Proslavljeno 90 godina djelovanja sestara Kćeri Božje Ljubavi u Petrinji
Družba sestara Kćeri Božje Ljubavi proslavila je jučer 90 godina djelovanja u Petrinji.
Autor
Stjepan Vego/Laudato/M.S.
Fotograf
Stjepan Vego
Objavljeno:
24.05.2018 09:35
Tom prigodom svečano Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Lovre predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, generalnim vikarom Bjelovarske biskupije mons. Stjepanom Ptičekom, domaćim župnikom i dekanom preč. Josipom Samaržijom i petnaestak svećenika.
U prepunoj crkvi slavlju su uz brojne sestre nazočile i vrhovna glavarica Družbe s. Maria Dulce Adams, provincijalna glavarica Provincije Božje Providnosti s. Gordana Igrec i predstojnica petrinjske zajednice Sv. Križa s. Vesna Lagetar.
Na početku iskrenu dobrodošlicu okupljenima su zaželjeli s. Vesna i g. Marko Lokner istaknuvši kako je ovo slavlje zahvala Bogu za sve dobro koje je činio i nastavlja činiti po životu 120 sestara koje su ovdje djelovale kao odgajateljice u vrtiću, katehistice, orguljašice, voditeljice zborova i sakristanke. Lokner je rekao i kako su sestre oduvijek nastojale biti bliske ljudima i svojim djelovanjem odgovoriti na njihove potrebe. U najtežim vremenima, kao što je bio Domovinski rat, sestre su dijelile sudbinu i podnosile s narodom najstrašnija iskustva, a nakon rata dolazile su iz Zagreba i ohrabrivale ih u vjeri u bolje sutra.
U homiliji govoreći o povijesti sestara Kćeri Božje Ljubavi, biskup je podsjetio kako osim 90 godina od kako su sestre u Petrinju došle 19. svibnja 1928. godine, one ove godine slave i 150 godina od osnutka družbe. Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako nas ova sveta čitanja potiču na zahvalnost.
- Knjiga Sirahova govori o mudrosti, koju su u teologiji često poistovjećivali s Marijom, a i mi se danas možemo poistovjetiti s njome: 'Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i moj je boravak u zboru svetih'. Zar se nije i ova Družba KBLJ ukorijenila u našem hrvatskom narodu, u našoj Petrinji, da bi njezin boravak ovdje postao 'boravak u zboru svetih?' Naše su sestre, kako ih, čuli smo, ocjenjuju prvi izvještaji izazvale oduševljenje naroda. Ljudi su bili zahvalni što su dobili sestre, i doista, one su i danas ures Petrinje. 'Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznanja i svetog ufanja. U meni je milost svakog puta i istine, u meni je svaka nada života i kreposti'. I ove riječi možemo primijeniti na sestre Kćeri Božje ljubavi. One su poput majke Marije 'majke lijepe ljubavi' svoj djeci za koju su se brinule i brinu se od početka svoga dolaska u Petrinju. Najprije su imale zabavište pa Marijin vrtić, a danas dom za djevojke… i uvijek se s ljubavlju, poput majki, brinu za djecu i mlade. To čine i kao vjeroučiteljice, katehistice, zvonarice i sakristanke. Bile su i voditeljice crkvenog zbora, orguljašice, rekao je biskup dodavši kako su se u svom tom radu odlikovale ljubavlju prema Bogu, Crkvi i narodu, a posebnu su ljubav uvijek pokazivale prema malenima.
U nastavku, osvrnuvši se na Pavlovu Poslanicu Efežanima, biskup je podsjetio da ona ističe kako je Krist: nas sebi izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim, u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe… na hvalu slave svoje milosti… da budemo na hvalu slave njegove.
- Naše naime služenje Bogu i Crkvi mi, koji se posvećujemo odgovoru na njegov poziv, osjećamo čašću, osjećamo velikom milošću. A naša je svrha ne u nama, nego u njemu – mi želimo proslaviti njega! To čine i naše sestre, i na tome zahvaljujemo Bogu, što ih je izabrao i osposobio da svjedoče njegovu ljubav, što ga proslavljaju svojim životom i radom, što unose novu nadu u naše živote, u ljude s kojima se susreću, u djecu i mlade s kojima rade, u ovu župu i u čitavu našu Crkvu, ustvrdio je biskup.
Na koncu je dodao i kako su sestre poput Marije.
- U Evanđelju (Iv 2,1-11) ju gledamo uz Isusa u Kani, na svadbi kod očito siromašnih mladenaca koji su ostali bez vina na svadbenoj večeri. Marija prva zamjećuje problem i Isusu ukazuje na nj. I kad on gotovo odbija uključiti se, govoreći da još nije došao njegov čas, ona ustraje jer osjeća i zna da on može pomoći. Obraća se slugama koji su posluživali kod stolova riječima: 'Što god vam rekne, učinite!' Kako snažne i duboke riječi! Riječi su to povjerenja u Isusa, u njegovu moć, u njegovu želju da pomogne ljudima koji su se našli u potrebi. Marijina je uloga ovdje posrednička, ona ne moli za sebe, ona moli za druge. Tako su često i naše sestre, redovnice Kćeri Božje ljubavi. One rade, mole se i žrtvuju za druge, za nas vjernike, za naše potrebe, za župe, za biskupije, za djecu, mlade, za odrasle, za bolesne… one mole Isusa. Poput Marije. Zahvalimo danas Bogu za njih, zahvalimo i njima, svim sestrama koje su bile i koje jesu u Petrinji, od 1928.godine do danas… Molimo da uvijek ostanu poput Marije nositeljice Krista i njegove Božje ljubavi, da se ne umore služiti pomažući ljudima da se susretnu s Isusom, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve sestrama iz petrinjske zajednice čestitali su vrhovna glavarica Družbe s. Maria Dulce Adams, župnik preč. Samaržija i u ime vjernika gđa Ivana Herceg, odreda ističući duboku i neraskidivu povezanost sestara s ljudima ovoga grada.
