Na svetkovinu sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnik grada Hvara, Staroga Grada, otoka Hvara i Visa te Hvarsko-bračko-viške biskupije, 2. listopada u hvarskoj katedrali svečanu misu predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. S njime su uz biskupa domaćina Slobodana Štambuka koncelebrirali splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, kotorski biskup Ilija Janjić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, hvarski župnik don Mili Plenković, generalni vikar mons. Stanko Jerčić te više redovnika i svećenika Hvarske biskupije. 

U propovijedi biskup Uzinić osvrnuo se na prizor iz Matejeva evanđelja u kojemu se opisuje apostol Petar koji se iz lađe, šibane vjetrom i valovima, uputio hodeći po vodi k Isusu, pokolebao se i prestrašio, te je u strahu zavapio: ''Gospodine, spasi me!''. Biskup Uzinić usporedio je Katoličku Crkvu s Petrovom lađom koja je u svakom vremenu kroz tisućljetnu povijest također bila ''šibana vjetrom i valovima'', odnosno progonjena i zabranjivana. 

- Zbog tih progona mnogi su kršćani stradali mučeničkom smrću te ih kao i sv. Stjepana slavimo kao svece, koji su nam danas uzor i putokaz. Međutim osim vanjskih neprijatelja Crkva je često imala i unutarnje neprijatelje, odnosno na Petrovoj lađi događalo se i unutarnje curenje - rekao je dubrovački biskup.

 Upozorio je kako to nije ništa manje opasno od neprijatelja izvana.

- U vremenu pape sv. Stjepana u Crkvi je dolazilo do nesloge među kršćanima i crkvenim dostojanstvenicima, od kojih su neki bili nepomirljivi prema otpadnicima od vjere, dok su drugi zagovarali pomirljivost i opraštanje, odnosno pružanje ruke da im se pomogne pri ponovnom vraćanju u krilo Crkve. Sv. Stjepan bio je na strani onih koji su zagovarali strpljivost, opraštanje i milosrđe te je smatrao da se oni koji su se zbog slabosti u jednom trenutku odrekli vjere ne trebaju ponovno krstiti ako se pokaju i požele se vratiti u crkvenu zajednicu. I u našem vremenu u suvremenoj Crkvi ima ''unutarnjeg curenja'' koje se manifestira na razne načine, primjerice promicanjem diktature relativizma, konzumerizma, lagodnog života bez duhovnosti i osjećaja odgovornosti. Zbog toga ima sve manje crkvenih vjenčanja, sve više rastavljenih bračnih parova i sve manje rođene djece. Istinski kršćanski put treba se sastojati u tome da onima koji su se pokolebali u vjeri, koji zadojeni relativizmom ne žive kao istinski kršćani, ne zatvaramo vrata, da ih se olako ne odričemo, već da im bratski i prijateljski nastojimo pomoći, pružiti im ruku, strpljivo čekajući njihovo pokajanje i povratak na pravi put. Takvom postupku poučio nas je Krist koji nije osudio Petra što ga je zatajio, već mu je oprostio iskazujući božansko milosrđe. Svi smo slabi i grešni, samo je Bog savršen, ali svi smo pozvani biti savršeni, a to se postiže opraštajući i idući u susret braći koji su na putu da se izgube. Pritom trebamo imati na umu da je Krist uvijek s nama i uz nas i treba ga prepoznati, te poput Petra obratiti mu se riječima: „Gospodine, spasi me!" - zaključio je propovijed dubrovački biskup. 

Liturgijsko pjevanje za misnog slavlja izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama maestre Jasne Fistonić.