Zalaganjem Krčka biskupije u afričkoj državi Zambija, na misijsku nedjelju, 20. listopada otvorena je nova misija Maziba, posvećena hrvatskom svecu, Leopoldu Bogdanu Mandiću.
Sve je započelo kada je hrvatskog misionara u Zambiji, don Borisa Dabu, svećenika krčke biskupije, prije dvije godine posjetio biskupa Ivica Petanjak. Tom mu je prilikom pokazao misije Njoko i Nawinda. Nakon toga rodila se ideja o osnivanju i izgradnji nove misije. To se ostvarilo prošle nedjelje kada je otvorena još jedna misija Maziba, ili bolje rečeno, centar evangelizacije.
- Želja nam je odgovoriti na Učiteljev zahtjev da se njegova Riječ odnese tamo gdje je još nema, a u ovom kraju, uzduž rijeke Lumbe, još Riječi nije bilo pa ju je trebalo odnijeti, naravno uz suglasnost i dopuštenje lokalnih crkvenih vlasti. Prije dvije godine odveo našega biskupa Petanjka i pokazao im mjesto u šikari na kojem bismo željeli sagraditi crkvu. Na tom smo mjestu već bili započeli neke radove za provizorno stanovanje, još nije bilo ni zgrade u kojoj bismo ručali palentu s pečenom ribom nego smo sjedili ispod stabala koja za vruće, ljetne zambijske sezone, nisu davala hladovine. No nitko se nije žalio što sunce udara u glavu dok smo sjedili za plastičnim stolom. Biskup je sve učinio da se crkva sagradi, ali i neke popratne zgrade. Nova misija izgrađena je po zagovoru svetog Leopolda Bogdana Mandića, čiji je kip i moći koje su ugrađene u oltar, priskrbio mons. Petanjak. Tako je Biskupija Krk, sagradila jednu novu misiju u Africi. Na to smo iznimno ponosni, osobito mi koji toj biskupiji pripadamo! – rekao je krčki misionar u Zambiji.
Misu i blagoslov novog centra predvodio je župnik John Mulele, uz prisustvo drugih svećenika. Lokalni biskup mons. Evans tog je dana bio zauzet krizmom u drugom kraju biskupije, ali obećao je doći još prije kraja ove godine u pastoralni posjet.
- Tada sam zgradu crkve, kao i pet crkvenih zajednica u raznim selima koje su nastale našim misijskim radom predao župniku, a ja ostajem njegov pomoćnik za taj kraj. Gospodinu neka je slava i čast da smo to mogli učiniti. Svečanosti je prisustvovalo mnoštvo ljudi, mahom novih kršćana, koji su pješačili i po dva dana da bi u četvrtak počeli sa programom, a u nedjelju imali Misu. Ove godine nije bilo prikladno tražiti da svi donesu svoju hranu koju će jesti za vrijeme dana slavljenja, kako se to obično radi. Ove godina je drugačije: hrane nigdje nema, glad vlada posvuda, sve smo morali providjeti. Pojelo se 500 kilograma kukuruznog brašna i jedna cijela krava, te dosta kupusa sa susjedne farme. Svi su otišli zadovoljni a mi, misionar i oni koji su sudjelovali bilo u gradnji, bilo u pripremi hrane, bilo u molitvi i moralnoj podršci – svjedoči don Boris Dabo.