Đakonsko ređenje u Požegi

Biskup je pozvao ređenike da danas u Hrvatskoj moćnom Isusovom ljubavlju stražare ondje gdje je zlo ranilo čovjeka siromaštvom, bolešću, osamljenošću ili kakvom drugom nevoljom.
Autor: pozeska-biskupija.hr/Laudato/D.T. ponedjeljak, 11. rujna 2017. u 08:18
Požeški biskup Antun Škvorčević u nedjelju, 10. rujna u požeškoj Katedrali predvodio je misno slavlje tijekom kojeg je zaredio za đakone Marka Dušaka iz župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici i Ivana Rončevića iz župe bl. Ivana Merza u Slatini. 
 
S biskupom su koncelebrirali generalni vikar Josip Krpeljević,  kanonici požeškoga Stolnog Kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, Vlado Razum, duhovnik u spomenutom Sjemeništu, župnici župa iz kojih dolaze ređenici, svećenici središnjih biskupijskih ustanova i drugi. Pozdravljajući nazočne biskup Antun je rekao da je znakovito što danas, dva tjedna prije Trećeg euharistijskog kongresa Požeške biskupije u Katedrali redimo dvojicu bogoslova za đakone, i na taj način sebi i cijeloj mjesnoj Crkvi svjedočimo koliko su nam dragocjeni služitelji svete euharistije, u kojoj Isus obnavlja svoju žrtvu ljubavi s križa i sve nas uključuje u zajedništvo svoje pobjede nad smrću. Pozdravio je roditelje i druge članove obitelji kandidata za đakonat, te potaknuo ređenike da u svom srcu stvore potrebno raspoloženje da ih Isus Krist po sakramentu svetoga Reda snagom svoga Duha može sebi suobličiti i osposobiti za službenike u svojoj Crkvi.
 
U homiliji biskup Antun je na temelju naviještene Božje riječi ustvrdio kako Bog želi  i danas postaviti stražare u svom narodu kao nekoć proroka Ezekijela, koji se trebaju brinuti da narod ne umre u svojoj bezbožnosti i grijehu. Podsjetio je kako u pojedinim gradovima nastoje obnoviti nekadašnje stražarske postrojbe koje su čuvale gradove od dušmana, ali da one danas imaju uglavnom folklorno značenje, dok su stražari Božji u narodu još uvijek od najveće važnosti. Istaknuo je kako s pravom napose zaređene službenike u Crkvi, đakone, prezbitere i biskupe, smijemo nazivati stražarima, jer su među prvima pozvani evanđeoski opominjati narod, te mu služiti da po slavljenju svetih otajstava budu dionicima Isusove pobjedničke moći nad zlom i smrću. 
 
Izrazio je radost što požeška Crkva u dvojici đakona dobiva nove stražare, istaknuvši da će im se uskoro pridružiti još trojica novih đakona. Kazao je da nam je Isus u današnjem evanđelju dao naputke kakvu stražu valja držati i kako je treba ostvarivati, da narod ne umre, kad je zatražio da bratski opomenemo one koji čine zlo. Podsjetio je da je duhovno djelo milosrđa opomenuti onoga koji je zakoračio putem zla, i ustvrdio da je to osobito aktualno u današnje vrijeme, kada mnogi ljudi u elektroničkim medijima, na društvenim mrežama, na političkoj razini, privatno i javno jedni druge ocrnjuju i kleveću. Naglasio je kako služba Božjeg stražara nije u tome da drugima otvoreno i javno prokazuje mane i zlodjela, jer to može biti čin ponižavanja  a ne oslobađanja od zla. Podsjetio je na riječi sv. Pavla upućene Efežanima da treba istinovati u ljubavi i ustvrdio da istina o zloći pojedinaca i skupina koja se s mnogih govornica razglašava, a da se pri tom ne vodi računa o ljubavi prema onima kojima je ona upućena, nije evanđeoska oslobađajuća istina. Takvu istinu može zastupati i naviještati samo onaj tko je sam iznutra očišćen i oslobođen, kazao je biskup. Pozvao je nazočne neka ne dopuste da ih nečije zlo iznutra zarobi i pomrači, te da onda iz tog stanja jedni druge ogovaraju, kleveću, pretaču mrak u mrak, nego da ranjene zlom na Isusov način oslobađaju od zla.
 
