Održana treća konferencija Exitus bratstva

Exitus bratstvo okuplja više od 700 muškaraca iz cijele Hrvatske.
Autor: IKA/Laudato/K.P. Photo: IKA utorak, 09. travnja 2019. u 12:36

Treća konferencija Exitus bratstva, inicijative u Crkvi koja u intenzivno molitveno i sakramentalno zajedništvo te bratski apostolat okuplja više od 700 muškaraca iz cijele Hrvatske, održana je u subotu 6. travnja u Zadru. Susret je počeo Misnim slavljem koje je u katedrali Sv. Stošije predslavio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. 70 sudionika te konferencije pohodilo je nadbiskupa i poslijepodne na njihovom susretu u dvorani sjemeništa 'Zmajević' u Zadru.

Fra Mate Bašić, duhovni voditelj i pokretač Exitusa, na susretu u Sjemeništu koji je okupio muškarce iz desetak gradova iz svih dijelova Hrvatske, uz duhovne poticaje, predstavio je rezultate dosad učinjenoga u Exitus bratstvu i naznačio smjernice budućeg djelovanja. Fra Mate je najavio potrebu da se krene s osnivanjem vjerničkog društva i pisanjem Statuta za Exitus bratstvo. Taj bi i formalno regulirani status olakšao organiziranost Exitusa koje bi ubuduće djelovalo u regijama: Splitsko – Dubrovačka, Zadarsko – Šibenska, Primorsko – Istarska i Zagrebačko – Slavonska.

Na zanimanje mons. Puljića o njihovom radu, fra Mate je i nadbiskupa upoznao s projektima bratske ruke i bratskog novčića. Exitus bratstvo svakoga svoga člana daruje s 1000 kuna jednokratno za rođenje djeteta. Dva muškarca u bratstvu imaju svaki po osmero djece, njih daruju stalno po 1000 kuna mjesečno. Dosad su braću koja su dobila djecu darovali sveukupno s 10 tisuća kuna, 10 tisuća kuna darovali su Pučkoj kuhinji. Članovi Exitus bratstva organizirali su pomoć za Josu Milakovića, 50-godišnjeg invalida koji kod Petrinje živi od socijalne pomoći. Živi u trošnoj kućici, a u toj derutnosti na zidu je sličica bl. Miroslava Bulešića, jednog od zaštitnika Exitusa. To je fra Mate prepoznao kao dodatni znak da se pomogne tom čovjeku, da vide osobu koju nitko ne vidi. Novcima koje su prikupili članovi Exitus bratstva kupit će Milakoviću za življenje u dostojanstvenim uvjetima stambeni kontejner sa sanitarnim čvorom u vrijednosti od 25 tisuća kuna; to je iznos s popustom koje je dalo poduzeće u kojem je zaposlen mladić iz Exitusa. Fra Mate je najavio i početak suradnje s Hrvatskom vojskom i organiziranje kampova preko ljeta. Prva radna akcija bit će na Žumberku, održat će se kampovi u vojarni Croatia i u Karinu. Najavio je i Exitus hod za Dan Oluje od Kruševa do Knina, u dužini 55 kilometara, a polazak će biti 4. kolovoza. Organizirat će i Kuću izolacije na Šipanu, gdje će mladići u skrovitosti moliti i postiti, imati i noćna bdjenja, za mlade koji gube svoje dostojanstvo u razuzdanim i neprimjerenim zabavama koje ranjavaju njihovu dušu i tijelo.

Muškarci iz Exitus bratstva dva puta tjedno poste, intenzivnije mole, bilo je mladića koji nisu išli na Misu, a idu otkad su u Exitusu. Exitus bratstvo moli za braću koja ne mogu imati djece. Jedan muškarac s braćom je podijelio da on i supruga ne mogu imati dijete. Braća su molila na tu nakanu i supruga je zatrudnjela. Exitus bratstvo želi promicati molitvu Anđeo Gospodnji. Stoga će tiskati i letke s tom molitvom i poticati da se to širi.

- U obitelji treba vratiti molitvu Anđeo Gospodnji. Sjećam se moga djeda, u podne kad bi zvonila zvone crkve, a djed je bio u polju, skinuo bi šešir, okrenuli bi se on i baka prema crkvi, kleknuli na zemlju i molili Anđeo Gospodnji. U podne se sve zaustavljalo i prestajalo s radom zbog molitve Anđeo Gospodnji. Potrebno je osvijestiti značenje te molitve koja slavi navještaj rođenja našeg Spasitelja - rekao je fra Mate.

Želimo bit oruđe svetosti jer je kršćanima prvenstvo poziv na svetost, ističe fra Mate.

- Na grbu Exitusa upisano je naše geslo: ‘U slobodi je pobjeda za Boga, Crkvu i domovinu’. Na kraju svega je križ u kojemu je sloboda. Exitus bratstvo želi biti znak u Crkvi kao zajednici koju Bog saziva i šalje. Exitus je primjer kako bi svakodnevno trebalo živjeti kršćanski život. U molitvi, bratstvu, odricanju slaveći euharistiju. Želimo biti baklja, da s nama uđe malo više Boga na mjestu gdje se pojavimo. Želimo biti autentični nasljedovatelji Krista. U tome nam pomaže euharistija. Temelj autentičnog življenja vjere je euharistija. Krist je za nju rekao: ‘Ovo činite meni na spomen’. Nije rekao, ‘Činite čuda meni na spomen, molite u jezicima meni na spomen’ - rekao je fra Mate potaknuvši da sve što nedjeljom činimo bude u odnosu da idemo na Misu, a ne da se učini sve, a za Misu ako ostane vremena.

Fra Mate je istaknuo značajnim da članovi Exitus bratstva budu branitelji Crkve.

- Moramo postati branitelji naše braće. Teško mi je kad vidim kako lako postajemo tužitelji braće. Tužimo pastire, ogovaramo Crkvu, umjesto da za nju molimo. Nije lako biti biskup, svećenik, redovnik. Teško je biti pastir, izložen je mnogim udarcima. Neka svatko čuva dobar glas o pastirima. Ne klevetati, ogovarati, nego da svaki brat bude branitelj naše braće. To moramo vratiti u naše sredine - potaknuo je fra Mate.

U vremenu krize muževnosti, program Exitus bratstva počeo je 1. siječnja 2018. g. i odvija se u dva ciklusa tijekom godine, 90 dana do Uskrsa i 90 dana do Božića, u pripravi za proslavu ta dva najveća otajstva vjere, a tako zapravo žele živjeti cijeli život. Vrijeme nakon završenog ciklusa naziva se ’91. dan’ i treba biti izgrađen na četiri temelja: molitva, učenje, bratstvo i askeza. Ti temelji omogućuju rast; 91. dan je nastavak ciklusa od tri mjeseca.

- Braća kroz 90 dana polaze program, a 91. dan nije jedan dan, nego podrazumijeva trajno vrijeme, da braća nastave i dalje živjeti duhovnost Exitusa. Da se nastave i dalje susretati, podržavati jedni druge i održavati sve što je bilo kroz devedeset dana. Možda u malo manjem intenzitetu, ali da to bratstvo i dalje živi, da se braća susreću - rekao je Hrvoje Josip Bišćan, član Exitus bratstva.

U 91. danu, da autentično žive kršćanske vrijednosti u svakodnevici, fra Mate je potaknuo na odluke koje mogu donijeti: da mole krunicu, Časoslov, pobožnost Božjem milosrđu, posveta obitelji Presvetom Srcu Isusovom i Srcu Marijinu, redovita ispovijed, euharistijsko klanjanje jedanput tjedno, ispit savjesti, post, odricanje.

U obraćanju članovima Exitus bratstva u sjemeništu, nadbiskup Puljić je rekao da mu se sviđa mi njihova sklonost duhovnosti na muški način.

- To me oduševljava i to mi je drago. Volio bih da u tome rastete i napredujete. Bilo mi je drago od prvog trenutka osjetiti među vama mušku pobožnost, osjetio sam pravu muževnu pobožnost. Tamo gdje je otac i u duhovnom smislu duhovni autoritet, nema problema, ni za Misu, ni za večernju molitvu, krunicu. To je ideal. Molitva u obitelji je bitna za obitelj, narod, Crkvu, a osjećam kako se na tom polju rastačemo. Ljudi su izgubljeni, nema čvrste točke, gdje nema euharistije ni molitve. A to nas nosi, drži i daje nam garanciju sadašnjosti i budućnosti – istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio da su prvi put došli na svoju 2. konferenciju u Zadar na blagdan sv. Krševana.

Privukao vas je Sv. Krševan. A on je pravi vitez Božji koji je u teškim trenucima pomagao Stošiji, hrabrio je da izdrži. Kad govorimo o viteštvu, mislim i na našu nedavnu prošlost. Što bismo mi bez naših vitezova, upitao je mons. Puljić i naveo primjer hrabrosti.

- Jedan dubrovački student bio je druga godina studija u Zagrebu kad je rat počeo. No ostavio je studij i došao u Dubrovnik rekavši ‘Moram braniti svoj grad’. Kako to nazvati nego viteštvom! Vidi ugrožene obitelji, ugrožen grad, domovina, stavlja se na raspolaganje. Dugo vremena nisu našli njegovo poginulo tijelo. Ima četiri sestre. Najmlađa sestra imala je tri godine kad je poginuo. Kako su dugo tražili njegovo tijelo, sestra je pitala: ‘Mama, gdje je Martin?’. Onda je majka izvela kćer na balkon i rekla: ‘Gore, među zvijezdama’. I kaže mi ta majka, svaku večer prije nego ide spavati, kćer kaže: ‘Mama, ajmo pogledati Martina među zvijezdama’. Koliko je takvih naših vitezova dalo život ne gledajući na cijenu, na vlastiti život, jer su imali veće ideale pred sobom. To može samo viteška narav koja je usađena muškarcima. Muškarci po zvanju moraju biti vitezovi koji štite druge, koji se zalažu za druge - poručio je mons. Puljić.

U tom smislu, naveo je karakteristike viteza koje se prepoznaju i u nastojanju Exitus bratstva, a definirao ih je John Salisbury.

- Viteštvo je ideal i vama koji se tom duhovnošću oduševljavate, živite od Euharistije, za Crkvu. Prva osobina viteza je štititi Crkvu. Crkva nije ljudska organizacija. Isus je ustanovio Crkvu da bude znak, otajstvo u ovome svijetu. Crkva nije sveta jer smo mi sveti, nego svet je onaj koji je osnovao, koji je vodi i poželio je da bude kvasac u svijetu. Zato je osnovna dužnost svakog kršćanina, svakog svećenika, biskupa, štititi Crkvu, to otajstvo koje nam je Bog darovao. Druga karakteristika je boriti se protiv izdaje, zatim poštivati vjerske službenike, što vi osobito ističete. Otklanjati nepravdu i pomagati siromašne, da suosjećate s onima kojima treba pomoći, i to činite. Uvoditi i štititi mir, pomagati da mir zavlada. Mir srca je srce mira, rekao je Papa. Ako uspijem u svom srcu unijeti mir, a može mi ga samo Bog dati, puno sam učinio. Ne samo mir u meni, nego i mir oko mene. I zadnje, proliti krv za svoju braću, ako treba. To nije lako. Mi naginjemo više biti kukavice. A nema veće ljubavi od te, dati život svoj za drugoga, kaže Isus. Hrvatska se može ponositi svojim vitezovima kroz povijest. Vjerujem da ih ima danas i siguran sam da će ih biti i sutra - poručio je mons. Puljić.

U propovijedi Mise koju je predslavio u katedrali, nadbiskup Puljić govorio je o značenju proroka i temeljima kršćanskog života na vjeri, molitvi i trpljenju koji su primjer i kršćanima u ovom vremenu. Tragom Božje riječi po proroku Jeremiji, nadbiskup je rekao da je Jeremija doživio velike patnje i imao je puno neprijatelja. Na njegovom primjeru može se vidjeti što nas čeka.

- Jahve poziva Jeremiju biti prorokom u narodu. Jeremija je zbunjen, opravdava se i protivi, jer još je dijete. Ne zna govoriti. No postao je drugi čovjek koji će hrabro ispuniti što je Gospodin od njega tražio. Do kraja će ostati vjeran Gospodinu koji ga je pozvao. Jeremija je proživio časove tame, napuštenosti, poput Mojsija. Doživio je trenutke obeshrabrenja i tjeskobe poput proroka Ilije i veliko razočaranje poput proroka Jone. No, ostao je vjeran svom pozivu kroz cijeli svoj proročki vijek; punih 40 godina velikih borbi, neuspjeha, potištenosti i razočaranja. Ali svjestan je bio da je upravo time, svojom vjernošću gradio nešto veliko i vječno u svom vremenu. Jeremija je životom, celibatom, askezom, molitvom i pokorom bio živa propovijed svom narodu kojega je iz duše volio, premda se u njega toliko puta razočarao. Ali njegova ljubav prema narodu nikad nije prestala. Stoga je sv. Jeronim o njemu rekao da je najsvetiji među prorocima i slika Isusa. Bogu hvala za Jeremiju i sve druge svjedoke i proroke tijekom povijesti koji su obilježili i usmjerili tijek povijesti čovječanstva - istaknuo je mons. Puljić.

Takvi ljudi vjerničke stavove gradili su na tri temelja: žarka vjera, usprkos okruženja nevjere, postojana molitva i spremnost na trpljenje. U duhu Isusovih riječi, ‘Hoće li tko za mnom, neka se odreče samog sebe, neka danomice uzme svoj križ i ide za mnom’, rekao je.

- Jedna od glavnih sastavnica kršćanstva je patnja. Viktor Frankl proživio je muke Auschwitza. I nakon logorovanja odlučio je da neće očajavati nego će ljudima svjedočiti da se isplati živjeti. Frankl je rekao da se život može ostvariti voleći ljude, život, drugo je stvarajući, a treće pateći. I patnjom se može otkriti smisao života, ako u njoj otkrijemo značenje. Velikani su žarkom vjerom, postojanom molitvom i spremnošću na trpljenje našli osmišljenje i donijeli nešto Crkvi Božjoj i povijesti. Molitva je drugi prepoznatljivi znak po kojem možemo otkriti koliko smo na Isusovom putu i blizu njega. Isus je svaki trenutak koristio da se povuče na molitvu, da potakne na molitvu. Blago zajednici u kojoj je to kamen temeljac duhovnog života - rekao je nadbiskup Puljić.

Potaknuo je na molitvu da nas Gospodin obdari milošću da uz Isusov križ možemo biti dobri i brižljivi prema svima, osobito prema siromašnima i potrebnima.

- Ne umarajmo se tražiti Isusa na poprištima ljudskog jada i bijede. Nadahnjujmo se i na primjeru proroka Jeremije imajući na umu da se temelji kršćanskog života nalaze u vjeri, molitvi i trpljenju. Jedino se na njima može graditi sigurna budućnost - poručio je mons. Puljić, poželjevši da članovi Exitusa budu vjerni Isusovi sljedbenici, kako bi s trojstvom vjere, molitve i trpljenja mogli svladavati protivštine života, svetošću bili Crkvi na radost, a djelom i ljubavlju promicali njen napredak.

Braća iz Exitusa pohodila su i crkvu Sv. Šime gdje su prošli pokraj tijela sv. Šime u škrinji i iskazali čast relikviji koju je za tu prigodu otvorio mons. Josip Lenkić, upravitelj Šiminog svetišta. Fra Mate je zahvalio nadbiskupu Puljiću za očinsku podršku, što je oba puta za boravka Exitus bratstva u Zadru izdvojio vrijeme za susret s njima, uputio im pastirsku riječ i podršku.

 

Da biste komentirali, prijavite se.