Za laudato.hr piše:

Ines Grbić

ponedjeljak, 12. studenog 2012. Arhiva kolumne

Kakav će to dan biti…

Ovoga petka, 16. studenoga, čut ćemo pravorijek Haškog suda hrvatskim generalima, dva dana prije pijeteta dušama i spomena trupala Vukovara i Škabrnje.

Ove je godine maslina u Dalmaciji rodila lošije, no inače. Maslina je obrana, ali ne plodna. Moji su roditelji za razliku od prošlogodišnjih 15 litara za urod dobili pet litara ulja, a maslinik mojih kumova u Škabrnji, nasuprot prošlogodišnjih 800 kg, ove godine teži 33 kg ubranih maslina. Kao narod i nismo zaslužili više, odričući se ljudi koji su tu istu zemlju oslobodili i nekim drugima omogućili neke druge 'berbe'. I zemlju boli. I ona osjeća, i može biti ranjena. Toliki urod taman je dovoljan za biti znakom pomasti uz 'Puče moj'. Hrvatska, dome moj, što učinih tebi? U čemu osramotih tebe, ožalostih narod moj? Odgovori meni. Ja te izvedoh iz ropstva, a ti pripravi križ spasitelju svome. Hrvatska, puče moj, u čemu izdadoh tebe? Ja te vodih kroz polja bojna četiri godine. I pobjedama te nahranih sinova tvojih. I uvedoh te u Knin, pobjedu konačnu. U čemu oštetih tebe? (Ivica Matešić Jeremija, hrvatski časnik i publicist). Bog zaista ljubi Hrvatsku, kad opstaje svih ovih stoljeća. Jer to što mi sebi radimo i ne može nam nitko oprostiti, doli Bog sam, kaže Jeremija. Čak se može razumjeti da bi drugi htio tuđe, tvoje. Ali kad ti ne želiš svoje i odričeš se sebe, svoga? Što je veća patologija?     

Trupla i orlovi – Isus reče

Bit će to dan - petak, koji je po drvetu masline simbol patnje, muke, Križnog puta. Tog će se dana na misi čitati ulomak iz Druge Ivanove poslanice: „Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. I sada te molim, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. A, ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista. To je zavodnik i Antikrist. Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga“. Navijestit će se tog dana i Lukino evanđelje o dobu Noe. „I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A, onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga. A, tko ga izgubi, živa će ga sačuvati. One će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Upitaše ga na to: Gdje to, Gospodine? A, on im reče: Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi”.

Domovinska trodnevnica

Sve će se to navijestiti u petak, 16. studenog, dva dana prije pijeteta dušama i spomena trupala Vukovara i Škabrnje, gdje su dvije od 145 masovnih i 1.200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih postrojbi (ekshumirani su ostaci oko 4.000 hrvatskih branitelja i civila). Neće se tog dana izricati presuda počiniteljima tih zlodjela, nego hrvatskim generalima koji su svoj narod od spirale zločinaca branili. Mile Mrkšić, pukovnik JNA, osuđen za pokolj na Ovčari, u Portugalu izdržava kaznu od 20 godina zatvora za pokolj 194 hrvatska ranjenika na Ovčari. Preostali članovi tzv. vukovarske trojke, kapetan Miroslav Radić oslobođen je optužbi, a majoru Veselinu Šljivančaninu kazna je u žalbenom postupku smanjena sa 17 na 10 godina zatvora. Nije odgovoran za pomaganje u ubojstvu hrvatskih zarobljenika, nego ‘samo’ za pomaganje u njihovu mučenju. Čovjek nadzirao bolnicu, kontrolirao situaciju i slavodobitno govorio liječnicima da se JNA i druge srpske postrojbe zajednički bore i djeluju s istim ciljem. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je na slobodu u srpnju 2011. ALI! Kad ne uspiješ s agresorom, sa žrtvom se lako nagodiš. Netko mora platiti račun. Pobjednik u ratu postaje gubitnik u miru. Hrvatski general Ante Gotovina nepravomoćno je osuđen na 24, a Mladen Markač na 18 godina zatvora. Ovoga 16. studenoga, čut ćemo pravorijek. Kakva će nam biti ta domovinska trodnevnica, ususret Vukovaru i Škabrnji? Koje tempiranje? Koji drski usud zemaljskih sudaca i oholica, koji učiniše da 19 godina, otkako Haški sud utemeljiše, uzdišemo stihove iz Časoslova od toga petka, 16. studenoga: U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj. Za život čestit molimo, nek tvoja svjetlost obasja zle sjene što ih tama tka. O Kriste, sjajna svjetlosti, ti zlo i tminu razgoniš. Primi našu molitvu i ove noći čuvaj nas. Svojom vjernom desnicom zakrili svoje vjernike. Ti štite naš i obrano, obuzdaj ljude zasjedne i staze naše upravljaj. Toga dana čitat će se i Lukin stih: Ovo je vaš čas i vlast Tmina.

