Misa za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu

Od 12. do 18. srpnja hodočasnici će proći rutom od Kutine, Popovače, Kloštar Ivanića, Ivanić-Grada, Martinske Vesi, Siska, Petrinje, Gore, Gline do Topuskog.
Autor: biskupija-sisak.hr/Laudato/J.B. Photo: biskupija-sisak.hr ponedjeljak, 17. srpnja 2017. u 09:15

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 16. srpnja u svetištu Majke naših stradanja u Gori, misno slavlje za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu koji hodaju priključnom rutom zavjetnog hodočašća, a koja prolazi tri biskupije Požešku, Sisačku i Gospićko-senjsku, a na Udbini će se za nekoliko danas spojiti s glavnom rutom.

U koncelebraciji bio je domaći župnik preč. Paško Glasnović, a tom prigodom biskup je krstio maloga Franju, šesto dijete u obitelji Marka i Božene Čović te blagoslovio novopostavljene kipove Marije i Isusa, rad akad. kipara Tomislava Kršnjavog.

Na početku homilije biskup je progovorio o trostrukom današnjem slavlju, posebno pozdravivši članove Marijanskog zavjeta za Domovinu, autora kipova Tomislava i njegovu suprug Lindu Kršnjavi te članove obitelji Čović. Govoreći o pročitanim čitanjima biskup je rekao kako ona govore da vjera ima odgovor na Božju Riječ, a koju Bog kao sijač velikodušno dijeli svima.

- Međutim svi ne odgovaraju svojom vjerom Bogu na njegovu darovanu Riječ. Gospodin Isus u današnjoj prispodobi govori o četiri vrste primatelja Riječi: jedni su poput puta, drugi su poput njive na kamenitom tlu, treći su poput njive koja je zarasla u korov i trnje, a tek četvrti su plodno tlo koje opet različito rađa – naime 100, 60 i 30 posto uroda. Da bi ljudsko srce moglo odgovoriti Bogu svojim povjerenjem i prijateljstvom, treba biti 'dobro i plemenito'. Naime, put je tvrd, kamenito tlo nema dovoljno vode – Isus kaže da su to oni koji s radošću prime Riječ ali nemaju korijena tj. dubine pa kad dođu progoni otpadnu, korov su različite brige zemaljske, bogatstvo i naslade, a tek je 'dobro i plemenito srce' sposobno primiti Božju Riječ i donijeti plod kršćanskog života. Zanimljivo, Isus ne traži da svi donesu stostruki plod, dovoljno je da donesu plod, pa bio to i šezdesetostruk ili samo tridesetostruk. Kad se dijete krsti, tada se – mogli bismo reći – sije sjeme Božje Riječi u njegovo srce. Dakako, još se ne mogu vidjeti plodovi, kršćanski život tek treba uslijediti, ali Gospodin je dao svoju milost, postavio je preduvjete da se to može ostvariti. Od roditelja se pak traži da oni svojim odgojem, svojom ljubavlju, a nadasve svojim primjerom pomognu svojem djetetu da ono uzraste ne samo fizički nego i duhovno, tj. da otkrije Krista Gospodina i pođe za njim, da donosi plodove vjere koju je primilo na krštenju. I svi smo mi, braćo i sestre, pozvani upravo to: donositi plodove vjere, da se naš život može 'po plodovima prepoznati', kako je to rekao Gospodin, a to su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost, velikodušnost - poručio je biskup dodavši kako je to sve u svom životu ostvarila Blažena Djevica Marija.

U nastavku biskup je podsjetio kako se Blaženu Djevicu Mariju u ovom svetištu časti već više od osam stoljeća.

-Naš Hrvatski narod njoj se utjecao u svim nevoljama, a bilo ih je puno kroz povijest, i ona je pomagala svojim zagovorom te ju je naš narod prozvao 'Najvjernijom Majkom, Odvjetnicom Hrvatske, Kraljicom Hrvata'. Ona može i danas nama pomoći, kako pojedincima tako i čitavom našem narodu. Stoga joj se utječemo i molimo ju da nas zagovara pred svojim Sinom, koji ju je poslije zemaljskog života slavno uznio na nebesa i na nebu okrunio, da on i nama podari milost, milost takve vjere kakvu je Marija imala. Njoj također nije bilo lako poslušati uvijek Božju volju, prihvatiti u svoje biće i srce Božju Riječ, koja je u njoj Tijelom postala. Riječ ju je Božja stavila u kušnje, donijela joj je izazov da krene u nepoznato, ali – nakon razgovora u kojem je iznijela svoja pitanja anđelu Gabrijelu – ona je prihvatila Božju volju: 'neka mi bude po tvojoj riječi'. I kad je rodila Isusa u Betlehemu, u priprostoj pastirskoj štali, i kad je morala s Josipom bježati u Egipat da ga spase od Heroda, i kad je otišao od kuće jer je morao propovijedati Kraljevstvo nebesko… bile su sve to kušnje za nju i križ koji je morala nositi. I prihvatila ga je, s vjerom i ljubavlju. Kad je u Kani vidjela potrebu mladenaca, prišla je svome Sinu jer je vjerovala u njega i njegovu moć i zamolila ga da pomogne mladencima jer nisu imali više vina. Isprva se činilo da Gospodin ne želi to učiniti, ali ona je ustrajala, vjerovala je i znala da će to učiniti. Poučila je sluge: 'Sve što vam rekne, učinite!' I nama to kaže: slušajte moga Sina, on jedini ima riječi života vječnoga.

I kad je Isus bio osuđen na smrt i kad su ga napustili svi učenici, osim Ivana, ona je zajedno sa ženama bila u njegovoj blizini, i na Kalvariji pod križem. Kako je morala teško patiti, osjetila je kako joj je 'mač boli probio dušu'. Ali ona nije izgubila vjeru. Doživjela je Uskrs, doživjela je pjesmu: Kraljice neba, raduj se… Učimo od Marije, dopustimo da nas ona daruje svojom vjerom te i mi Riječ Božju prihvatimo s povjerenjem i ljubavlju, da i u nama rodi višestrukim dobrim plodovima, plodovima ljubavi, radosti, mira - zaključio je biskup.

Na kraju mise održano je klanjanje pred Presvetim.


Da biste komentirali, prijavite se.