Jučer je u prostorijama Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije održan susret za stručne suradnike i sve zainteresirane koji se brinu o djeci, osobama s invaliditetom, starijima, bolesnima ili umirućima.

Kako prenosi Nadbiskupija, predavanje na temu 'Zamor suosjećanja' održala je suradnica savjetovališta Maja Jakšić, psihoterapeutkinja i specijalistica iz pastorala kriznih situacija.

Ona je pokušala protumačiti što znači umoriti se od suosjećanja, kako ga razlikovati od stresa, ptsp-a, depresije i sindroma sagorjelosti, može li empatija biti štetna, tko je ranjiv te što možemo naučiti iz Isusovog povlačenja u osamu.

- Suosjećanje uzima svoj danak. Umor suosjećanja je cijena empatije. Ne možemo zakoračiti u oluje tuđih života i biti upleteni u dubinu nečije boli bez posljedica. Bez primjerene prevencije i predane brige o sebi, umor suosjećanja gotovo je neizbježan. Ovoj pojavi se posvećuje malo pozornosti premda dugoročno može dovesti do ozbiljnih kriza, ovisnosti i problema u odnosima - rekla je predavačica.

Na predavanju je poseban naglasak stavljen na nužnost odgovorne brige o sebi. Ustvrdila je da ne možemo pomoći drugima ako se ne brinemo dobro o sebi.

- Zamor se odnosi na činjenicu da nakon određenog vremena i sami pomagači mogu prolaziti kroz krizne situacije kao i osobe za koje se brinu. Mogu postati tjeskobni, ljutiti, razdražljivi, osjećajno prazni, obeshrabreni, nemotivirani i imati različite vrste tjelesnih simptoma, učestalo pobolijevanje, povećano konzumiranje alkohola, cigareta, lijekova, a nekadašnje razumijevanje za osobe u krizi mogu zamijeniti cinizmom, ravnodušnošću i gubitkom optimizma, humora i nade. Mnogi će pomagači doživjeti reakcije slične reakcijama bolesnih, ožalošćenih ili umirućih koje će u njima potaknuti pitanja o pravdi, o smislu života, te izazvati strah od vlastite bolesti i smrti - kazala je Jakšić.

U zaključku predavanja istaknula je kako je zamor suosjećanja jedan proces, a ne događaj. To je zapravo reakcija pomagača u obliku patnje, gnjeva ili bijesa koji raste u svakodnevnom doticaju s ljudskom patnjom, ali i obrambeni mehanizam protiv takvih snažnih osjećaja, način otupljivanja.

- Postojanje umora suosjećanja i naša borba s tim podsjetnik su da smo konačna bića sa svojim ograničenjima i slabostima i da postoji samo jedan Spasitelj, a to zasigurno nismo mi - zaključila je Jakšić.