Biskup Škvorčević: živite po naumu Božjem, a ne po strategijama zla

Misa zadušnica za ubijene civile u Četekovcu, Čojlugu i Balncima.
Autor: pozeska-biskupija.hr/Laudato/D.T. Photo: pozeska-biskupija.hr utorak, 05. rujna 2017. u 16:51
Na 26. obljetnicu ubojstva 24 civilne žrtve iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, u nedjelju 3. rujna požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Mikleuš nedaleko spomenutih mjesta u župi Nova Bukovica te u tamošnjoj crkvi sv. Terezije Avilske predvodio misno spomen-slavlje u  koncelebraciji s domaćim župnikom Mariom Matijevićem te drugim svećenicima iz Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom. Župnik  Matijević uputio je dobrodošlicu biskupu Antunu te mu čestitao 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja. 
 
Pozdravljajući svećenike, vjernike, među kojima je bila i rodbina poginulih, te načelnike mikleuške i novobukovičke općine, biskup je rekao da nas ono što se prije 26 godina ovdje dogodilo ispunja tugom, da naše ljudsko sjećanje s vremenom blijedi, ali je naglasio da Bog pamti žrtvu nedužno ubijenih civila onom Isusovom ljubavlju koja je pobijedila smrt. Rekao je da se u ovoj svetoj misi pridružujemo tom Božjem pamćenju sa zahvalnošću što je njihova žrtva našla smisao u Božjoj pobjedi nad smrću. U homiliji biskup je pošao od Isusova prigovora Petru u današnjem evanđeoskom ulomku kako mu nije na pameti ono što je Božje jer se suprotstavio Isusovoj najavi da će biti u Jeruzalemu ubijen. 
 
- Štoviše, izrekao mu je najgrublju riječ: ''Nosi se od mene Sotono!'' Sotona je suprotnost Bogu i Božji protivnik, i da Zli gospodari ljudima kad god oni čine što je protivno Božjem naumu o njima. U događaju prije 26 godina u kojem su ubijene 24 osobe progovorilo je mnogo toga što nije bilo Božje, naprotiv što je bilo zlo, razarajuće, ubojito, i mi iz vjere znamo da je to bilo djelo Zloga – naglasio je biskup.
 
Rekao je da smo u prvom čitanju čuli Jeremijine predivne osobne i duboko osjećajne autobiografske riječi koje svjedoče da je on dobro shvaćao kako u svijetu trajno postoji velika suprotnost između onoga što je Božje i onoga što je od Zloga. 
 
- On je pozivao svoje suvremenike da žive po naumu Božjem, a ne po strategijama zla koje donose osobnu i narodu nesreću. Međutim, oni ga nisu poslušali, već su se oštro obrušili na njega i tražili su načina kako da ga ubiju, da više ne moraju slušati govor o Božjim naumima. Prorok Jeremija osjetio se prevarenim od Boga, jer je zbog vršenja proročkog poslanja postao žrtva zla i doveo svoj život u opasnost. Međutim, prorok nije ostao nemoćan pred zlom, jer unatoč svim poteškoćama i pogiblima nije prestao biti na Božjoj strani, uvjeren, ako i bude ubijen, da zadnju riječ nad njim neće imati zlo, nego Bog koji je jači od zla i kojemu je on povjerio svoju sudbinu. Život se ne gubi onda kad netko čovjeka fizički ubije, nego kad on ubije samoga sebe, ne u činu kojeg nazivamo samoubojstvom, nego u slobodnom opredjeljenju za zlo na koje nas Zli nagovara i navlači. Isus u današnjem evanđelju na putu u Jeruzalem naviješta da će ondje podnijeti muku i smrt, što znači da se i on poput proroka Jeremije također suočio sa stanjem naše ljudske zahvaćenosti zlom i smrću. On je slobodnim i dragovoljnim prihvaćanjem muke i smrti oduzeo zlu njegovu moć, što Petar i sam ranjen negativnošću, zlom i sebičnošću nije mogao razumjeti – naglasio je mons. Škvorčević.
 