Biskup je to povezao s temom dugovanja iz  drugog liturgijskog čitanja u Poslanici sv. Pavla Rimljanima. Spomenuvši da se mnogi u našem društvu muče kako izaći na kraj sa svojim kreditnim i bankovnim dugovima, kazao je vjernicima, napose ređenicima da oni ne propuste vraćati jedini pravi dug koji imaju prema svakom čovjeku, a to je dug ljubavi, put kojim nas je Gospodin oslobodio od smrti. Rekao je da je Isus Krist isplatio Adamov dug, kad je iz ljubavi za nas umro na križu, i da mi to njegovo vraćanje duga slavimo u svakoj svetoj misi u kojoj se obnavlja njegova žrtva ljubavi. Ustvrdio je da je zadatak dvojice novih đakona zastupati taj dug Božje ljubavi, te kroz naviještanje Božje riječi i slavljenje svetih otajstava omogućiti Isusu Kristu da svojom snagom pobjedi našu smrt. Pozvao je ređenike da danas u Hrvatskoj moćnom Isusovom ljubavlju stražare ondje gdje je zlo ranilo čovjeka siromaštvom, bolešću, osamljenošću ili kakvom drugom nevoljom. Poručio im je da će biti dobri Božji stražari, ako svaki dan budu čuvali od zla svoje pameti, srca i tijela, ako po primljenom svetom redu đakonata svoju sudbinu predaju Isusu Kristu i njemu posvema služe, ako u svećeničkim krugovima ne budu širili riječi otrova, prezira, ogovaranja i klevete, i ako ono što u svom srcu nose kao plemenito i lijepo za Boga, pretoče u odnos najprije prema braći svećenicima, a onda i prema svima drugima. 
 
Na temelju Isusove riječi u evanđelju, gdje su dvojica ili trojica u moje ima i ja sam među njima, potaknuo ih je da budu molitelji i  okupljaju druge na molitvu, da budu promicatelji molitvenog zajedništva u kojem je prisutan Gospodin Isus. Rekao je da im On danas povjerava veličanstveni zadatak i svjedoči koliko računa s njima u našoj Hrvatskoj i Slavoniji. Pozvao ih da zbog toga budu ponosni, ali i da Isusu koji ih je pozvao odgovore svojom vjernošću. Zaželio je da ih u njihovim đakonskim koracima prati Isusova Majka, vjerna suputnica svakoga onoga tko voli njezina sina Isusa.
 
Na svršetku misnog slavlja biskup je novim đakonima čestitao što ih je Isus Krist snagom svoga Duha i služenjem svoje Crkve postavio za stražare i promicatelje zajedništva ljubavi u Hrvatskoj, što su nazočni popratili pljeskom. Pozvao je vjernike da molitvom budu potpora dvojici đakona u njihovu služenju hrvatskom čovjeku. Novim đakonima je zaželio blagoslovljen korak u službu koja će im biti povjerena. Zahvalio je njihovim roditeljima i rodbini, kao i vjernicima iz rodnih župa za svu ljubav, molitvu i svako drugo dobro koje su u njih ugradili. Zahvalio je njihovim sjemenišnim poglavarima, rektoru Anđelku Košćaku i duhovniku Vladi Razumu za ono što su tijekom sjemenišnog života učinili za ređenike, naglasivši da je njihov dolazak na ovo slavlje znak blizine i potpore - ne samo novim đakonima - nego i cijeloj požeškoj mjesnoj Crkvi. 
 
Zahvalio je svećenicama što su svoje nedjeljne obaveze tako rasporedili da su mogli biti sudionici ovog slavlja. Također je zahvalio bogoslovima i kolegijašima, sestrama redovnicama i pjevačima. Zamolio je da Bog blagoslovi put novih đakona i sve nazočne sa željom da se za dva tjedna, u nedjelju, 24. rujna svi ponovno nađu u Požegi na kongresnom euharistijskom slavlju.
 
Da biste komentirali, prijavite se.