Je l' toliko žele (srušiti) i simboliku?

Prva haška optužnica stigla je u Hrvatsku na obljetnicu međunarodnog priznanja naše države. Prvo ročište generala Mirka Norca bilo je na Dan državnosti 25. lipnja. Presuda za Medački džep izrečena mu je 30. svibnja, na nekadašnji Dan državnosti. Jesu li se drznuli, nakon ponižavanja hrvatskih državnih obljetnica i simbola, do kraja upucati i, tragom onih koje aboliraju, masakrirati i našu najkrvaviju obljetnicu, 18. studenoga? Kakvo će nam biti buđenje na Veliku Subotu, 17-og? A tek 18-ti! On nam ionako već godinama, nije i je (ovisi kako se gleda), Uskrs. Hoćemo li svim srcem izreći antifonu: Dajte joj plod ruku njezinih, i neka je na vratima hvale djela njezina. Tog petka, 16. studenog, moli se Psalam 88, Vapaj iz nevolje: Gospodine, Bože moj. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži podzemlju. Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. Udaljio si od mene znance moje, učini da im gnjusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. Vapijem tebi, Gospodine, za tobom ruke pružam. Zar se pripovijeda o vjernosti tvojoj u Propasti? Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u zaboravu? ...Optječu me svi zajedno. Udaljio si od mene prijatelja, mrak mi je znanac jedini.

Ako nije moglo na terenu (onda), može na papiru (sada)!

Kad se braniš od napadača na osobnoj razini, to je opravdano. Kad to činiš na državnoj razini, braneći svoj teritorij i ustavno-pravni poredak, to je zločin. Tako pravo tumači Haag. Jesmo li i koliko slobodni, ako su oni koji su nas oslobađali zarobljeni? Na dan izricanja pravomoćne presude generalima Gotovini i Markaču, živjet ćemo u hrvatskoj ‘slobodi’ 1.081 tjedan. Kad im je izrečena prvostupanjska presuda 15. travnja 2011., dr. Slobodan Lang je izračunao da su Hrvati do toga dana tisuću godina željeli slobodu, a mi smo na taj dan u slobodi živjeli točno tisuću tjedana. Za svaki tjedan slobode, 20 ljudi je ubijeno i izgubljeno je 600 godina života. Svaki trideseti Hrvat je bio u logoru, od toga je svaka treća žena. A, točan broj mučenja, zlostavljanja i silovanja... Za svaku od dosadašnjih godina slobode, sto tisuća ljudi bilo je u progonstvu. Tri tisuće četvornih kilometara je bilo okupirano. Haško tužiteljstvo je 1.200 projektila u ‚napadu’ hrvatskih snaga u Oluji na Knin ocijenilo prekomjernim i neselektivnim granatiranjem. Odgovornost za šest milijuna granata u tromjesečnom bestijalnom mučenju Vukovara ne potpada pod takvu kvalifikaciju. I za to ne odgovara nitko. Ni za logore u Srbiji nema kazne. 1.900 nestalih... Od tri tisuće ubijenih u Vukovaru, Haški je sud procesuirao jedino pokolj 264 zarobljenika iz bolnice na Ovčari ‚osudom’ Mile Mrkšića. Uništene sve vukovarske građevine, objekti i spomenici, 26.000 stanova, što je 91% od ukupnog broja. Kako je to slabo prekomjerno granatiranje!? Fali devet posto do 100, a onda treba prijeći i granicu od 100 posto – da bi bilo prekomjerno! Ne odgovara onaj koji sravni zemlju. Kriv je onaj tko je se usudi sačuvati i ostaviti cijelom. Ako nas agresor uz nijemo promatranje svojih stranih prijatelja u ratu nije uspio porobiti uživo, ti će isti prijatelji sad u miru ‚ispraviti pogrešku’. ‘Imate’ zemlju, ali nije to sve čisto. Kao da ste u svojoj zemlji od obijesti sami počeli plesati vampirski ples oružjem. A, reče jedan naš branitelj ’Nisam imao dovoljno metaka ni da sebe ubijem’. Sad to treba prekrojiti na papiru, u dokumentima. Ako su u prilog prošlosti dokazne činjenice, za budućnost je treba krivotvoriti ‚pravnim tumačenjem’. Ako se već nešto nije moglo provesti na terenu, treba sad na papiru. Ljudi vjeruju zapisanome. To ulazi u arhive i udžbenike. Ovi s terena će uskoro umrijeti. A, generacija preživjelih Hrvata će pričati mitologije, gdjekoji će pobijati ‘Nije baš tako i toliko bilo’, poput Jasenovca. Nekome život po modeliranju prošlosti treba uljepšati, a nekome zagorčati. Presuda Gotovini i Markaču opet treba nabiti kompleks krivnje Hrvatskoj, za daljnje mučeništvo ove zemlje u političke svrhe i salonska prepucavanja onih koji beru novac za to što ni ime Hrvatska ne mogu smisliti. Kako ćeš u pravo vrijeme ubrati plod, kad je prethodno sve zguljeno. Previše je korova, štetočina, treba puno insekticida, pesticida. A, kažu da je baš smanjenje upotrebe pesticida jedan od temelja održivog razvoja.

