Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

ponedjeljak, 01. travnja 2013. Arhiva kolumne

Uskrsni misterij u obiteljskom životu

U uskrsno vrijeme, ukoliko aktivirate svoju sposobnost kontemplacije, možete naučiti nešto veoma korisno za svoj obiteljski život i informaciji dozvoliti da vas oblikuje.

Uskrsni blagdani osobit su izvor učenja crkvenog života u obitelji. Prilika za roditeljstvo koju treba iskoristiti jer barem u to vrijeme, kada su školske obveze u drugom planu, moguće zaroniti u svakodnevnicu i zajedno s djecom promišljati Isusov život. Veliki tjedan je intenzivno življenje Biblije. Intenzivni tečaj kršćanstva. Liturgija je  toliko bogata simbolima kroz koje i mala djeca mogu naučit kontemplaciju. A kontemplacija je vrhunac molitve Premda ne znaju razumom objasniti što im se događa, znakovi oko njih ih pozivaju da postavljaju pitanja i traže odgovore. Petogodišnja djevojčica ovako je opisala Uskrs svojoj majci: «Mama, znaš li kako se zove Isusov tata?». Mama je začuđeno pogledala svoju kćer, a ona je jednostavno rekla. «Zove se Bog. I znaš, mama, Bog će biti jako tužan. Isus će umrijeti u petak...». Mama je utješila kćer objasnivši joj da će Isus uskrsnuti u nedjelju. Kćeri je taj odgovor bio dovoljan te je nastavila svoju igru. A mama? Ona je zastala pred jednostvnosti i iskrenosti dječjeg vjerovanja i sjetila se Isusova poziva «budite kao djeca».Tko koga u ovoj situaciji poučava? Tko je kome potreban? Jedni bez drugih ne možemo.  Nije li dječje promišljanje kontemplacija, ali i poziv na kontemplaciju, taj poseban način susreta s Bogom, jedan od temelja  međusobnih odnosa u obitelji,  a osobito u partnerskom odnosu?

Moje je mišljenje da je u današnje vrijeme govora o komunikaciji, u kojoj jedni druge učimo, a u različitim grupama potpore i ohrabrujemo kako govoriti o vlastitim osjećajima i «stanjima svijesti», poziv na kontemplaciju veoma aktualan. Nikada se nije toliko govorilo o potrebi  međusobne komunikacije kao u našem stoljeću. Nikada u ljudskoj povijesti nije bilo toliko organiziranih tečajeva o komunikaciji, ali i nikada toliko u isto vrijeme otkrivenih poražavajućih statistika - od broja rastava do broja žrtava, tjelesnih i psihičkih zlostavljanja. Komunikacija se pretvorila u informaciju, ali ne bilo kakovu informaciju, već onu koja je izgubila onaj svoj formativni tj. oblikovni dio iznutra, kako kaže sama riječ «informacija». Mnoštvo informacija ugušilo je komunikaciju koja ima sposobnost graditi i formirati čovjeka iznutra. Uskrsno vrijeme svraća naš pogled u izvore komunikacije i time obogaćuje našu komunikaciju. Ono nas izaziva, traži promišljanje i poziva na kontemplaciju u jednostavnosti svakodnevnog života. Komunikacija postaje više od prenošenja informacije. Ne možemo naučiti kako prenositi informaciju, ako joj je ne dozvolimo da nas oblikuje iznutra. Za kvalitetan odnos osim sposobnosti komuniciranja u smislu jasnog i razgovijetnog iskazivanja osjećaja potrebno je vidjeti gdje izvire ta sposobnost i potražiti pomoć kontemplacije. Još je poznati teolog prošlog stoljeća, Karl Rahner za ovo naše stoljeće izjavio da će kršćani ili biti mistici ili neće postojati. Kontemplacija nije rezervirana samo za svećenički i redovnički stalež. Ako ne obnovimo kontemplaciju u jednostavnosti obiteljske svakodnevnice (poput gore navedenog razgovora majke i kćeri), postat ćemo bračni parovi i obitelji bez života - ugašeni, bez okusa, entuzijazma, bez leđne moždine. Umorit ćemo se i jedan drugog zaobilaziti jer ćemo iscrpsti riječi. One će postati prazne. Hvala Bogu na liturgiji i Crkvi koja svijeću kontemplacije uvijek iznova pali, a svojom simbolikom obogaćuje obiteljsku komunikaciju. Liturgija zove na zajedništvo.