U prepunoj crkvi slavlju su uz brojne sestre nazočile i vrhovna glavarica Družbe s. Maria Dulce Adams, provincijalna glavarica Provincije Božje Providnosti s. Gordana Igrec i predstojnica petrinjske zajednice Sv. Križa s. Vesna Lagetar.
Na početku iskrenu dobrodošlicu okupljenima su zaželjeli s. Vesna i g. Marko Lokner istaknuvši kako je ovo slavlje zahvala Bogu za sve dobro koje je činio i nastavlja činiti po životu 120 sestara koje su ovdje djelovale kao odgajateljice u vrtiću, katehistice, orguljašice, voditeljice zborova i sakristanke. Lokner je rekao i kako su sestre oduvijek nastojale biti bliske ljudima i svojim djelovanjem odgovoriti na njihove potrebe. U najtežim vremenima, kao što je bio Domovinski rat, sestre su dijelile sudbinu i podnosile s narodom najstrašnija iskustva, a nakon rata dolazile su iz Zagreba i ohrabrivale ih u vjeri u bolje sutra.
U homiliji govoreći o povijesti sestara Kćeri Božje Ljubavi, biskup je podsjetio kako osim 90 godina od kako su sestre u Petrinju došle 19. svibnja 1928. godine, one ove godine slave i 150 godina od osnutka družbe. Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako nas ova sveta čitanja potiču na zahvalnost.
- Knjiga Sirahova govori o mudrosti, koju su u teologiji često poistovjećivali s Marijom, a i mi se danas možemo poistovjetiti s njome: 'Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i moj je boravak u zboru svetih'. Zar se nije i ova Družba KBLJ ukorijenila u našem hrvatskom narodu, u našoj Petrinji, da bi njezin boravak ovdje postao 'boravak u zboru svetih?' Naše su sestre, kako ih, čuli smo, ocjenjuju prvi izvještaji izazvale oduševljenje naroda. Ljudi su bili zahvalni što su dobili sestre, i doista, one su i danas ures Petrinje. 'Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznanja i svetog ufanja. U meni je milost svakog puta i istine, u meni je svaka nada života i kreposti'. I ove riječi možemo primijeniti na sestre Kćeri Božje ljubavi. One su poput majke Marije 'majke lijepe ljubavi' svoj djeci za koju su se brinule i brinu se od početka svoga dolaska u Petrinju. Najprije su imale zabavište pa Marijin vrtić, a danas dom za djevojke… i uvijek se s ljubavlju, poput majki, brinu za djecu i mlade. To čine i kao vjeroučiteljice, katehistice, zvonarice i sakristanke. Bile su i voditeljice crkvenog zbora, orguljašice, rekao je biskup dodavši kako su se u svom tom radu odlikovale ljubavlju prema Bogu, Crkvi i narodu, a posebnu su ljubav uvijek pokazivale prema malenima.
U nastavku, osvrnuvši se na Pavlovu Poslanicu Efežanima, biskup je podsjetio da ona ističe kako je Krist: nas sebi izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim, u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe… na hvalu slave svoje milosti… da budemo na hvalu slave njegove.
- Naše naime služenje Bogu i Crkvi mi, koji se posvećujemo odgovoru na njegov poziv, osjećamo čašću, osjećamo velikom milošću. A naša je svrha ne u nama, nego u njemu – mi želimo proslaviti njega! To čine i naše sestre, i na tome zahvaljujemo Bogu, što ih je izabrao i osposobio da svjedoče njegovu ljubav, što ga proslavljaju svojim životom i radom, što unose novu nadu u naše živote, u ljude s kojima se susreću, u djecu i mlade s kojima rade, u ovu župu i u čitavu našu Crkvu, ustvrdio je biskup.
Na koncu je dodao i kako su sestre poput Marije.
- U Evanđelju (Iv 2,1-11) ju gledamo uz Isusa u Kani, na svadbi kod očito siromašnih mladenaca koji su ostali bez vina na svadbenoj večeri. Marija prva zamjećuje problem i Isusu ukazuje na nj. I kad on gotovo odbija uključiti se, govoreći da još nije došao njegov čas, ona ustraje jer osjeća i zna da on može pomoći. Obraća se slugama koji su posluživali kod stolova riječima: 'Što god vam rekne, učinite!' Kako snažne i duboke riječi! Riječi su to povjerenja u Isusa, u njegovu moć, u njegovu želju da pomogne ljudima koji su se našli u potrebi. Marijina je uloga ovdje posrednička, ona ne moli za sebe, ona moli za druge. Tako su često i naše sestre, redovnice Kćeri Božje ljubavi. One rade, mole se i žrtvuju za druge, za nas vjernike, za naše potrebe, za župe, za biskupije, za djecu, mlade, za odrasle, za bolesne… one mole Isusa. Poput Marije. Zahvalimo danas Bogu za njih, zahvalimo i njima, svim sestrama koje su bile i koje jesu u Petrinji, od 1928.godine do danas… Molimo da uvijek ostanu poput Marije nositeljice Krista i njegove Božje ljubavi, da se ne umore služiti pomažući ljudima da se susretnu s Isusom, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve sestrama iz petrinjske zajednice čestitali su vrhovna glavarica Družbe s. Maria Dulce Adams, župnik preč. Samaržija i u ime vjernika gđa Ivana Herceg, odreda ističući duboku i neraskidivu povezanost sestara s ljudima ovoga grada.
Fotogalerija
