Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

ponedjeljak, 02. prosinca 2013. Arhiva kolumne

Obitelj koja moli prepoznaje radost u obilju i ne gubi je u neimaštini

Kada smo radosni spremniji smo surađivati i pružiti pomoć. U radosnom raspoloženju mozak organiziran fleksibilnije. Lakše se rješavaju problemi i nesuglasice. Za radost je potrebno malo se potruditi. Potražiti je jer je dar Duha Svetoga. Emocija poznata svim ljudima svijeta dar je Duha Svetoga?
Foto: anchorcommunity.blogspot.com

Osim što je vrijeme budnosti, došašće je i vrijeme radosti. Početak ovogodišnjeg došašća začinjen je osobitim veseljem. Iza nas je referendum koji je pokazao snagu i sabranost hrvatskog naroda, ali i spremnost i volju civilnog društa da prepozna znakove vremena i zaštiti općeljudske vrijednosti utemeljene na jasnoj i adekvatnoj antropologiji, kako kršćansku antropologiju naziva blaženi Ivan Pavao II dok je još osamdesetih pisao  o dostojansku ljudske osobe gradivši temelje onoga što danas poznajemo kao teologija tijela.  Hoćemo li uspjeti zadržati radost ili će se podjele u našem društvu i dalje nastavljati? Hoće li i dalje demokracija od strane glasača «protiv» biti suđena jer će tužiti i žaliti na Vladu koja ne zaštićuje demokraciju, u kojoj je manjina uvijek pametnija od većine? Naravno da hoće. Ljudska je priroda nevjerojatna. Ona poraz doživljava kao gubitak koji pod svaku cijenu treba zamijeniti pobjedom i uspjehom. Ta potreba ignoriranja poraza, a onda i svake patnje, samoje prirodan instinkt, koji čovjeka ne razlikuje od životinje i njenih udruživanja u čopore prema principu jačega. ... Bilo bi dobro i za protivnike inicijative «U ime obitelji» da pokušaju razumijeti ovaj referendum kao priliku za istinski dijalog u kojem nema pobjednika i gubitnika. To mogu ljudi koji razumiju istinsku radost, koji znaju da je radost plod Duha (Gal 5)... Moram priznati da   mi je osobito drago što se referendum događao u vrijeme koje je u liturgijskoj godini rezervirano za radost. «Radost je emocija ili raspoloženje ostvarivanja ciljeva, potpune posvećenosti onome što se radi. Kada smo radosni spremniji smo surađivati i pružiti pomoć.», piše u studentskom udžbeniku «Razumijevanje emocije». Znanstvenici su također potvrdili da je u radosnom raspoloženju mozak organiziran fleksibilnije. Lakše se rješavaju problemi i nesuglasice.

Radost treba otkriti

Postavimo zato sebi pitanje znamo li prepoznati radost? Jesmo li spremni otkrivati radost u svakome trenutku svoga života? I u nedavno objavljenoj pobudnici «Evangelii Gaudium» papa Franjo poziva nas na ponovno otkrivanje radosti. Poziva svakog vjernika osobno, ali se obraća i cijeloj Crkvi tražeći da preispita svoju misonarsku i pastoralnu ulogu, svoje strukture, svoju otvorenost u navještanju Božje riječi današnjem depresivnom, rastrganom i iscrpljenom čovjek. Papa ističe da  pastoralno i misijsko obraćenje ide uz bok istinske radosti otkrića da smo ljubljeni, što je moguću doživjeti jedino u osobnom susretu s Gospodinom . “Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi, i sada živ korača uz tebe iz dana u dan, da te prosvijetli, osnaži, oslobodi”, piše Papa. Za radost je potrebno malo se potruditi. Potražiti je. Zatražiti jer je dar Duha Svetoga. Zanimljivo, zar ne? Emocija poznata svim ljudima svijeta dar je Duha Svetoga.