Uskrsno vrijeme je govor o kontrastima - životu i smrti, bolesti i nadi (i malenu Noru Šitum ispratila je hrvatska javnost u  Nebesko kraljevstvo baš na Veliku Subotu), porazu i pobjedi, svjetlu i tami, patnji i sreći, ratu i miru. Biti kontemplativan ne znači vidjeti drugoga samo ljudskim očima, reducirajući ga na objekt (puko davanje informacija), već sposobnost doživljavanja sebe i drugoga u cjelovitosti,u perspektivi vječnosti, stvorenog od svjetla i sjene, talenata i ranjenosti, diriljivih gesta povezanosti, ali i razarajućih gesta nevjere (sjetite se bolnih pogleda požude u očima vašeg partnera upućenih nekoj drugoj osobi, a ne vama) i pri tome otkrivajući kako je život sastavljen od tih suprotnosti. Spasenju nas vodi i naša sposobnost uočavanja sinteze dviju krajnosti. Naša je zadaća integrirati u nama suprotnosti. Život ne postoji bez kontrasta. To je zakon života - Uskrsni misterij. Smrt i uskrsnuće.  

U uskrsno vrijeme, ukoliko aktivirate svoju sposobnost kontemplacije, možete naučiti nešto veoma korisno za svoj obiteljski život. Možete naučiti pronaći ravnotežu u stalnim napetostima koje se sastavni dio naše svakodnevnice, nekada više, a nekada manje. Nije korisno za mentalno i duhovno zdravlje prepustiti se krajnostima. Zamislite da u vašoj obitelji nikada nema svađa i napetosti. Bilo bi vam dosadno. Ako čeznemo biti savršeno povezani i uvijek sretni, živjet ćemo nesretni. Ono je nemoguće u ovom našem svijetu. Potrebno je prihvatiti napetost koja postoji između potrebe za pripadanjem i međusobne povezanosti te potrebe za moći i međusobnog rivaliteta. Zdrava napetosti između blizine i distance, ljubavi i agresije, razgovora i šutnje, odvajanja i povezivanja, akcije i kontemplacije vodi savršenstvu u trenucima istinskog zajedništva. Prihvaćanjem tih razlika kao sastavnom djelu života postajete realniji u svojim očekivanjima, kako od samih sebe, tako i od partnera i od svoje djece. S takovim načinom razmišljanja, koje je moguće razvijati ako se zagledamo u Gospodina i kontempliramo njegov život, naše će srce uvijek biti spremno nakon svađe tražiti mir, nakon uvrede tražiti oprosti, prepoznati propuste i ponovno se dići i krenuti u novi dan i nove izazove.

O uskrsnom misteriju ne govori se na tečajevima komunikacije. Zaboravlja se da je obitelj svetište u kojem se isprepliču događaji života i smrti, osluškuje Božje bilo i živi zajedništvo kroz patnju i radosti, suze i smijeh.  Na tečejevima se ne uči kako kontemplirati i zašto se povlačiti u samoću, bez koje je nemoguće doživjeti iskustvo susreta dviju osoba. Zato je sposobnost kontemplacije, koju otkrivamo u tišini, samoći, u oduševljenju za sve stvoreno, skriveni temelj pravog i istinskog odnosa. Odnos bez kontemplacije je kao kuća bez kvalitetnog temelja. Prva velika oluja i obitelj neće izdržati. Urušit će se.

Da biste komentirali, prijavite se.