Duhovna obnova za voditelje i suradnike župnih Caritasa

Voditelji i suradnici župnih Caritasa Varaždinske biskupije, njih više od 120, okupili su se u subotu 25. studenog na duhovnoj obnovi u Varaždinu koju za njih svake godine organizira Caritas Varaždinske biskupije.
Autor: IKA/Laudato/K.P. Photo: IKA nedjelja, 26. studenog 2017. u 12:32

Duhovna obnova započela je misnim slavljem u varaždinskoj katedrali koje je predvodio mons. Antun Perčić, generalni vikar ujedno i predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije.

Nakon euharistijskog slavlja sudionici su s duhovnom obnovom nastavili u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, gdje je ravnatelj biskupijskog Caritasa mr. sc. Ante Šola najprije pozdravio i zahvalio mons. Antunu Perčiću koji je nakon pokojnog mons. Ivana Godine prvi put u zajedništvu s njima u ulozi generalnog vikara te predsjednika biskupijskog Caritasa, a ujedno je bio i voditelj ove duhovne obnove.

Hvala mons. Perčiću što se odazvao i što će nam uputiti riječi o kojima ćemo promišljati, riječi koje će nas hrabriti i riječi koje će nam davati snagu u našem djelovanju, rekao je Šola.

Podsjetio je Šola i na nedavno obilježavanje prvog Svjetskog dana siromaha te podsjetio na Papine riječi Ljubite djelima, a ne riječima, za koju je rekao da je misao koja se treba provlačiti kroz svako njihovo djelovanje: u obitelji, na poslu i u Caritasu. Također, spomenuo je i riječi Varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka iz poslanice povodom nadolazeće nedjelje Caritasa: Neka živi duh djelotvorne ljubavi.

Dvije su to snažne poruke koje nas obavezuju, poručio je ravnatelj Šola te prisutnima zahvalio na svemu što čine za Caritas.

Uslijedio je duhovni nagovor mons. Antuna Perčića na temu „Crkvena i liturgijska godina: poticaj karitativnog djelovanja"

Kako je rekao, nagovor je imao za cilj progovoriti o tome što je to Crkvena i liturgijska godina te kako ona potiče na karitativno djelovanje, budući da će mjerilo Krista kralja kojim će nas mjeriti na kraju vremena biti ono koliko smo bili djelotvorni u ljubavi. Podsjetio je i na riječi jednog duhovnog pisca koji je rekao kako nije potrebno brinuti se oko toga što ćemo raditi u Nebu, nego što ćemo raditi i kako ćemo proslaviti Boga u ovom vremenu koje nam je darovano.

Tako je, sudionicima duhovne obnove, mons. Perčić najprije progovorio o strukturi crkvene odnosno liturgijske godine, što je središte jedne takve godine, ali i što je središte i temeljni događaj čitavog kršćanstva: Kristova smrt, uskrsnuće, ali i događaj silaska Duha Svetoga (Duhovi).

Podsjetio je na takozvana jaka vremena: adventsko-božićno vrijeme te korizmeno-uskrsno vrijeme, primjećujući da ta vremena većinu vjernika potiču da dolaze u crkvu i osluškuju o čemu to Crkva govori. No, postavlja se pitanje što slavimo u crkvenom odnosno liturgijskom vremenu kroz godinu koje ima 34 nedjelje.

Crkva nam od nedjelje do nedjelje, od blagdana do blagdana nudi poruku koja osvjetljava čitav Kristov život, njegovu blagovijest i njegov poziv da i mi zajedno s njime umiremo za braću ljude žrtvujući se svaki na svome mjestu i tako s njim i uskrisavamo na nov život koji svijetu daje novi Duh Božje ljubavi, poručio je mons. Perčić.

Dodao je kako je stoga potrebno pokušati kroz te nedjelje kroz godinu, odnosno obično liturgijsko vrijeme, također prepoznati da tajna Kristove ljubavi koju nam On sam svjedoči ima za cilj poticati svakoga na djelotvornu ljubav.

Mnogi se pitamo što od nas Bog traži? Što mi je činiti, je li sve ono što činim dobro, ima li smisla, ima li se smisla zalagati ili je najbolje pustiti se pa neka ide kako ide?, upitao je mons. Perčić, a odgovor pronašao u odgovoru pape Benedikta XVI jednom nevjerniku koji ga je upitao isto pitanje: „Što Bog uistinu želi od nas?". Papa Benedikt je odgovorio: „On želi da postanemo oni koji ljube, jer ćemo tako biti isti kao on. Jer on je, kako nam kaže sv. Ivan, ljubav. On bi zato htio da ima takvih stvorenja koja će mu sličiti i koja će slobodom svoje ljubavi postati kao on, pripadati njemu te oko sebe širiti njegovu svjetlost."

Podsjetio je nadalje mons. Perčić kako kroz tri liturgijske godine, u vremenu kroz godinu, Crkva pred nas stavlja ulomke iz Evanđelja trojice evanđelista i to ovisno o godini. Tako u godini A slušamo ulomke iz Matejeva Evanđelja, u godini B iz Markova, a u godini C iz Lukinog, dok ulomke iz Ivanova Evanđelja slušamo na blagdane. Svaki od evanđelista želi naglasiti bit Božje ljubavi prema svakom čovjeku. No to nam, osim evanđelista, poručuju, i na to nas potiču, i zborne molitve u nedjeljnim i svetim misama kroz tjedan.

Mons. Perčić je, stoga, zajedno s okupljenima, na temelju zbornih molitava 34 nedjelja kroz godinu promišljao o čemu to Crkva moli i što želi.

Zanimljivo je da svaka molitva završava Po Kristu Gospodinu našemu, sinu Tvome, koji živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. To isto naglašeno je i prije molitve Očenaš. Sve što činimo je po Kristu i s Kristom i u Kristu. Sveti Augustin lijepo govori: Bog Isus Krist moli s nama, moli u nama i moli za nas. Mi se kršćani ne obraćamo nekom apstraktnom Bogu nego Bogu trojstvenome, osobnome, koji je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Crkva želi da to spoznamo, poručio je mons. Perčić. 

 

Da biste komentirali, prijavite se.