U Šibeniku započela pobožnost trinaest utoraka

U nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku u utorak 20. ožujka započela je pobožnost trinaest utoraka pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga.
Autor: svetiste-sibenik.hr/Laudato/K.P. Photo: svetiste-sibenik.hr srijeda, 21. ožujka 2018. u 09:31

Brojni vjernici štovatelji sv. Antuna iz Šibenika i okolice okupili su se u crkvi Sv. Frane gdje se stoljećima njeguje pobožnost prema Svecu svega svijeta.

Misa kojoj je prethodila pobožnost sv. Antunu i molitva večernje, započela je svečanim unošenjem relikvijara s autentičnim relikvijama Sveca. Relikvijar će u crkvi biti izložen sve do svečeva blagdana. U zajedništvu s rektorom svetišta fra Ivanom Bradarićem, OFMConv. i fra Ivanom Penavom, OFMConv. misu je predvodio profesor s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta iz Splita dr. fra Ante Vučković, OFM.

U homiliji se osvrnuo na misna čitanja. Tako je uz prvo čitanje naglasio kako se ono ne tiče samo izraelskoga naroda, nego je to škola za sve nas, jer ukoliko želimo biti slobodni, potrebno je imati otvoreno uho da čujemo što nas Bog želi naučiti. Izraelski narod je na putu u obećanu zemlju postao nestrpljiv, te mu se činilo da je bilo bolje u egipatskom ropstvu. I našli su krivca: kriv im je bio Bog i Mojsije. Mrmljali su i protiv Boga i protiv Mojsija i dogodilo se da je njima bilo gore: Bog je pustio zmije otrovnice koje su ih počele gristi i mnogi su počeli umirati.

Propovjednik je posvijestio kako ta slika govori o nezrelim ljudima koji nisu slobodni, ljudima koji trebaju nešto naučiti da postanu slobodni. To govori o svima koji žive a nisu slobodni, koji su iskusili što znači biti zarobljen ali još nisu dorasli da mogu biti slobodni. Oni ne znaju tko je Bog i kako se on ponaša, oni ne znaju tko su drugi ljudi i ni ne razumiju sebe same, a da bi čovjek mogao biti slobodan potrebno je da sve to nauči. Prvo da nauči tko je Bog, kako se On ponaša i što čini, jer kad čovjek nije dorastao, kad nije slobodan iznutra kad nema dobar odnos s Bogom, onda mu je Bog kriv za sve.

U tom je kontekstu naglasio kako je taj starozavjetni odlomak jako važan, jer pokazuje što se događa s ljudima koji nisu slobodni, koji nemaju otvoreni um, koji nisu naučili biti slobodni, koji su još uvijek robovi, izvana i naoko su slobodni a iznutra zarobljeni. Tekst kaže, da u trenutku kad je smrtna opasnost postala velika otvorile su im se oči i prvo su shvatili: nije istina da je Bog kriv, jer nastavio je čovjek postaje slobodan kad razumije kakav je Bog: da Bog nije kriv za zlo koje on podnosi. To je velik korak i kad ga netko napravi kao da je ušao u slobodu. Tako najprije otkrije: nije mi Bog kriv, pa ni drugi ljudi, te naposljetku otkrije: ja sam sam svoj život učinio lošim. Nakon toga čovjek napravi još važniji korak i kaže: žao mi je. Oprosti Bože, oprostite ljudi žao mi je, jer koliko je ljudskih muka, koliko patnje u svijetu, koliko otrova samo zato što ne poznajemo sami sebe. Ništa nije tako teško kao spoznati samoga sebe, kao spoznaja da sam ja izvor patnje sebi i drugima. Tu se Bog pokazuje kakav On je. Mojsiju kaže: napravi im zmiju od mjedi i digni je na stup i svatko tko bude ugrizen neka pogleda na stup, i ozdravit će.

Pojašnjavajući te retke, dr. Vučković je naglasio kako Bog Izraelce uči slobodi. Bog ne šalje zlo, već spasenje od zla, ali morate gledati u Boga otvorena pogleda, s povjerenjem. Povezujući starozavjetni odlomak s evanđeljem, naglasio je kako je tu očito da ono što se dogodilo s Isusom je davno pripremljeno, pa Isus kaže kad ja budem uzdignut tad ću privući sve k sebi.

Podsjetio je kako se u istom evanđelju u razgovoru s Nikodemom Isus izravno poziva na starozavjetne retke kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin čovječji, da svatko tko u njega pogleda ima život vječni. Tako, kao što su ujedeni od zmije gledali u zmiju s povjerenjem u Boga i ozdravljali, tako će ozdraviti svatko tko pogleda u njegov križ, i to ozdraviti od zla, naglasio je.

Pojašnjavajući vjernicima to slikovito, dr. Vučković je rekao zlo je kao zmija. Kad te ugrize nije neka bol, nije problem što ona svojim zubom ugrize naše tijelo, problem je što ona ugrize i ostavi otrov, i ode. To se događa i s nama: naiđe netko, pogleda nas krivo, kaže ružnu riječ i ode, a u tvom srcu ostane otrov: ružna riječ. Posvijestio je kako je ta slika važna jer nam pokazuje koliko smo neslobodni, koliko smo zarobljeni. Kad nas netko povrijedi, kad otrov uđe u nas, mi to čuvamo u sebi i kažemo: to mu neću zaboraviti i ponavljamo to. Tako otrov koji je jednom ušao u mene sad živi zahvaljujući meni, jer ga čuvam, jer ja to ne želim zaboraviti. No, nitko od nas to ne bi radio kad ga ugrize zmija, jer znamo da nema smisla sačuvati otrov u svome tijelu. Kad je riječ o tijelu pametni smo, ali kad je riječ o duhu onda smo potpuno neslobodni, potpuno izgubljena pogleda umjesto da činimo isto, pojasnio je.

Propovjednik je posvijestio da treba gledati u Krista i ono što je On na križu učinio kad je bio ugrizen 'zmijom', oprosti im, ne znaju što čine.

Izraelskom narodu trebalo je četrdeset godina da prođe 'školu' iz Egipta do obećane zemlje, tako je nama dugo godina potrebno da naučimo osnovne životne stvari. No, u jednom i drugom lekcija je uvijek ista: kamo gledamo. Ako gledam u ljude koji me vrijeđaju, bit ću ispunjen otrovom: oni će biti krivi za moj nesređeni život. Ali ako gledam u Boga, izvor dobrote, ako gledam u Njega koji me uči praštati, ako mi On otvori oči za dobrotu ljudi da ne gledam samo zlo, odjedanput se dogodi promjena iznutra i postajemo slobodi i možemo ući u drugačiji odnos i s Bogom i drugim ljudima i sa sobom samima.

To je ono što možemo uvijek iznova učiti od ovih tekstova, i oni su nam važni jer nas kroz tisućljeća oblikuju onako kako Bog hoće, a On hoće uvijek isto: zarobljene ljude izvesti da budu slobodni, ogorčene da budu radosni, otrovane iscijeliti da budu zdravi. To je ono što je on činio na sv. Anti i preko njega na drugima, to je ono na što smo sami pozvani, rekao je dr. Vučković.


 

Da biste komentirali, prijavite se.