Proslava Stepinčeva na Trnjanskoj Savici

Narod treba crkvu da u njoj zahvaljuje Bogu, da u njoj prima oproštenje i da prosi od Boga ono što je potrebno.
Autor: Marija Znika, župna medijska suradnica Tiskovnog ureda srijeda, 04. listopada 2017. u 13:21

U utorak, 3. listopada svečanim misnim slavljem započela je završna proslava Stepinčeva i 18 godina  djelovanja Župe blaženoga Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici. Svečano misno slavlje u predvorju OŠ Jure Kaštelana predslavio je  mons. Zlatko Koren, župnik Župe sv. Blaža i nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji,  uz suslavitelje preč. Josipa Golubića, župnika u sv. Petru i dekana Maksimirsko-trnjanskoga dekanata, vlč. mr. Milana Dančua, župnoga vikara u Župi Krista Kralja na Trnju te domaćega župnika mr. Antuna Vukmanića.

Pozdravivši župljane i čestitajući im Župnu svetkovinu, mons. Zlatko Koren je za primjer nezamjenjivosti obiteljske kateheze, u kojoj se stječu prve spoznaje o vjeri,  pročitao tekst jednoga kapucina  o  njegovu dječjem doživljaju molitve i Isusa kad ga je majka u šetnji uvela u crkvu, dugo se molila pred svetohraništem, a dijete nije vidjelo ni čulo s kim ona tako dugo i nečujno razgovara u molitvi.

- Dijete je vidjelo samo vječno svjetlo i svetohranište za koje mu je majka rekla da je tu Isus.   Ono je tako na jednostavan, njemu razumljiv način steklo je spoznaje  o Isusu u euharistiji.  Pokraj crkve se nije prolazilo, u nju se ulazilo i molilo. U mjesecu smo listopadu. Taj je mjesec bogat zbivanjima i poticajima. Potiče nas da više progovorimo o našoj zahvalnosti majci bl. A. Stepinca kojega slavimo u ovoj župnoj zajednici povodom dana njegove beatifikacije 1998. na Mariji Bistrici.  Stepinčeva majka Barbara molitvom je  i postom izmolila da Alojzije ne samo postane nego i ostane dobar svećenik. To je i poticaj da zahvalimo svim našim majkama koje mole za svoju djecu.  Mjesec listopad je i mjesec molitve  krunice u kojoj vjernici otkrivaju radosnu vijest Isusa Krista, ulaze u školu Isusa Krista.  Listopad je mjesec u kojemu se vjernici  susreću ne samo sa svojim  tjelesnim majkama, nego na osobit način sa svojom nebeskom Majkom Marijom, Majkom Crkve. To je i mjesec kada smo  uz majku Domovinu jer slavimo Dan neovisnosti.   Prigodno hodočašće vojske i policije u Mariju Bistricu ispunja  nas ponosom, ali i daje osjetiti kolika je cijena slobode – rekao je.

Naglasio je kako smo pozvani tu slobodu, čuvati, braniti i biti zahvalni za taj dar.

- Listopad je i mjesec kada nas je, cijeneći marijansku duhovnost hrvatskoga naroda, 1998.  posjetio sada sveti Ivan Pavao II., najveći prijatelj hrvatskoga naroda,  i 3. listopada na Mariji Bistrici proglasio Alojzija Stepinca blaženim. Na korijenima kršćanstva u Splitu konstatirao je Papa u bazilici sv. Dujma da tu povijest nije šutjela. Potom je u Solinu, našemu najstarijemu marijanskom svetištu, oduševljen zapjevao s mladima  Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata. Susret s Papom  nas je  ohrabrio i učvrstio i u našem ponosu i u našem dostojanstvu. Potrebno je bolje upoznati lokalitete koji su bitno obilježili Alojzija Stepinca. To su njegov Krašić, Marija Bistrica, zagrebačka prvostolnica, u koju ova Župa tradicionalno hodočasti u listopadu. Ono što povezuje  sva ta tri mjesta, kip je Majke Božje kojega je original  već preko 500 godina u Mariji Bistrici, a njegove kopije  u Krašiću i  zagrebačkoj  katedrali. Stepinac je želio da svetište Majke Božje Bistričke  postane hrvatski Lourdes. Hodočastio je često u to svetište pa se može zapitati što zrači iz tog crnog kipa. Nekoliko je bitnih obilježja toga kipa. Nastao u Hrvatskoj, načinio ga je čovjek iz naroda u kojemu je netko umio prepoznati darovitost i potaknuo ga na rad, pred Turcima kip je prenesen u crkvu u Mariji Bistrici i zazidan. Poslije su i vjernici i duhovnici na nj zaboravili dok  ga nije potražio i otkrio zagrebački biskup Martin Borković jer se prisjetio iz djetinjstva hodočašća s majkom crnom kipu Bogorodice – istaknuo je mons. Koren.

Napomenuo je kako je kip crne boje za koju neki misle da je rezultat požara, drugi da je to patina drveta, a treći da ona simbolizira  naše majke i sestre koje su oblačile crninu žaleći svoje  poginule i nestale.

- Stepinac je želio da replika toga kipa nakon II. svjetskog rata obiđe sve župe Nadbiskupije, ali je u Klanjcu zaplijenjena i vraćena  u katedralu iz koje je ukradena i potom razbijena. Put kipa po župama tada je zaustavljen, ali nitko nije mogao zaustaviti  ono što je Alojzije Stepinac želio -  da Marija Bistrica postane hrvatski Lourdes. Zato i mi rado hodočastimo u naša svetišta, na što nas  poziva i Alojzije Stepinac i radosno se utječemo našoj Majci Mariji.

Mons. Zlatko  Koren podsjetio je na Stepinčeve riječi prigodom posvete  gradilišta i  kasnije  polaganja kamena temeljca crkve sv. Marka Križevčanina, mučenika, kad se Stepincu prigovaralo zašto gradi crkve, a ne bolnice, a on odvratio da  je u  hrvatskom narodu golema većina onih  kojima treba crkva kao i svagdanji kruh.

- Narod treba crkvu da u njoj zahvaljuje Bogu, Stvoritelju svega, da u njoj prima oproštenje za  grijehe koji mu tište dušu, da prosi od Boga  ono što mu je potrebno za tijelo i dušu i gdje se moli za milost s neba… Tu pomoć s neba i mi trebamo. Neka nas zagovara danas blaženi Alojzije Stepinac - zaključio je mons. Zlatko Koren.

Proslava Stepinčeva nastavljena je radosnim druženjem i prigodnim domjenkom ispred škole koji su pripremili župljani.

 

Da biste komentirali, prijavite se.