Kad ključnim postane 200 metara

Kako osuditi zakonite topničke napade Hrvatske vojske u oslobađanju okupiranog Knina i ovlasti naših generala? Za što su sve krivi - za progon, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje. Jedino ne za prisilno premještanje. Ali, ima i tu ‚keč’. Presuda našim generalima za Knin počiva sad na 200 metara. Povijest nam se piše temeljem tolikog radijusa. Sitnice zaista život znače. Na četiri grada (Benkovac, Gračac, Obrovac i Knin) naša je vojska ukupno bacila 1.200 preciznih projektila, od toga 900 na Knin. Pritom nema dokaza niti o jednoj civilnoj žrtvi i nijednog dokaza o širem razaranju civilnih objekata. A, u Iraku, Afganistanu, velesile toliko nastoje ne ubiti ikog nedužnog, pa ipak ne izbjegnu tragediju. Granatiranje Knina je prekomjerno, u njemu nije poginuo nijedan civil, a gađani su isključivo vojni ciljevi – zločin. Kako to održati ‘na životu’? Je li u toj našoj kriminalnoj politici unaprijed smišljenog plana istrijebljenja Srba, Hrvatska vojska bila toliko nesposobna, da nijednim projektilom nije uspjela pogoditi i jednog srpskog civila!? A kao, htjela je. Do toga dovodi haški teatar apsurda u kojem nikakva pravna argumentacija ne može nadomjestiti taj osnovni nedostatak dokaza. Od tih 1.200 granata, 5-6 % ili 65 granata je palo izvan radijusa 200 metara od zakonitog cilja. Haško tužiteljstvo to smatra dokazom, da se time htjelo protjerati 20.000 Srba. Pobjegli su zbog tih 65 granata, čime je ostvaren plan o protjerivanju Srba iz Hrvatske, tzv. udruženim zločinačkim pothvatom. Tih 200 metara sud je naknadno odredio u procesu, ne upoznavši s time našu obranu i onemogućivši joj prilaganje novih dokaza. Neće bitno utjecati na dosadašnje, kažu. Sjetio se sud tog radijusa 15 godina od Oluje. Lokalni Srbi nisu otišli zbog ‘prekomjernog’ granatiranja! Postoje dokazi, ekspertna izvješća američkih časnika i zapisnici sjednica Vrhovnog savjeta obrane u Beogradu - Srbi su organizirano evakuirani po nalogu krajinskih vlasti. Te je dokaze Žalbeno vijeće odbilo. Otišli, unatoč pozivu predsjednika Franje Tuđmana da Srbi ostanu u svojim kućama. “Uvjeravam vas da ćemo mi u Krajini prije izginuti ili se iseliti iz Krajine u Evropu nego što ćemo pristati na bilo kakav život u bilo kojoj državi Hrvatskoj. Za ovaj svoj stav imam potvrdu u plebiscitarnoj, stoprocentno izraženoj volji srpskog naroda u Krajini. Tu volju do sada smo dva puta ispitivali (predsjednik Vlade SAO Krajine, Milan Babić, 1991.). Život u Hrvatskoj bio bi gori od svakog rata. Život u Hrvatskoj - zar bi to bio život? Rat između RH i RSK mora se završiti pobedom jedne i porazom druge strane. Dok se to ne desi, rat se neće i ne može završiti (predsjednik Republike Srpske Krajine, Milan Martić, 1995.).

