Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

srijeda, 01. svibnja 2013. Arhiva kolumne

Tijelo govori o Bogu

Naše je tijelo izuzetno bitno. Tijelo otkriva našu osobnost i tako nam govori o Bogu. Zahvaljujući tijelu čovjek se za razliku od životinje odlučuje za odnos međusobnog darivanja i na taj način ulazi u zajedništvo.

Naše je tijelo izuzetno bitno. Tijelo otkriva našu osobnost i tako nam govori o Bogu. Upravo je teologija tijela, dakle govor o Bogu kroz tijelo, bila tema studijskog dana djelatnika obiteljskog pastorala nedavno organiziranog u Zadru. Bio je to osobit  izazov na promišljenje o tijelu, njegovom značenju i pozivu upisanom u ljudsku narav od početka.

Djeca u svome razvoju uče kroz bajke. Djetinjstvo je nezamislivo bez tog bajkovitog oslobađanja vlastitih doživljaja i osjećaja  u mašti. Slušanje roditeljskog glasa u smiraju doma u djetetu se pretvara u napetost išekivanja pobjede dobra nad zlim i zamišljanja sebe samih u  kao princeza, divova, vila i vitezova.  A uče li odrasli kroz bajke? Koriste li odrasli svoj sposobnost tumačenja i ičitavanja simbola? Ne bi li odrasli mogli nešto naučiti od djece? Dijete dok sluša Crvenkapicu neće pitati kako to da je bakica izašla živa iz vukuva trbuha. Za njih je najvažnije da je dobro pobjedilo zlo. Izvanredan osjećaj i doživljaj. Psihički svijet djeteta nema racionalne cenzure, nikakvog «flitriranja», niti iskustvenih barijera. Gospodin nam  kaže da budemo kao djeca jer njihovo je Kraljevstvo nebesko. Čini se da ćemo teško upoznati Kraljevstvo nebesko ukoliko ne naučimo mašti dati malo više prostora. Mašta u službi vjere poznata je u duhovnom životu. Kontemplativni način moljenja gotovo je nemoguć bez mašte koja nam pomaže da aktiviramo svoja osjetila i «opipamo», «mirišemo» i «udišemo» otajstva Krsistova života...U molitvi, koja se događa na duhovnoj razini, mašta je poput nekog dokaza o važnosti ljudskoga tjela i tjelesnosti (u mašti nam tijelo nije nikada problem) U molitvi čeznemo za Gospodinovom prisutnošću. Nemoguće je bez osjetilne spoznaje govoriti o nekom iskustvu Gopodinove prisutnosti. Osjećaja nema bez tjelesnosti. Počela sam pisati o bajkama i došla do tijela i tjelesnosti. Bajke  vode k promišljenju o ulozi mašte u našem životu, osobito molitvenom. Čak štoviše, zahvaljujući mašti krećemo na put otkrivanja koliko nam je važno tijelo i tjelesnost.  Naše je tijelo izuzetno bitno. Ono nije samo savršen sustav organa. Ono je nešto više. Tijelo otkriva našu osobnost. Otkrivajući našu osobnost tijelo nam govori o Bogu. Upravo je teologija tijela, dakle govor o Bogu, bila tema studijskog dana djelatnika obiteljskog pastorala organiziranog u Zadru.

Ženidbeno značenje - kada muškarac i žena postaju «jednim tijelom», osoba otkriva značenje svoje osobnosti

