Na Svetu Subotu, u Ludbreg su, u sklopu vjerskog događanja ''10 dana ludbreške Svete Nedjelje'', hodočastili brojni vjernici iz župa iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Austrije.

 

Mnogobrojni hodočasnici iz različitih krajeva Hrvatske i inozemstva okupili su se u čast Presvete Krvi Kristove, a njihov broj iznosio je nekoliko desetaka tisuća. Na Svetu Subotu u ludbreško svetište, naime, već tradicionalno dolaze vjernici organizirano autobusima iz mnogobrojnih župa sa svojim župnicima iz brojnih krajeva Hrvatske i već spomenutih susjednih zemalja.

 

Svi su oni još od ranih jutarnjih sati imali prigodu pristupiti sakramentu ispovijedi te sudjelovati u svetim misama. Nakon svetih misa u 6 i 7 sati izjutra, zatim one u 9 sati u Zavjetnoj kapeli na slovenskom i mađarskom jeziku koju su predvodili mons. Peter Štumpf iz Murske Sobote i vlč. Pišta Marton iz Serdahela, središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je biskup Štumpf uz sudjelovanje biskupa domaćina, mons. Josipa Mrzljaka. Misi je prethodila velika svečana hodočasnička procesija s pokaznicom u kojoj je Presveta Krv Kristova, od župne crkve Presvetog Trojstva do Zavjetne kapele.

 

Okupljeno je mnoštvo prije same svete mise pozdravio ludbreški župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan.

 

- Želim da nas sve ovdje nazočne obuzme ponos, radost i veselje što smo Božji. Obećava nam vjernu nagradu i želi pokazati kako su se žrtve svih naših sijanja pretvorile u radost. Prema tome cilju neka budu upravljene vaše misli i uzdasi, nakane i molitve, pa će nam patnja života postati podnošljiva - kazao je mons. Đurkan.

 

Potom je vjernike pozdravio i ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić koji je svećenicima i hodočasnicima rekao kako je grad Ludbreg, između ostaloga, označen tradicijom hodočašćenja stotinama godina unazad. Hodočasnike, župnike, župne vikare, te sve ostale vjernike, kao i žitelje Ludbrega, srdačno je pozdravio i varaždinski biskup Josip Mrzljak.

 

- Kada je Hrvatski sabor 1739. godine učinio zavjet da će izgraditi kapelu, ako prestane kuga, nazvao je relikvije Predragocjene Krvi Kristove najvećim blagom Hrvatskoga Kraljevstva. Prepoznali su vrijednosti Krvi Kristove za dobrobit čovjeka i cijelog čovječanstva. Krv Kristova može suzbiti svaku kugu, kako god se ona nazivala, jer kuga postaje sinonim za svako zlo i svaki grijeh. Isus s križa gospodar je dovijeka. On, zarobljen i ubijen, oslobađa čovjeka od zla i grijeha, a oslobađa ga i od smrti te ga vodi u vječni život. Ta živa vjera okuplja nas sa svih strana naše domovine Hrvatske, ali i naše susjede iz Mađarske, Austrije i Slovenije - poručio je varaždinski biskup.

 

U svojoj homiliji u ludbreškom svetištu mons. Peter Štumpf je naglasio da je dobiti poziv da predvodi veličanstveno euharistijsko slavlje u čast Predragocjene Krvi Kristove poseban Božji dar. Podsjetio je i na prijateljstvo varaždinske i murskosobotske biskupije.

 

