Ljilja Vokić: Ako se držite vjere, nema zapreke!

Program zdravstvenog odgoja, unatoč brojnim protivljenjima, počeo se provoditi u osnovnim i srednjim školama. Njegovo ukidanje traže brojni roditelji nezadovoljni stavovima kojima će učiti djecu o spolnosti. O tome smo razgovarali s Ljiljom Vokić, bivšom ministricom prosvjete i športa, a danas ravnateljicom VII. gimnazije u Zagrebu.
Autor: Helena Cvjetičanin petak, 28. prosinca 2012. u 00:00

Program zdravstvenog odgoja, unatoč brojnim protivljenjima, počeo se provoditi u osnovnim i srednjim školama. Njegovo ukidanje traže brojni roditelji nezadovoljni stavovima kojima će učiti djecu o spolnosti. O tome smo razgovarali s Ljiljom Vokić, bivšom ministricom prosvjete i športa (od 1994. do 1998.), a danas ravnateljicom VII. gimnazije u Zagrebu.

Početkom jeseni u osnovne i srednje škole Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, uvelo je Program zdravstvenog odgoja. O samom sadržaju tog Programa ne zna se puno, stoga možete li nam reći što po njemu uče srednjoškolci i kako su se Vaši nastavnici za to pripremili?


Program zdravstvenog odgoja u svom se sadržaju najvećim dijelom oslanja na program Sata razrednika, s tim da ima dodatne jedinice koje se odnose na spolnost. Budući da se naši profesori sami smatraju nekompetentnima o tome predavati, a neki su i odbili i ne može ih se na kraju krajeva ni prisiliti, mi smo se odlučili angažirati našu školsku liječnicu, koja održava predavanja djeci. Ona bira riječi i traži način na koji će neke stvari prezentirati. Tako smo mi to odlučili riješiti. No,moram naglasiti da imamo reakcije roditelja koji ne žele da njihova djeca to uče, pa sam im poručili da nije škola donijela program i da se obrate Ministarstvu i onima koji su program kreirali.

Iako se ne protive uvođenju ZDO, i neke građanske udruge su pozvale da se program ukine zbog neprihvatljivog učenja o spolnosti koje vrijeđa osjećaje vjernika. Posebno se pozivaju na ustavno pravo roditelja da sami odlučuju o odgoju svoje djece. Što Vi na to kažete?


Podržavam ustavnu kategoriju da je roditelj odgovoran za odgoj svoga djeteta, Ustav je iznad svakog pravilnika, svakog programa i svakog zakona i treba ga poštivati. Roditelji imaju pravo i odgovorni su za odgoj svojeg djeteta i smatram da neke teme iz programa ne samo da su protivne vjerskom, nego su protivne i općeljudskim poimanjima života i svega drugoga. To je moje mišljenje. Meni osobno čak je neprimjereno izgovarati neke stvari iz tog programa, primjerice govoriti da ste žensko s muškim spolnim organom, kome to treba, to su nekakve fikcije koje netko opterećen spolnošću nameće tuđoj djeci. Da se razumijemo, nije ministar radio taj program, netko je njemu taj program napravio, ali on ga je potpisao. Kad sam razgovarala s jednom od tih gospođa doktorica, pitala sam je bi li voljela da se njezino dijete tako odgajalo, a ona je ušutjela. No, mi u školi dužni smo poštivati zakon, stoga smo našli nekakav modus da doktorica održi predavanje o navedenim temama.

Što se tiče drugih tema, poput sprječavanja nasilja, mi o tome stalno govorimo, i neće nasilje među mladima biti riješeno s dva sata učenja o tome. Treba promijeniti društvenu klimu, da bi se neke stvari promijenile. U javnosti rijetko kad možete čuti za neko dobro djelo, samo se govori o zatvorima, uhićenjima, nasilju, zločinima. Pa, nije valjda da u ovoj državi nitko ništa dobro ne radi. I nije mi jasno, zašto toliko zlo potiskuje dobro.

Ugrožava li ovakav program zdravstvenog odgoja našu mladež, koju ulogu ima vjera kod njih?

Ma dajte, molim Vas, taj zdravstveni odgoj i ta spolnost me podsjeća na marksizam – „ništa nas ne smije iznenaditi, pa nas iznenadilo“. Dakle, to su fikcije, neke udruge nameću svoje stavove, kao da netko nekome brani misliti što hoće, biti što hoće, iskazivati svoju ljubav prema kome želi, to se nas ne tiče. Svaki čovjek ima pravo na svoju intimu, na svoju osobnost.

Moram naglasiti da su u našoj školi sve fina djeca i lijepo odgojena. Imamo čak 75% djece na vjeronauku. No, smatram da i mi odrasli moramo vjeru prenositi djeci svojim životom i primjerom. Moj dojam je da mladi prihvaćaju vjeru, ali također i da je do župnika i vjeroučitelja kako je oni prezentiraju. Ima jedno istraživanje koje je pokazalo da ako otac ide svake nedjelje na misu, tada će 44% mladih nastaviti ići na misu, a ako ide samo majka, onda će samo 5% djece nastaviti ići na misu. Sretna je okolnost kad se sastane tih 44 i 5 posto, pa ako uz to još imate dobre župnike i vjeroučitelje, svi sretni. Evo, tu bih ja izdvojila fra Andriju iz župe Trnovčica, njegov pristup - svi bi od njega trebali učiti.

Kolika je uloga vjere u Vašem životu?

Pa, najveća. Ja sam Bogu beskrajno zahvalna što mi je darovao vjeru jer se s vjerom smatrate vrlo snažnom, vrlo jakom, živite bez straha doslovno po riječima – „Što mi tko može, Gospodine, kad si Ti uza me“. Dakle, ja sam od djetinjstva bila usmjeravana u vjeru i do nje sam došla nakon jedne krize u 3. razredu gimnazije. Tako duboku vjeru poželjela bih svakoj ljudskoj osobi – to je vjera u Boga, vjera u dobrotu, vjera u ljude i Bogu sam zahvalna što mi je dao da upravo na temelju vjere nikada ne mrzim i nisam osvetoljubiva. Jer Gospod reče: „Osveta je moja i ja ću je vratiti.“ Dakle, vaša vjera vas uči da se ne smijete osvećivati, činiti zlo, doslovce deset Božjih zapovijedi. Ako se njih držite, nema nikakve zapreke. Sve te kvalitete prepoznala sam i u gospođi Kseniji Abramović, vlasnici portala Laudato, koju posebno ovim putem pozdravljam, kao sve čitatelje. Čestitam joj na svemu što radi i što bira pametne ljude oko sebe.

Da biste komentirali, prijavite se.