Hrvatska i presedani

Čemu Brijunska snimka naših zapovjednika, gdje Gotovina ‘prijeti’ svima koji bi dopustili nepoštivanje ranjenih i zarobljenih protivnika ili uništavanje imovine. Došlo je vrijeme da i sud počne pričati, ne samo slušati, lovačke priče. Treba tu puno mašte - kako čisti topnički napad proglasiti napadom na civile i uzrokom njihova bijega? Dodaj 200 metara izvan radijusa! Hrvati nisu sposobni zastrašiti Srbe u (zakonitom) radijusu! Brojni međunarodni vojni i pravni stručnjaci taj ‘stav’ smatraju suludim. Pritom hvale izvanrednu točnost hrvatskih topnika. U našoj je javnosti objavljen stav generala Sir Timothyja Granvillea Chapmana, vrsnog britanskog topničkog časnika, sad ceremonijalnog zapovjednika Kraljevske topničke regimente. Bio je vrhovni zapovjednik uporabe Britanske vojske u Iraku i priprema za Afganistan. On kaže da Britanci u Afganistanu 90 % granata bace u područje od 250 metara. Ako su Hrvati ostvarili točnost od 95 % unutar 200 metara, znači li to da i britanske snage mogu doživjeti progon? Smiješno i nemoguće. Basne o velikima i malima, gospodarima i slugama. I Walter Huffman, ratnik iz Vijetnama i Pustinjske oluje i vrsni vojni odvjetnik u SAD-u, oštro kritizira Haag, smatrajući da presuda Gotovini otvara brojne probleme za oslobodilačke operacije u budućim ratovima, mirovnim misijama i sukobima u svijetu. Tvrdi da Gotovina nije naredio ili učinio ništa izvan vojnih običaja i konvencija te da bi osuda za prekomjerno granatiranje bila presedan u međunarodnom pravu. Smatra da Haški sud ide dalje od dopuštene uloge međunarodnog suda. Sud šalje poruku da se u budućim ratovima civile treba prebaciti bliže bojištu pa se neće smjeti koristiti topništvo. Takvim se odlukama još više ugrožavaju ljudi, kaže. Čemu Ženevska konvencija koja zabranjuje optuživanje vlada država koje oslobađaju svoja okupirana područja? Tko poštuje međunarodno pravo koje razlikuje ratni zločin agresora i zločin u obrani? Uz slugansku vlast, eto kompletnosti za osporavanje Hrvatima prava na obranu. Žalbeno vijeće Haškog suda odbilo je zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka iz SAD-a, Kanade i Velike Britanije, koji su tražili da oslobode Gotovinu i Markača, upozoravajući da će, ukoliko prihvate obrazloženja prvostupanjske presude, postati nemoguće ratovati, jer sve može biti zločin. Nikad se nije sudilo pobjedničkoj vojsci, osim Hrvatima! Saveznici su u ratu s nacistima i fašistima gađali točno unutar 200 metara. Tamo nije bilo ništa izvan radijusa. Ni sravnjene zemlje. Američko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija atomskim bombama smatra se opravdanim, a civile legitimnim vojnim ciljevima. Nikad procesuiran zločin. Britanski kulturocidi Dresdena, samostana Monte Casino; sovjetski prodor u Njemačku, bitka za Berlin… Odgovornost pred sudom partizanskih generala i njihovih podčinjenih, za zvjerstva i Jazovke diljem Lijepe Naše. I u okruženju. Ipak se razlikuju neke žrtve i neke vojske. Neke ideologije mogu ubijati nekažnjeno.

(Pravni) totalitarizam u 21. stoljeću

Haška prvostupanjska presuda osporava pravo hrvatskom narodu na samoobranu. Osporava pravo da za nas vrijede međunarodni zakoni koji vrijede za druge narode i države u svijetu. Rasizam i totalitarizam – po sudu i pravu. A vežu se ta dva -izma u Europi za 20. st.! Europska unija dobiva Nobelovu nagradu za mir, i u svom dvorištu tolerira postojanje ustanove UN-a koja omalovažava standarde koji miru doprinose. Što reći za kredibilitet suda koji bivšeg političkog vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića oslobađa točke optužnice za genocid u gradovima BiH. Tužiteljstvo nije podnijelo dostatne dokaze da se iseljavanje Muslimana i Hrvata iz bosanskih gradova između 1992. i 1995. može smatrati genocidom prema međunarodnom kaznenom pravu. O Europo i civilizacijo! U 21 st. politički se sudi poput presuda koje je ta ista Europa rezolucijom osudila. No, ostala je EU bez novca za plaćanje računa i nadolazeću godinu, objavio Europski parlament. Tako je to kad se plaća i moralno i pravno neprihvatljivo.

Ako nije zajedničko, može li individualno?