- Svi vi ovdje u Ludbreg dolazite jer vjerujete da je Isus ovdje među nama živ i prisutan u euharistiji. Relikvija Predragocjene Krvi Kristove je Krv samoga Boga, Boga koji je neizmjerno svet, svemogućan i vječan. To je Krv s nebesa, koja je dobila nebeske značajke po nebeskoj majci Mariji. To je Krv koja je s križa kapala na zemlju. To je krv koja u sebi ima vječni život. To je krv koja je prolivena za sve narode i sve ljude, koja još uvijek teče s Božjeg prijestolja na nebesima da bi nas žeđala u Kristovoj ljubavi. U toj Presvetoj Krvi, Krist nas je oprao od naših grijega, u Njoj se Nebesa priklanjaju zemlji da bismo postajali Božji. Rijetki narodi imaju takvu relikviju. Ondašnji je narod od Boga bio izabran da pred tom Svetinjom čuva i osnažuje svoju vjeru. To je znak posljednje Božje pažnje prema nama koji kroz život hodimo putem vjere. Taj je put dug i naporan, ali i neizbježan. Do Boga se ne dolazi drugim putevima. Izraelci su prilikom oslobođenja iz egipatskog ropstva bili zabrinuti i na sve spremni. Nisu točno znali kuda idu, jer nitko od njih nije bio u zemlji koju im je Bog obećao. Pred njima je bio put koji je tražio odgovore na mnoga pitanja. Na putu iz ropstvu morali su ostati u zajednici koja vjeruje. Tako su tijekom 40 godina dozreli u jedinstven narod s kojim je Bog želio biti u najboljem prijateljstvu. Prije nego su kretali na put iz ropstva u oslobođenje, janjeća je krv za njih bila obrana pred smrću. Drama Izraelaca drama je naroda. Svaka se ljudska masa nađe pred odlukom - postati ili ne postati narod. Kada masa postaje narod? Tada kada se odluči za život. Bez života nema naroda. Krv daje i oduzima život. Narod koji prolijeva krv svoje djece, neće živjeti. Hrvatski je narod uvijek bio narod života. U svojem je životnom izražavanju uvijek čuvao istinu kršćanske vjere. Obiteljski domovi su još uvijek označeni krvlju novozavjetnoga Jaganjca Krista, koji donosi vječni život. Majke, očevi i djeca koji se krijepe euharistijom, s ovom Predragocjenom Krvlju, svoje domove pretvaraju u posvećeni kraj. Ljudi iz posvećenih domova svjedoče u Bogu - kazao je mons. Štumpf.

 

Murskosobotski biskup osvrnuo se i na život i vjeru hrvatskog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca.

 

- Kada sam prvi puta vidio fotografiju gospođe Barbare Stepinac, majke blaženog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kako kod njegovog biskupskog posvećenja gleda dubokim pogledom, shvatio sam da je taj pogled već tada slutio veliko trpljenje vlastitog djeteta. Pogled koji kao da otkriva da je u duši spoznala da Bog poziva njezinog Alojzija da s njim uziđe na kalvariju. Danas sam gledajući njezinu sliku pomislio kako je velika i za narod značajna majka koja vjeruje. Između majke vjernice i Krista je snažna i duboka povezanost. Kao predsjednik nekadašnje Jugoslavenske biskupske konferencije, kardinal Stepinac nije se htio pokoriti namjeri jugoslavenski komunista da bi Katoličku Crkvu odcijepio od jedinstva s papom, nasljednikom apostola Petra. Blaženi kardinal Stepinac je znao da ga, zbog vjernosti papi, čekaju grozne muke. Ipak se nije bojao i nije se dao slomiti. Bio je slobodan iako izvrgnut grozotama, sramoćenju, mučenju, osamljenosti i gurnut u mučeničku smrt. Kardinal Stepinac je trpio upravo za jedinstvo Katoličke Crkve. Svojim životom i smrću je ispovijedao i svjedočio ono u što je svim srcem i svom dušom vjerovao apostol Pavao kad govori: “Siguran sam da nas neće ni smrt ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” - istaknuo je, između ostaloga, na propovijedi u dupkom ispunjenom ludbreškom svetištu u subotu 2. rujna mons. Peter Štumpf, biskup Murske Sobote.

 

Poslijepodnevni program u prošteništu nastavljen je klanjanjem Presvetom Sakramentu u Zavjetnoj kapeli za sve pale branitelje i njihove obitelji stradalnike Domovinskog rata. Molilo se za hrvatsku domovinu i njenu mladež. U 15 sati bio je Križni put, a potom i blagoslov hodočasnika s Presvetim Sakramentom. Od 17 sati u župnoj crkvi bila je pjevana Zlatna krunica, a duhovna razmatranja vodili su Misionari Krvi Kristove. Pjevane su i pohvale Krvi Kristovoje, a ovaj hodočasnički dan završio je svetom misom koju su predvodili oci Misionari Krvi Kristove.

Višo o proslavi Svete subote u ludbreškom svetištu možete saznati u prilogu iz naše emisije Izdvojeno.