Na spomendan sv. Blaža, 3. veljače u Staroj Gradiški na inicijativu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, podružnice Sisačko-moslavačke županije pod vodstvom njezina predsjednika Ivana Lipaka održan je Dan logora Stara Gradiška.
 
Tijekom Domovinskog rata kroz starogradiški srpski logor prošlo je oko 2.000 ljudi a trinaestero ih je ubijeno. U župnoj crkvi, spomen-zdanju za sve nedužne žrtve starogradiškog zatvora, napose za više od 250 svećenika u doba komunističke vladavine, euharistijsko slavlje sa zatočenicima srpskih logora predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s novogradiškim dekanom Željkom Volarićem, kancelarom Ivanom Popićem i domaćim župnikom Matom Rukavinom.
 
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio logoraše i sve druge nazočne, među njima i general-pukovnika u miru Marijana Marekovića, izaslanika Predsjednice Republike Hrvatske, Marka Šimića, izaslanika Predsjednika Sabora te načelnika starogradiške općine Velimira Paušića. Pozvao ih je da se u ovom slavlju spomenu svih onih koji su u vrijeme Domovinskog rata u starogradiškom logoru bili poniženi, te da budu molitelji da njihove rane, koje još bole, budu izliječene Božjim lijekom, njegovom ljubavlju koja je u Isusu Kristu išla do kraja za nas i pobijedila smrt.
 
Svjestan kako u dušama preživjelih logoraša još uvijek postoji neka nutarnja težina i ranjenost, biskup je u homiliji rekao da je smisao njihova dolaska u Staru Gradišku u tome da u nastojanju oko pamćenja onoga što su ovdje doživjeli ne ostanu ljudi ubijene duše, i oni koji su se odrekli Boga, jer on jedini zna i može pomoći njihovoj duši koja pati.
 
Potaknut Božjom riječju u prvom čitanju iz Knjige mudrosti, u kojoj starozavjetni mudrac govori o bezbožničkim očima, kojima se čini da pravednici ostaju zarobljeni u poniženju koje im je dodijelila ljudska zloća, biskup je pozvao nazočne da Domovinski rat sa svim onim što im se u njemu dogodilo promatraju očima vjere, s polazišta Božjih, kako je to činio sv. Blaž ili Vlaho, biskup i mučenik. Ustvrdio je da kršćansko razmišljanje o mučeništvu ne polazi od počinjenog zla i zločinaca,  nego od žrtve i njezina dostojanstva. Tako ponajprije mislimo o Isusu Kristu, koji je kao žrtva ljudskog zla, mržnje i osude bio razapet i ponižen, ali ju je on prihvatio posvemašnjom ljubavlju za nas, i u tom je njegova veličina i dostojanstvo.
 
Stoga, ustvrdio je biskup, mi o sv. Blažu razmišljamo na Isusov način, jer je on slijedeći Isusov primjer, radije želio biti žrtvom, negoli zlo nanositi drugima. U tom smislu pozvao je nazočne da o sebi kao žrtvama razmišljaju ne polazeći od onih koji su ih ponizili, nego od dostojanstva koje im je kao žrtvama Bog udijelio. Nama dušmanin ne može oduzeti dostojanstvo, jer nam ga on nije ni udijelio, poručio je biskup i pozvao nazočne da žive od svijesti da ih se Bog nikad ne odriče, i ostanu mu trajno vjerni te se i u najtežim životnim situacijama priznaju njegovima.
 
Još im je poručio da nevolje i patnje kroz koje su prošli nisu bile znak da ih se Bog odrekao, već su to bile kušnje koje je Bog dopustio, da se vidi i provjeri tko su oni i čiji su oni zapravo, u smislu narodne poslovice da se na muci poznaju junaci.
 
 Stoga ih je biskup pozvao da zahvale Bogu na kušnjama koje im je udijelio, jer su to bile prigode da mu pokažu i dokažu svoju vjernost.
 
Također ih je pozvao da se spomenu onih koji nisu preživjeli zatočeništvo u spomenutom logoru, u uvjerenju da oni nisu izgubljeni, nego su kao žrtve postali dionicima zajedništva s Isusom Kristom, koji je upravo zato postao čovjekom da bi mogao na ljudski način biti solidaran s ljudima u njihovim trpljenjima. Završavajući homiliju zaželio je nazočnima da, uz zagovor i pomoć Isusove Majke, koja je tijekom trinaest stoljeća hrvatske povijesti bila pod svim hrvatskim križevima i molila na nas, u njihova ranjena srca i duše uđe Božje svjetlo i blizina, i da ih izliječi snaga njegove ljubavi.