Generali su optuženi kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata i individualno kao naredbodavci zločina, po zapovjednoj odgovornosti. Žalbeno vijeće Haškog suda potaknulo je tužiteljstvo da ‘razmisli’ smatra li da dvojica generala mogu biti odgovorna po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagači, ako se utvrdi da nisu krivi za prekomjerno granatiranje ili da nisu članovi udruženog zločinačkog pothvata. Odgovornost generala kao pomagača može se utvrditi samo u okviru postojanja zločinačkog pothvata. A, teza o zločinačkom pothvatu ne može opstati ako padne zaključak o prekomjernom granatiranju. Zapovjedna odgovornost i status pomagača znače manju kaznu jer osoba nije neposredni izvršitelj zločina, a status pomagača je podređena uloga. Kako ćemo se osjećati ako presuda ne bude maksimalna, za pothvat, ali ipak bude ‘barem’ za zapovjednu odgovornost, u ikojoj brojci, koja znači njihov skori izlazak. S kakvim će osjećajem hodati po zemlji koja je u svojoj povijesti samo u Domovinskom ratu bila oslobođena jedinstvenim narodnim korpusom - prvi put tada nije ratovao Hrvat protiv Hrvata. Prvi put da Hrvatska nije imala organiziranu postrojbu protiv sebe. ALI! Organizirale su se te postrojbe, kolone svih brojeva, čista petica, u ‚skloništima’... Pa, nakon rata ponicale k'o gljive poslije kiše. A, glava gljive je tako mekana. A kolike su otrovne... S kojim raspoloženjem će naši generali susretati te aveti od duša koje ih ‚uredno’ razapinju, pljuju i podmeću, i mučniji su od od ikojeg zida u Scheveningenu. Tamo te barem ne provocira ton gluposti i jada ‚tvog’ naroda. Glupost i jad su te poslali, ali ih više direktno ne čuješ. ‚Samo’ u šutnji živiš s njihovim posljedicama. Ali vani... u licima ‘tvojih’ ljudi… koji su tek to topnički napadi i prekomjerno granatiranje, do u srž bića, mržnje i plaćeničkih pamfleta. Toplinu njihove duše spašava vojnička žilavost i ‚hladna‘ disciplina. Zar je manje gadljiva i mučna tamnica u četiri zida, nego tamnica susreta s ljudima. Ne mogu ih baš nazvati sunarodnjacima u punom smislu riječi. Jer to nije samo teritorijalna odrednica. Trebala bi biti i neka moralna kvalifikacija. Ne samo forma, popis stanovništva. Nego sadržaj, temeljno uvjerenje, zbog kojeg se neki narod osjeća kao jedno tijelo.

U čemu ožalostih tebe?

Hrvatska, puče moj, što učinio si sebi? Ne meni! Odgovori sebi. Spavajte samo. Kao na razbojnika izašla si, Hrvatska. A svaki dan te branio i obranio. I odvedoše ga u Hag, a ti nisi bila tamo, ni da vidiš, a kamoli da utječeš na svršetak…

Otkad se zločinom naziva oslobađanje vlastite države od terorista? Ili četnici i drugi pridošli paravojnici nisu bili teroristi? Terorizam je smišljeno nezakonito nasilje i prijetnja radi straha, da se postignu politički, ideološki ciljevi. Mislim da je srbijanski agresor ispunio sve elemente. Politički cilj terora je stjecanje vlasti. Nisu uspjeli. Nisu uspjeli ni zadržati teritorij. Propali imperijalisti. U vremenu kad je među glavnim devizama legitimni otpor terorizmu, može biti jače rušenje ikoje značajne zgrade, zrakoplova, nego cijele jedne države i naroda. A, svijet se brani od terora da u tuđa (naftna) polja i nepozvan upada. To nisu militantna okupacija, imperijalizam i diktatura. To se sad zove tržište roba i uvođenje demokracije. Uvodiš ljudskih prava istovremeno ih gazeći. I što i kako onda činiti, živjeti i postupati, kad ni pravna određenja i definicije nisu što su bile... Interpretacije pobijediše činjenice. Kakvi će to dani biti...

Spavaj, Hrvatska. I ne bi ih briga za ubijena sela tvoja, ni za krivnju agresora. Ni za okupaciju zemlje tvoje. Ni za jame ispunjene kostima tvojim. Ko ni tebe što briga bilo nije. Ni jednom te riječju spomenuli nisu, Hrvatska. Govorili su o bivšoj Jugoslaviji, Krajini. Tebe spomenuli nisu, Hrvatska. U presudi braniteljima tebi se sudi. Ne budi se. Zločinačkom družbom su te nazvali, a ti riječ nisi rekla. Ali osuda će njihova na tebe pasti. Hrvatska, što učini sebi? Odgovori sebi! Ne meni!

Da biste komentirali, prijavite se.