Nema čovjeka koji ne bi trebao postaviti  pitanje kako to naše tijelo govori o Bogu. Ovo pitanje nije rezervirano za razdoblje adolescencije kada je otkrivanje vlastitog identiteta osobito povezano s buđenjem seksualnosti, ili razdoblje maledenaštva kada odlučujemo o svom životnom partneru, već i za bračni život. Vezano je za naš životni poziv – bili da je riječ o braku ili celibatu, i način kako taj poziv živimo. Ako znamo da tijelo govori o Bogu, onda znamo da su brak i celibat dve stranice jednog te istog novčića, jedno drugo objašnjavaju i jedno bez drugog ne mogu.
Najčešći je odgovor kršćana jest da je tijelo «hram Duha svetoga». Svakako. Ali takovo tumačenje mnoge ljude preplaši i oni kao da tijelo doživljavaju nepokretno, statično, bez aktivnog značenja. Posljedica je tog «neaktivnog» promišljanja jest da tijelo moramo na svaki način zaštititi što nerijetko prelazi u skrupuloznost i nezdravo življenje spolonosti, a kod nekih i do ovisničkih ponašanja koja razaraju tijelo, koliko god isticali svoju vjeru i pripadnost Katoličkoj Crkvi. Bog nas je stvorio u tijelu, kao muško i žensko. Bog je tijelu pripisao, kaže Blaženi Ivan Pavao II, osobito, nepromjenjivo ženidbeno značenje. U autentičnom sebedarju, kada muškarac i žena postaju «jednim tijelom», osoba otkriva svoju osobnost. Biti na sliku Boga. Nevjerojatan je tako doživljavati tijelo. Zahvaljujući tijelu mi sličimo Bogu jer imamo sposobnost ulaziti u međusobnom zajedništvo. Kroz tijelo mi slavimo Boga i sudjelujemo u Njegovoj slavi. On je «hram Duha svetoga» upravo zato što otkiva čovjek u onom što ga približava Bog, zato što je «aktivno». Ovakovo tumačenje tijela nadilazi puko biološko-emocionalno tumačenje. Ono tijelo promatra iz perspektive vječnosti. Hvala Bogu na sakramentima koji nas povezuju s tom vječnosti. Međutim, naš svakodnevni život vezan je upravo za onaj biološko-emocionalni aspekt. Ako ga upoznamo, neće nas odvojiti od Boga, čak štoviše, približit će nas Bogu. 
 
Komunikacija koja izbjegava tjelesnost veliki je rizik za svaki naš odnos
Naše ponašanje ne postoji bez tijela. Kroz geste i osjećaje otkrivamo tko smo i ulazimo u međuljudske odnose. Naš govor je nemoguć bez tijela. Ono je poput mosta koji povezuje našu unutrašnjost s unutrašnjosti našeg bližnjeg. Komunikacija koja izbjegava tjelesnost veliki je rizik za svaki naš odnos, a osobito odnos u kojem se želim osjećati voljenim i zaštićenim kao što je bračni odnos. Sjetite se sve češćih internetskih zaljubljenosti. One su virtualne i ne mogu dugo takove ostati. Ukoliko vas vaša djeca počnu uvjeravati da je internetska zaljubljenost prava ljubav, sjetite se da je tako nešto nemoguće i da je to očito stanje osobite nerealnosti, koja je veoma opasna za naš svakodnveni žviot. Realno je da je nama potrebno tijelo - dodir, pogled, zagrljaj, osmijeh. A toga svega nema na Internetu. Svaki pokret tijela govori nešto o nama. Samo u očima možemo vidjeti kako se osjeća draga nam osoba. «Oči su ogledalo duše» kaže poznata mudrost. U njima otkrivamo radost, tugu, tjeskobu, bijes, odbijanje, ali i nježnosti, brigu i ljubav. Pozicija tijela otkriva o nama jesmo li otvorene ili zatvorene osobe, hoćemo li se nekome približiti ili smo sa stisnutim šakama i prekriženim rukama zauzeli obrambeni stav. Koliko samo odabir odjeće otrkiva o nama? Biti u kontaktu sa samim sobom znači biti u kontaktu sa svojim tijelom. Čak štoviše, biti svjestan da upravo zahvaljujući tijelu mogu otkriti svoju ljudskost i snagu. Mnogim modernim darvinistima ova izjava izgleda smiješno. Oni vjeruju da nas tijelo više približava prirodi i životinjskom svijetu. Upravo je obrnuto. Zahvaljujući tijelu čovjek se za razliku od životinje odlučuje za odnos međusobnog darivanja i na taj način ulazi u zajedništvo. A zajedništvo muškarca i žene u bračnom činu jest slika našega Trojedinog Boga. Tijelo je dakle poziv svakome od nas, a osobito muškarcu i ženi u braku, susresti osobu i otkriti njezine dubine, ono što je čini osobom.

Da biste komentirali, prijavite se.