Radosne ljude prepoznat ćete po očima

Napravite maleni eksperiment i prošećite ulicama svoga grada, mjesta ili sela tražeći istinski radosne ljude. Prepoznat ćete ih po specifičnom bljesku u očima. Ipak, u današnjem vremenu stresa, napetosti i žurbe rijetko da ćete pronaći ljude čije oči sjaje takovim zadovoljstvom. Kada ste zadnji put vidjeli nasmijanu prodavačicu u nekom od današnjih   trgovačkih centara? Kada ste zadnji put bili u banci ili obavljali neke druge administrativne poslove, a da ste iz institucije izašli raspoloženiji? Kada ste zadnji put bili kod liječnika, a da niste jedva dočekali doći kući i udaljiti se od depresivne atmosfere našega zdravstva? Reklame u medijima blješte od radosti. U tome su najmudrije one koje reklamiraju proizvode telekomunikacija. Poruke odaslane i opisane u tim reklamama više su dio nekog sna, nego realnosti, koliko god izgledalo da govore o realnom svijetu. Kao npr. onaj tata koji se vraća kući i zahvaljujući svom mobitelu uspijeva zaželjeti laku noć svojoj djevojčici.

Živite li takovu radost u svojim obiteljima? Ako živite, onda vam u tome sigurno nije pomogao mobitel i tablet u paketu....Reklame dobro detektiraju ljudske čežnje i snove, ali put do te sreće koje one nude vodi ravno u laž. I to je činjenica. Reklame samo prodaju proizvod. Ništa više. Možemo svi imati skype i komunicirati jednostavnije, brže i lakše, ali pitanje je hoćemo li tim «jednostavnim» putevima imati što komunicirati, ako se barem malo ne potrudimo i uložimo u ono što je izvor istinske radosti?

Ne kažem da nas neće razveseliti najnoviji mobitel zapakiran ispod Božićne jelke, samo kažem da izvor radosti nije u mobitelu, a niti u poklonima. Radost je stanje duha, dar Duha svetoga koji pomaže čovjeku da živi ispunjen život i onda kada ne može priušiti svojoj djeci najbolje i najskuplje poklone. Kako postići da smo ravnodušni na materijalne stvari? Kako u obitelji izgraditi radost u obilju ili neimaštini? Papa Franjo u svojoj pobudnici primjećuje kako previše kršćana živi stilom Korizme bez Uskrsa.  

Kako otvoriti put radosti?

Ako radost dolazi od Boga i ako je on u našem srcu- zašto je onda ne osjećamo? Zašto biramo biti  depresivni, tužni, zlovoljni, potišteni? Romano Guardini, njemački filozof, kaže da nam  zatrpan izvor iz kojeg radost teče.  Pri tome misli na naše srce koje je nerijetko zlovoljno zbog tisuće malih neugodnosti tijekom dana. Prepoznajte te neugodnosti koje nas svakodnevno napadaju, a najčešće su u obliku prigovaranja i kritiziranja zbog nekog neuspješnog posla, radi loše ocjene, izgorenog ručka itd.... Guardini spominje i tugu koju treba iskorijeniti čim se pojavi jer nerijetko završava u samosažaljenju. A samosažaljenje se hrani skrivenim očekivanjima da možemo promijeniti okolnosti života ili osobe koje su nam bliske. Ne možemo mijenjati okolnosti. Na okolnosti utječemo svojim ponašanjem jer možemo mijenjati samo svoje ponašanje. Tako npr. molitva je također ponašanje koje mijenja ne samo osobu koja moli, nego i ljude oko te osobe zato jer je osoba odlučila u molitvi suočiti se sa sobom. U molitvi otkriva radost. Biti veseo je nešto izvanjsko, bučno i brzo se raspline. Radost mirno živi u srcu i duboko je ukorijenjena.  Roditelji koji mole sa svojom djecom uče djecu istinskoj radosti. Povezuju se na osobit način. Najprije s Bogom, a onda i međusobno. Neimaština ili obilje ne može promijeniti tu radost.

Da biste komentirali, prijavite se.