Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja Euharistije, na Veliki četvrtak 29. ožujka u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, predvodio je biskup Vlado Košić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarom preč. Milanom Begićem i vikarom katedralne župe vlč. Vedranom Pejakom-Pašićem i vlč. Draženom Mirčićem.
 
U prigodnoj propovijedi preč. Karača podsjetio je kako ovom misom započinje Vazmeno trodnevlje, ali i kako slavimo i obnavljamo događaj večere koju je Isus blagovao zajedno sa svojim učenicima.
 
- Mi kao slavitelji Večere Gospodnje trebali bismo barem shvatiti i pokušati ponovno doživjeti taj događaj, uživjeti se u stvarnost koja se zbivala tijekom te večere. Međutim, što se događalo u mislima i srcima apostola vjerojatno nikada nećemo moći saznati. Možemo samo zamišljati i pretpostavljati. Ali ono što nam je poznato jest kako je Isus znao da je došao njegov čas odlaska iz ovoga svijeta i povratka k Ocu. Dok je pripremao svoje učenike, na sve ono što će mu se dogoditi, nagoviještajući svoje odbačenje, izdaju, osudu i razapinjanje, čini nam se da oni uopće nisu shvaćali i razumjeli kako Isus govori upravo njima. Evanđeoski tekst nam daje dojam kao da učenici ne doživljavaju ozbiljnost situacije i kao da su Isusove riječi upućene nekim drugim ljudima, a ne onima koji sjede s njim za stolom. Da bi mogao svojim vjernicima ostaviti ljubav kao prvu i najveću zapovijed te znak njihove pripadnosti njegovoj zajednici vjere, On im je primjerom pokazao ljubav i služenje. Bila je to zadnja poruka, zadnja oporuka koju je Isus rekao prije svoje smrti. Zar čovjek ne govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. - ustvrdio je preč. Karača.
 
Propovjednik je naglasio kako njegovim uskrsnućem koje će brzo uslijediti, biti duhovno prisutan sa svim svojim vjernicima kroz vjekove te kako Isus koristi ovaj oproštaj da objavi i nove načine svoje prisutnosti među nama. Na kraju propovjednik je poručio kako Gospodin večeras želi utemeljiti zajedništvo među nama suslavljenicima, kao i zajedništvo nas s Gospodinom.
 
- Osjeća li se u našem euharistijskom slavlju nešto od toga? Nije li to slavlje mnogima od nas postala puka dužnost, bogoslužje koje nam je zapovjeđeno, na kojem sudjelujemo kao pojedinci, a da ne znamo tko nam sjedi s lijeva i desna. Time promašujemo smisao ove gozbe. Ispravno postupamo samo onda ako smo jedni za druge tu, ako jedni drugima darujemo blizinu, zajedništvo, prijateljstvo, ako jedni druge ohrabrujemo i tješimo, ako smo povrh toga spremni one s ruba, opterećene neuspjehom u životu, primiti u našu sredinu i dati im novu priliku. Ne bismo li to trebali uzeti kao program za uskrsno vrijeme radosti? Ovu večer posebno uronimo u otajstvo Isusovog neizmjernog dara, a kojeg nam je ostavio u otajstvu Euharistije - zaključio je preč. Karača.
 
Nakon propovijedi, a prema drevnoj tradiciji liturgije svetog Trodnevlja, biskup Košić oprao je noge dvanaestorici muškaraca, svećenicima i bogoslovima. Po završetku pričesti, posvećene hostije su prenesene u svetohranište na pokrajnjem oltaru Svetog Josipa nakon čega se biskup s koncelebrantima te okupljenim vjernicima zadržao u tišini i molitvi. Slavlje je pjevanjem uveličao Katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i vlč. Roberta Jakice.