Za laudato.hr piše:

fra Mate Bašić

nedjelja, 16. travnja 2017. Arhiva kolumne

Uskrs - halucinacija ili zbilja?

Danas još uvijek neki misle da je Kristovo uskrsnuće puka izmišljotina. Međutim, oni uopće ne poznaju izvještaje Evanđelja ili pak nekršćanske povijesne izvore koji govore o tom fenomenu. Nadalje, pristupimo li samo biblijskom izvještaju četvorice evanđelista, lako ćemo zamijetiti da Isusovo uskrsnuće nije bilo nešto očekivano među njegovim učenicima ili drugim sljedbenicima, već je i za njih to predstavljalo ogromno i neshvatljivo iznenađenje.
Foto: gloriadeionline.wordpress.com

U vrijeme kada je Isus trećega dana uskrsnuo, njegove je učenike prožimao veliki strah, oni su se povukli, sakrili se jer onaj koji se njima predstavljao kao Bog, kao Sin Božji, bijaše ubijen i pokopan. Sve što su dotad sa svojim učiteljem činili sada je palo u vodu. Oni su ostavili svoje poslove i obitelji i krenuli za njim, a pokazalo se da on nije onakav kakvim se predstavljao jer je umro na križu, on je već sada pokopan te je prepušten truleži smrtnoga tijela. Apostoli su ovako smatrali da su izigrani. Nisu bili čak ni prisutni kod trenutka njegove smrti jer ih je obuzeo strah te nisu shvatili njegovu poruku.

Osim toga, apostoli nisu bili oni koji su krenuli na grob kako bi pomazali tijelo Isusovo, već to bijahu žene. Doduše, takav je bio običaj među Židovima, iako je bilo potrebno da nekoliko muškaraca ide zajedno sa ženama kako bi otkotrljalo kamen s groba. Bilo kako bilo, ni žene nisu išle vidjeti uskrslog Isusa već su obavljale nešto uobičajeno i htjele samo pomazati njegovo mrtvo tijelo kako se to i inače običavalo.

U skladu s tim treba spomenuti činjenicu da je ženama u prvom trenutku nakon što su vidjele otkotrljan kamen s groba palo na pamet da je netko ukrao tijelo Isusa. Nije im bilo na kraj pameti da je Isus uskrsnuo iako su neke od njih i razgovarale s njim misleći da razgovaraju s vrtlarom. Nedvojbeno ono što je tada obuzelo biće tih žena i kasnije apostola bilo je strah, a ne uskrsna radost. Nakon što su žene o tome izvijestile Petra i Ivana koji su se kasnije sami uvjerili da je grob prazan, njihov se izvještaj apostolima nije nimalo dojmio, već su smatrali govor žena budalastim te im nisu vjerovali.

Po svojoj prilici, sami apostoli i žene su od tada bili još zbunjeniji jer u njima nije zaživjela poruka uskrsnuća. Uostalom, svi ovi događaji za njih su bile halucinacije ili pak neozbiljna priviđenja, razna snoviđenja, jer promatrahu čitavu stvarnost samo ljudskim očima. Vjerojatno su išli za onim redovitim i bilo im je teško povjerovati da Isus sam od sebe može nakon sigurne smrti uskrsnuti. Apostoli su se tada ponašali kao današnji agnostici i ateisti. Tražili su dokaze, očekivali objašnjenja i izračune, oslanjali se na dotadašnje spoznaje i opipljivosti osjetila isključujući metodologiju vjere unutar iskrena srca otvorena za Božja čudesa. Neki od njih nisu vjerovali dokle svoje prste nisu stavili u njegove rane.

U svakom slučaju, to je opet bilo od Boga tako određeno. To je pokazatelj da Uskrs nije farsa koju su kao kazališni komad odigrali apostoli i određene žene, već je Uskrs činjenica koja se dogodila u samoći groba i na kraju iznenadila i same Kristove sljedbenike koji ni sami nisu odmah mogli povjerovati da je Isus uskrsnuo. To je nada i za svakog čovjeka. Postoji nada za svakog agnostika ili ateista, za svakog koji odbija vjerovati u činjenicu Kristova uskrsnuća jer na kraju Isus je uskrsnuo kako i sam reče. Konačno, taj događaj traži od nas da ne budemo poput žena i samo vršimo neka pomazivanja, neke obrede, neke običaje, već više krenemo s ovoga mjesta dosadašnjeg života i hodimo zajedno s Isusom koji govori na putu i koji je voljan dopustiti nam da čak i prste porinemo u njegove rane, a to znači naučimo s njime trpjeti, križ nositi, umrijeti i na kraju zajedno s njime uskrsnuti.





 

Da biste komentirali, prijavite se.