novi saveznici – Poljska i Mađarska
Dok s jedne strane optimistično i s ponosom gledamo na šest tisuća volontera inicijative „U ime obitelji“, kao i na one koji su u vrlo kratkom vremenu premrežili Hrvatsku poticajima na odaziv potpisivanju zahtjeva za referendum, iz Europe dolazi novi izazov. Poljska je, naime, pokazala veliku solidarnost s Francuskom. S oprezom moramo čitati hrvatska izvješća o nedjeljnim prosvjedima protiv istospolnih brakova u Francuskoj, jer mediji prilično smanjuju broj sudionika na svega desetke tisuća. (Iz Francuske dolaze informacije o čak milijun sudionika, a novinari kao da su imali zabranu prikazivanja fotografija na kojima se vidi puno veći broj sudionika.) No, ohrabruje u Poljskoj vidjeti veliki znak podrške. Ulicama Varšave također se raširila povorka prosvjednika koji su željeli podržati Francuske protivnike homoseksualnih brakova. Agencije su prenijele riječi organizatora toga prosvjeda: „Danas smo solidarni s Francuzima u njihovoj borbi za tradicionalne obiteljske vrijednosti.“ Još su dodali rečenicu koja nam daje misliti: „To nije samo francuski problem. To je problem čitave Europe koja radi na slabljenju obitelji.“ Čak i ako ne istaknemo simpatije prema Poljskoj kao katoličkoj zemlji, sigurno je da im se možemo pridružiti u ovoj solidarnosti i svjedočenju. (Poljska je i prošle godine imala hrabrosti odbaciti legalizaciju pobačaja kao prava žene na izbor.) S vremenom ćemo zasigurno naučiti da se situacija u jednoj europskoj zemlji tiče i druge, jer „pošasti“ kao da se zrakom šire. One ne poznaju teritorijalne granice.  Poljska nije usamljeni igrač kad je u pitanju hrabro podupiranje kršćanskih vrijednosti. Ne zaboravimo i Mađarsku koja je još u travnju 2011. usvojila ustav u kojem naglašava tradicionalne obitelji i kršćanstvo. Štoviše, izravno su zabranjeni istospolni brakovi. Mađarska se usudila bili radikalnija od Hrvatske. Tko se obazirao na prozivke da je taj Orbanov ustav diskriminatorski? Ustavom su zaštitili tek začeto dijete. Iako neki komentatori posebno naglašavaju da je u zemljama istoka Europe prisutan stav protiv istospolnih brakova, možemo samo primijetiti da je istočno plućno krilo Europe zdravije kad je u pitanju svijest o vrednotama. Od članica EU, njih pet na istoku Europe ne podržava takav brak: Poljska, Mađarska, Bugarska, Latvija i Litva. Ivan Pavao II. u svojoj duhovnoj oporuci Europi (pobudnici „Crkva u Europi“ iz 2003., br. 12) zapisao je: Promatramo li Europu kao društvenu zajednicu, ne manjka znakova koji daju nadu: gledamo li ih očima vjere, unatoč proturječjima povijesti, možemo zapaziti prisutnost Božjeg Duha koji obnavlja lice zemlje.“ A znakovi nade ohrabruju!

Novo ujedinjenje
Kao što je nastanak Europske unije vezan uz prevladavanje gospodarske, ekonomske i financijske krize koja je Europu zahvatila nakon Drugog svjetskog rata, tako će i opstanak EU biti povezan s prevladavanjem krize koju ostavlja agresivni kulturalni rat, kako bi to rekao hrvatski premijer Zoran Milanović. A prevladavanje krize traži i novo ujedinjenje. Ivan Pavao II. proročki je rekao da se „u korijenu gubitka nade nalazi pokušaj da se nametne antropologija bez Boga i bez Krista.“ Upravo takva je homoseksualna antropologija koja ruši muško-ženski koncept ljudskog bića. I nije slučajno da nam je, kao svoju duhovnu baštinu i oporuku Blaženi papa ostavio teologiju tijela u kojoj nalazimo odgovore na pitanja o smislu života, zašto smo stvoreni kao muško i žensko, koja je uloga spolnosti, zašto brak i spolnost u njemu i kako postići istinsku sreću na zemlji? Dakle, potrebno nam je ujedinjenje oko ideje koja zaista može stvoriti jedinstvo. Ta ideja nas mora dirnuti životno, intimno. Tek tada će biti pokretačka, ujedinjujuća, kao što je slučaj s brakom i djecom. A upravo su brak i djeca Božji darovi, a ne ljudska prava koja pripadaju svima.

Da biste komentirali, prijavite se.