U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača, ravnatelj Dijecezanskog muzeja iz Zagreba mons. Nedjeljko Pintarići i 15-ak svećenika.

Na početku mise pozdravljajući sve okupljene biskup se spomenuo umrli svećenika i aktualnih potreba Biskupije te je pozvao na molitvu na te nakane.

U homiliji biskup je podsjetio kako je na današnji dan papa Benedikt XVI. bulom 'Antiquam fidem' ponovno ustanovio Sisačku biskupiju.

- Zahvalni smo na tome dok danas slavimo devetu godišnjicu postojanja naše obnovljene biskupije, a ujedno se osjećamo obvezni da poslanje koje nam je dano, i meni, kao pastiru, ali i svima u biskupiji: svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima, vjernicima na svim područjima života i djelovanja: u obiteljima, na radnim mjestima, da odgovorimo na Božji poziv koji na je ovom zadaćom uputio. Bog naime očekuje od nas da i mi nešto učinimo. Poput učenika, koje Isus u evanđelju pita, koliko kruhova imaju… i to, premda je malo i izgleda potpuno nedovoljno, on to uzima i blagoslivlja te s njegovom riječju to biva dostatno, dapače još preostaje nakon što mnoštvo blaguje – kazao je biskup.

U nastavku je rekao i kako Papina bula o osnivanju biskupije kaže da su ljudi ovog kraja sačuvali staru vjeru – antiquam fidem.

- Međutim tu staru vjeru, na koju smo ponosni, koja je dio našega identiteta, treba pomladiti, mi smo danas baštinici te vjere i mi želimo živjeti po toj vjeri ne samo zato što su naši stari bili katolici, nego jer smo se mi sami odlučili i želimo vlastitom odlukom biti vjernici, što znači učenici Isusa Krista. Ta je stara vjera, danas aktualna, naša vjera, vjera katolička, koja nas čini članovima Katoličke Crkve, u kojoj je živio i položio svoj život za Krista naš zaštitnik sveti Kvirin, sisački biskup i mučenik iz prvih kršćanskih vremena (+308.). U toj je vjeri živio i nju ispovijedao hrvatski ban Toma Bakač, branitelj Siska (1593.); u toj je vjeri živio i za nju se borio zagrebački biskup Petar Berislavić, branitelj Hrvatske Dubice, koji je zaslužio da Papa Lav X. Hrvatima i Hrvatskoj dade naslov 'Antemurale christianitatis' (1519.); u toj je vjeri Nikola Šubić Zrinski, rodom iz naše župe Zrin, branio Siget i život položio za obranu kršćanske Europe (1566.); u toj su vjeri čuvali svoju domovini branitelji Gvozdanskog, kolji su svi za vjernost kršćanskoj vjeri i svojoj hrvatskoj domovini izginuli (1578.); u toj je vjeri živio i naš hrvatski ban, glinski general grof Josip Jelačić (1848.-1859.); tu je vjeru baštinio i naš hrvatski političar Stjepan Radić (+1928.), rodom iz Trebarjeva Desnog, kršten u Martinskoj Vesi; zbog svoje katoličke vjere pobijeno je stanovništvo Zrina prije 75 godina (1943.); zbog katoličke vjere palo je 22 svećenika na području i s područja naše Biskupije u Drugom svjetskom ratu i poraću; u 119 grobnih jama leže tisuće uglavnom katolika pobijenih poslije Drugog svjetskog rata, koji su hodili na tzv. Križnom putu, gonjeni i ubijani od 'narodnih oslobodilaca'; jer su bili vjerni svojoj katoličkoj vjeri stradali su vjernici naše Biskupije u Domovinskom ratu, mnogi pobijeni, još veći broj njih raseljeni, ostali bez kuća, crkava… u Domovinskom ratu s našeg područja i na našem području proslavili su svojom obranom od srpske agresije svoj narod generali Janko Bobetko i Đuro Brodarac, pukovnik Predrag Matanović, heroji Marijan Celjak, Mile Blažević Čađo i toliki drugi; rodom iz naše biskupije bio je i zagrebački nadbiskup Juraj Posilović (iz Ivanić-Grada); iz naše je biskupije potekao i Sluga Božji pomoćni biskup zagrebački Josip Lang (iz Ivanić-Grada), kao i Sluga Božji brat Bonifacije Ivan Pavletić (iz Kutine, točnije Zbjegovače – danas župe Ilove). Svi nabrojeni, i mnogi mnogi drugi neznani bili su vjerni svojoj Crkvi katoličkoj i svojoj domovini Hrvatskoj, ostavili svijetli trag svoje katoličke vjere na prostorima naše Sisačke biskupije, pridonijevši svojim životom i radom da se svjetlo naše vjere ne ugasi, nego dapače da i danas svijetli barem kao tada a oni su željeli i još jače negoli je to bilo prije - ustvrdio je biskup.

Na kraju biskup je poručio kako na današnji dan kada je papa Benedikt XVI. ponovno podigao našu Sisačku biskupiju te imenova njega sisačkim biskupom, Bogu smo zahvalni, ali i osjećamo obvezu koju nam je Gospodin povjerio.

- To je s jedne strane ponos i zahvalnost na slavnu prošlost, ali i svijest da danas naša Crkva u ovom kraju ovisi o nama i našim sudjelovanjem u njegovu djelu spasenju. Naša je Sisačka biskupija s jedne strane slavna i ponosna na svoju veliku i lijepu prošlost, na činjenicu da je naš narod izdržao velike nevolje, sačuvao vjeru i opstao; ali s druge strane ovo je područje velikih poteškoća i izazova koji mnoge naše ljude tjeraju iz domovine te se ona prazni… Taj izazov bismo trebali okrenuti u poticaj da se ovdje ostaje i podiže život, razvija posao, utvrđuju brojne obitelji, da se unaprijedi ovaj lijepi kraj. Veseli me što imamo naznake da ipak naš narod neće nestati: recimo samo ovaj mjesec, prosinac, imamo šest krštenja u 'obiteljima pet plus': dva peta, dva šesta, jedno sedmo i jedno osmo dijete u obitelji - zaključio je s nadom biskup.

Misno slavlje animirao je biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a misi je prethodila molitva Večernje koju su predvodili kanonici Stolnog Kaptola Sv. Križa.