Potom je biskup upozorio da nas Isus u današnjem evanđelju upućuje na lijek za našu ranjenost zlom i smrću, putem odreknuće od samih sebe. 
 
- To znači nastojati Božjom pomoću odreći se svoje sebičnosti, zarobljenosti ovisnostima od zlih navika, te tako u braku i obitelji, politici i gospodarstvu kao i na drugim razinama, križnim putem pobjeđivati zlo koje nas usmrćuje na razini duha. U utjelovljenju, podsjetio je biskup, Isus Krist se na neki način odrekao svoga Božanstva, o čemu je na osobito snažan način progovorio sv. Pavao u Poslanici Filipljanima. Pozvao je nazočne da svoju slobodu ne povjere ni televiziji, pa se ravnaju kako ona kaže; niti susjedima, koji su možda zlonamjerni, nego da opredjeljujući se za dobro, umiru zlu. Upozorio je da nam u Hrvatskoj neće koristiti napredak i moć na gospodarskom i nekim drugim područjima društvenog života, ako ostanemo nemoćni duhom, zarobljenom sebičnošću, podjelama i sukobima.
 
Biskup je spomenuo kako i nedužno ubijenim osobama kojih se danas spominjemo možemo pristupiti s osjećajima mržnje na njihove ubojice, te se na taj način svrstati među one kojima nije na pameti Božje. Dodao je da se praštanjem odričemo sebe u dimenzijama sebičnosti, uzimamo svoj križ, idemo za Isusom i postajemo s njime pobjednici. Pozvao je nazočne da o poginulima razmišljaju s Božjih polazišta, kojima je doduše zlo oduzelo zemaljski, fizički život, ali nije moglo ubiti jedinstvenu i neponovljivu osobu, čiju je žrtvu  života Bog primio kao sebedarje i ugradio je u svoju vječnost. 
 
- Svatko tko se žrtvuje u obitelji, politici, gospodarstvu ili drugdje, odriče se sebe, ali ne umire da bi nestao, nego da bi pobijedio - ustvrdio je biskup. 
 
Pozvao je nazočne da naše poginule ne gledaju našim ljudskim pogledom koji je ranjen zlom, nego da ih gledaju optikom Isusove žrtve za nas i njegove pobjede nad smrću. 
 
- Gdje god se umire za nekoga ili za neku vrijednost, to nisu besmislene smrti, nego žrtve ugrađene u pobjedu života. 
 
Potaknuo je nazočne da se na ovom spomen slavlju tako pročiste u svojim srcima i mislima da im bude na pameti ono što je Božje. Završavajući homiliju uputio je Isusu Kristu molitvu da svojom moći i snagom uđe u živote i žrtvu dvadeset četvero poginulih ljudi kojih se spominjemo, ali i u živote i žrtvu nas živih da budemo moćni oduprijeti se zlu, odreći se sebe, prihvatiti svoj križ i ići do uskrsne pobjede u vječnoj proslavi.
           
Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnoj rodbini poginulih žrtava iz Četekovca, Balinaca i Čojluga izrazio vjerničko suosjećanje, rekavši da smo ih još jedanput povjerili onoj ljubavi Božjoj koja je progovorila Isusovom pobjedničkom snagom na križu, u uvjerenju da zlo nad njima nema zadnju riječ i da su i oni s Kristom postali pobjednici. Najavio je da će u iduću nedjelju u Katedrali u Požegi za đakone biti zaređena dvojica bogoslova: Marko Dušak, iz novobukovičke župe, rodom iz Mikleuša, i Ivan Rončević, iz Župe Bl. Ivana Merza u Slatini te ih potaknu da oni koju mogu dođu i na đakonsko slavlje, a osobito na slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa 24. rujna ove godine.

 
 
Da biste komentirali, prijavite se.