Promocija knjige 'Križni put' Mate Nosića u Požegi

U predvečerje obljetnice utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja njezina prvog biskupa, 4. srpnja u Dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi održana je promocija knjige ''Križni put'', koju je autor prof. Mato Nosić posvetio prvom požeškom biskupu msgr. dr. Antunu Škvorčeviću.

index.jpg
Autor
pozeska-biskupija.hr/Laudato/M.S.
Fotograf
pozeska-biskupija.hr
Objavljeno:
 
06.07.2018 09:12
Na promociji je, uz brojne uzvanike iz kulturnog, vjerskog i političkog života, bio nazočan i biskup Antun. Na početku je prof. Pavao Bucić, voditelj promocije, pozdravio sve nazočne, a osobito biskupa Antuna. Zatim je Matko Trnačić, bivši učenik Katoličke Gimnazije s pravom javnosti u Požegi, u kratkim crtama prikazao autorov život i djelovanje.
 
Profesor Bucić je potom spomenuo kako je prvu ocjenu knjige dao biskup Antun Škvorčević u svojoj uskrsnoj čestitci prof. Nosiću u kojoj je među ostalim napisao: ''Vaš mi osebujni izričaj u svojoj asocijativnoj poetičnosti pomaže približiti se nekim izazovnim dubinama postojanja, nadspoznajnim, neuhvatljivim a stvarnim dimenzijama života, u kojima se zrcali smisao i same patnje i umiranja. Zahvaljujem Vam za susret s Onostranim po Vašem Križnom putu! Tekst sam čitao prvenstveno u teološkom diskursu. U njem odjekuje Vaša vjera, čija je  vjerodostojnost i uvjerljivost u njezinoj prokušanosti po mnogim Vašim osobnim patnjama, te - dok razmatrate Isusov križ - zborite o vlastitim trpljenjima čiji smisao pronalazite u snazi njegove ljubavi, pobjednice nad smrću. Hvala za to svjedočanstvo!“
 
O knjizi je tada progovorio prof. Tomislav Radonić, koji je pružio osnovne informacije o njoj, njezinim urednicima i nakladnicima te je ukratko prikazao njezinih šest poglavlja. Potom je riječ ponovo uzeo prof. Bucić, rekavši nazočnima da je pred njima knjiga u kojoj su predstavljeni oblici književnog stvaranja po kojima prepoznajemo Matu Nosića kao slavonskog, točnije požeško-slavonskog književnika: esej, putopis, skazanje i poezija. Naglasio je da su svi ti oblici i njihovi sadržaji zapisani rondo u kojem se neprekidno vraća tema ljubavi prema križu u Križnom putu, ljubavi prema Gospi Voćinskoj i  njezinim hodočasnicima iz požeškog i posavskog kraja te ljubavi prema kršćanskim vrijednostima u životu bl. Ivana Merza.
 
Zaključno je ustvrdio da je ova knjiga presjek iz kojeg lako čitamo kakav je i koliko dobar književnik i pjesnik Mato Nosić: suvremen u magičnom realizmu, blizak u impresionističkom doživljaju čovjeka i prirode, poučan u povijesnosti, poticajan u refleksivnosti i dinamičan u stilu i jeziku punom neobičnih kovanica i izvedenica koje je autor objasnio u posebnom pojmovniku.
 
Na koncu, o knjizi je progovorio sâm autor. Ne skrivajući emocije i dirnut pažnjom koju su mu nazočni iskazali svojim dolaskom, autor je rekao da je glavni i jedini motiv njegova pisanja bila želja zapisati ono što duboko nosi u svom srcu kao vjeru, nadu i ljubav prema Bogu, svom zavičaju i svom narodu. Prisjetivši se recitala ''Pod stijegom Gospodnjim Biskupiji u susret'', kojeg je napisao za slavlje uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa 27. rujna 1997. godine, kao i svojih drugih tekstova za razna druga biskupijska slavlja i obljetnice, autor je između ostalog obrazložio zašto je ovu svoju najnoviju knjigu posvetio prvom požeškom biskupu msgr. Antunu Škvorčeviću.
 
Zahvalivši autoru na iskazanoj pažnji i poštovanju, biskup Antun je rekao da nije suvišno što je brojnim do sada napisanim hrvatskim križnim putevima pridodan i ''Križni put'' Mate Nosića, zato što u križnom putu i u patnji postoji dubina koja se ne može iscrpiti, i ljepota koja se ne može dohvatiti. Govoreći o dubini patnje, biskup je naglasio da se ona očituje u činjenici da nas patnja, premda uvijek mučna i bolna, želi iščupati iz prolaznosti našeg postojanja i trajno nas podsjećati na onostranost. Ustvrdio je da nas patnja, i u konačnici smrt, oslobađaju od naše malenosti i prolaznosti, te nas privode k punini i konačnosti postojanja. Govoreći o ljepoti patnje, prisjetio se da je ruski književnik Dostojevski u jednom svome djelu zapisao da će ljepota spasiti svijet, a da je papa Benedikt XVI. kako se ona u punini očitovala u Isusovoj patnji. Na tom tragu ustvrdio je da je ljepota na križu izranjenog Isusova lica zablistala u njegovoj ljubavi za nas, i da nema veće ljepote od ljubavi koja izlazi iz srca koje voli. Tvrdnju je potkrijepio primjerom majčinske ljubavi, rekavši da je majka uvijek lijepa, pa i onda kad joj je lice iznakaženo bolešću, patnjom i starošću. Križni put je ljepota Božja koja nam svjedoči koliko smo Bogu vrijedni i koliko nas on voli. Zavalio je autoru za plemenitost kojom je u svojoj knjizi  zapisao i na taj način budućim naraštajima predao ono što je u svom srcu dohvatio od neiscrpive Božje ljepote u križnom putu. Također mu je zahvalio što je odabrao da predstavljanje njegove knjige bude u prostorima Biskupskog doma u predvečerje 21. godišnjice utemeljenja Požeške biskupije.
 
Tijekom promocije skupina pjevača Katedralnog zbora pod ravnanjem katedralnog orguljaša i zborovođe Maria Večerića  izvela je skladbe: ''Evo, Bog mi pomaže'' Lj. Galetića; ''Ave crux'' M. Večerića i ''Svetom križu'' L. Pichlera. Izabrane dijelove iz knjige čitao je spomenuti Matko Trnačić.

U znak zahvalnosti autor je svakom sudioniku poklonio potpisani primjerak ove svoje najnovije knjige.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: