Akademija i predstavljanje Godišnjaka "Blaženi Alojzije Stepinac"

U dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu održana je svečana akademija u čast bl. Alojzija Stepinca i predstavljanje Godišnjaka Postulature za godinu 2017.

akademija-stepinac.jpg
Autor
IKA/Laudato/K.P.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
09.02.2018 13:22

U organizaciji Postulature za proglašenje svetim Alojzija Stepinca i Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u četvrtak 8. veljače u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu održana je svečana akademija u čast bl. Alojzija Stepinca i predstavljanje Godišnjaka Postulature za godinu 2017.

Uvodeći u program, Tanja Popec rekla je da je tekuća godina u znaku 120. obljetnice Stepinčeva rođenja te 20. obljetnice njegove beatifikacije.

Sadržaj drugoga Godišnjaka Postulature predstavio je rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Anđelko Košćak. Istaknuo je svojevrsnu ekskluzivu toga Godišnjaka. Riječ je o detaljnoj analizi prometne nesreće kardinala Franza Königa, njegova, još živućega, ceremonijara dr. Helmuta Krätzla i vozača Stadlera kod Novoga Marofa na putu prema Zagrebu gdje je bečki kardinal trebao nazočiti pogrebu kardinala Alojzija Stepinca.

- Mnogo novih, zataškanih činjenica, mnogo osnovanih sumnji očitovano je u tome članku. Gotovo isti scenarij zbio se u pogibiji dr. Mije Pišonića, tajnika zagrebačkoga nadbiskupa dr. Franje Šepera, i dvojice bogoslova Marijana Filkovića i Josipa Brebrića, o tome je također zaseban članak - rekao je mr. Košćak.

Istaknuo je i kroniku koja donosi pregršt događaja s raznih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta, a vezanih s blaženikom. Slijede dvije važne cjeline jer su povezane sa sudbinama pojedinaca i naroda. Riječ je o posredovanju za prognane Židove iz Sarajeva, potom je izneseno svjedočanstvo Židova Vladimira Poljaka (vratar samostana Gospe Lurdske) prisutnoga na montiranom sudskom procesu zagrebačkom nadbiskupu, a koji je također bio suđen poradi 'neprijateljskih djelatnosti s područja djelatnosti Crkve'.

Kao nova rubrika, u odnosu na prošlogodišnji Godišnjak, je "Bl. Alojzije Stepinac o kulturi i dostojanstvu." U tekstu dr. Agneze Szabo, na osnovi blaženikova života, djelovanja i raznih nastupa, istaknuta je važnost trajnoga obrazovanja, promicanja kulture te neprocjenjiva vrijednost i mjesto poštenoga rada, a isto tako poštenih radnika kojima je, kako je istaknuo blaženik na posveti kamena temeljca crkve na Trešnjevci, uzor sv. Josip kojega je Katolička Crkva i Hrvatski sabor izabrao za svoga zaštitnika.

Urednik nastavlja objavljivati životopise svećenika, redovnika, redovnica i svećeničkih pripravnika koji su kao žrtve komunizma "utkali svoje živote u slobodu Crkve, i samobitnosti hrvatskoga naroda i slobodne njegove države" i to čini, odnosno objavljuje, zbog sustavne šutnje u hrvatskoj društvenoj javnosti o tim žrtvama, pojasnio je. Mr. Košćak preporuča pročitati i svjedočanstvo Adelinde Zanusso Roma, čiji je šogor svećenik mons. Aldo Roma redovito do svoje smrti dolazio na Stepinčevo, često i s velikom skupinom vjernika, te priloge u rubrikama posvećenima slugama Božjim kardinalu Franji Kuhariću i biskupu Josipu Langu.

Posebna gošća akademije bila je sutkinja Njemica Claudia Stahl koja je molila zagovor bl. Alojzija Stepinca, a onda kako bi ga bolje upoznala naučila i hrvatski jezik. Prošle godine napisala je i njegov životopis na njemačkom jeziku. Ovaj njezin boravak u Zagrebu u znaku je hodočašća na blaženikov grob. Predstavljajući je, postulator mons. Batelja rekao je da "u svijetu imamo malo veleposlanika naše stvarnosti, često puta i naših poniženja".

Claudia Stahl posvjedočila je kako je ponekad nailazila na ime kardinala Stepinca u Njemačkoj u kontekstu Trećeg Reicha. Kad je bio proglašen blaženim čitala je o kontroverzi oko njega. Pri pripremi za državni ispit, nešto ju je potaknulo i na internetu je tražila njegovo ime, te željela više saznati o njemu.

- Molila sam Alojzija za njegov zagovor i za njegovu pomoć pri ispitu. Obećala sam mu da ću posjetiti njegov grob te o njemu pisati. Uspjeh na ispitu bio je veliki znak za mene: duhovni dodir. Željela sam više saznati o Alojziju, i održati obećanje, te sam počela učiti hrvatski jezik u Berlinu, jer sam uvidjela da bez znanja jezika nikada neću razumjeti što je bilo s njim. Putovala sam u Hrvatsku, na njegov grob u katedrali, i dvije male sobe u župnom dvoru u Krašiću gdje je umro. Krašić me je najviše dirnuo. Prije osam godina postala sam sutkinja, a to zahvaljujem dragom Bogu i bl. Alojziju. Nikada mu to neću zaboraviti. Sretna sam što sam mogla izvršiti svoje obećanje i tako mu iskazati svoju zahvalnost - rekla je.

Stahl je pojasnila i inicijativu koju je pokrenula da bl. Alojzije Stepinac postane zaštitnik sudaca. Naglasila je da postupak koji se vodio protiv Stepinca mora biti upozorenje svim pravnicima i cijelom pravosuđu, te mu se utječe, i moli da suci sude uvijek neovisno i da kao suci zastupaju samo istinu i pravednost.

Mons. Batelja posjetio je na više svjedočanstava od kojih su neka i predstavljena u ovome broju, te se upitao "zar stvarno mi kao Crkva nemamo hrabrosti progovoriti o onoj ljubavi kako smo izvršili zapovijed Kristove ljubavi u evanđelju, pa nam se stalno stavlja pred oči da smo činili zločine".

Tijekom programa, recitaciju na kajkavskom posvećenu blaženiku u prigorskoj narodnoj nošnji izrekao je Ivan Šturlić, a Tanja Popec pročitala je odlomak iz Stepinčeve duhovne oporuke koju je sastavio u Krašiću 1957. godine: "U našu su se sredinu uvukli bezbožni ljudi, koji iako su bili ništava manjina (kad ovo pišem, niti dva postotka), dočepavši se vlasti, sve su poduzeli da istrijebe ime Božje iz vaših duša, i da vas učine, vele, blaženim i bez Boga. A ja vam, dragi moji dijecezani, u času kad odlazim s ovoga svijeta moram reći na sve te pokušaje ono, što je o takvim vođama rekao Izaija prorok: 'Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi.' (Iz. 3, 12) Zar niste nikad čuli što kaže Bogom nadahnuti pjesnik? 'Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče, koji je grade. Ako Gospod ne čuva grada, uzalud bdije, koji ga čuva.' (Ps. 126,1) Htjeti biti sretan bez Boga, znači graditi babilonski toranj, čija je gradnja svršila za graditelje pometnjom jezika i rasapom širom svijeta. Tako će sasvim biti i u buduće! Svaki pokušaj, izgraditi kulturu civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Zato, dragi moji dijecezani, ono što je sveti Pavao doviknuo Filipljanima, to i ja dovikujem vama na rastanku: 'Stojte čvrsto u Gospodinu!' (Flp. 4,1) Samo u Bogu je vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast".

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: