Razmatranje don Edvarda Punde: Što je Djevica Marija radila u izolaciji?

Evo sad je vrijeme milosti, evo sad je vrijeme spasa!

12.jpg
Autor
Don Edvard Punda/laudato.hr/D.R.
Fotograf
Fra Lippi/wikimedia
Objavljeno:
 
25.03.2020 15:37

Don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i rektor Sjemeništa napisao je predivno razmatranje za današnju svetkovinu Blagovijesti koja se ove godine odvija u posebnim okolnostima. 

Prenosimo dio njegovog razmatranja kojeg u cijelosti možete pročitati OVDJE.

Ove godine slavimo svetkovinu Navještenja Gospodinova u posebnim okolnostima. Te okolnosti ne mogu umanjiti ni njenu snagu ni značenje za kršćanski život. Dapače, upravo iz snage ove svetkovine možemo pomalo razabirati kako živjeti ove okolnosti, kako dopustiti da one postanu milosno vrijeme za nas. Evo nekoliko misli.

Prvo što Luka spominje kao Marijin odgovor na riječi koje joj je uputio Anđeo, bila je Marijina smetenost. Riječ ju je smela, zbunila. No ta smetenost praćena je razmišljanjem, razmatranjem, prebiranjem u srcu, sabranošću: „stade razmišljati!“ Marija je sabrana u događaju koji zbunjuje, koji ju je smeo. Pred velikim događajima, događajima koji nas smetu, kao što je ovo vrijeme pandemije koronavirusa, Marija nas poziva na sabranost, da stanemo razmišljati. Ali doista: da stanemo razmišljati! Ovo za nas kršćane znači da molimo! Da razmišljamo u molitvi, da se intenzivno posvetimo razmatranju, a ne da iz sebe sipamo odgovore.

Marija je u sebi čuvala Riječ, nije o tome odmah svima razglasila ni "objavila", nego je u srcu prebirala... Zapravo, prvo razglašavanje bilo je nakon što je pohitala u "izolaciju" kod rodice... to je potrajalo... 3 mjeseca... Ovdje je izolacija bila odmak od rastresenosti koju nameću đavao i svijet svojom zagušujućom bukom, ali i čin brige za drugoga i mogućnost služenja u ljubavi. U "izolaciji" su dvije rodice mogle bolje iskusiti slobodu i mir te razumjeti Božja djela, VELIKA DJELA KOJA ČINI SVESILNI... Time je "izolacija" za njih bila vrijeme posebne riječi, vrijeme klicanja i slavljenja Boga. Izolacija nam može pomoći da otkrijemo mučni teret mnoštva riječi na koji smo navikli. U izolaciji svaki višak riječi sve više i više postaje teret, guši i nas i druge. U izolaciji možemo otkriti svu beskorisnost mnogih riječi koje izgovaramo. Ali također možemo otkriti i lijepu riječ, blagu riječ. Možemo naučiti slušati i čuti riječ drugim. Možemo otkriti posebnost i dubinu riječi naših ukućana!

Nažalost, opasnost je da ovo vrijeme još više intenzivira boravak pred televizorom i za mobitelom. Time smo opet okrenuti prema sebi i postajemo sve nervozniji, napetiji, izolacija postaje neizdrživa, riječi i pokreti drugih idu nam na živce. I onda se kao odgovor na taj nutarnji nered, na tu nutarnju prazninu nameće veća potreba za trpanjem u sebe, za hranom. To, pak, rađa sve većim nezadovoljstvom, osjećajem potištenosti, beskorisnosti, svađama. I tako u nedogled: spavanje, televizor, mobitel, hrana… svađa, i konačno – izolacija i drugi su mi pakao! Da, kada se živi nutarnji nered, lijenost, uopće grijeh, onda nam se čini da ništa ne valja, a ne uočavamo da je problem u nama. Samo u nama!

Za Mariju i Elizabetu, nadalje, „izolacija“ je bila i vrijeme iščekivanja. Iščekivanje nije bilo dosađivanje, čekanje da vrijeme prođe, nego vrijeme u kojem su kušale kako se u njima razvija život. "Izolacija" je bilo vrijeme intenzivnog razmišljanja o tome kako im je život koji je u njima darovan. To je bilo vrijeme zahvaljivanja, a ne mrmljanja, vrijeme zadovoljstva i slobode od nametnutih potreba! U ovom vremenu iščekivanja možemo se dosađivati i mrmljati jer nešto nemamo, a možemo i otkriti radost u onome što nam je Bog dao i istinski mu zahvaljivati.

Ovaj današnji blagdan doista nam može doći kao pomoć i nadahnuće za ovo vrijeme: da ne izgubimo samoću i prebiranje u srcu, da se oslobodimo rastresenosti koja dolazi iz mnoštva riječi, informacija, da u šutnji prepoznamo čime nas sve đavao i svijet bombardira, te konačno, budemo više, intenzivnije usmjereni na svoje ukućane, čujemo njihov glas i služimo u ljubavi!

Zato, dragi roditelji, posebno očevi: ovo vrijeme radite nešto doma. Pomozi ženi, očisti krumpir, pobriši prašinu, izbaci smeće. Onaj tko može, poštujući mjere zaštite, neka uredi prostor oko kuće. A vi koji imate malu djecu, kako potiče Papa Franjo: IGRAJTE SE SA DJECOM, pitajte ih, čujte njihovu riječ!!! I vi, žene, majke, budite Marija. Primijetite potrebe vaše djece i muževa. Smanjite grupe na wappu, statuse, fotke na instagramu…: budite lijepe za svoje ukućane, ne rasipajte se informacijama, nego rasipajte ljupkost u svojim domovima!

U svakom slučaju, ovo je velika prilika da iskusimo da i nama i u nama VELIKA DJELA ČINI SVESILNI i da se i naš život može mijenjati! Evo sad je vrijeme milosti, evo sad je vrijeme spasa!

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: