Time je zaključena i provincijska proslava 100. obljetnice Vojske Bezgrešne. Sama svetkovina Bezgrešne na poseban se način slavi u Redu franjevaca konventualaca, a na Svetom Duhu ima tradiciju od 1934. godine, kada je o svetkovini euharistijsko slavlje predvodio tadašnji nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac.

Uvodeći u slavlje provincijal Blažević naglasio je kako Bog u svojoj svemoći nije mogao stvoriti ljepše i uzvišenije stvorenje od Bezgrešne Djevice Marije koju nije dotakao nikakav grijeh. „Svi mi koji smo iskusili grijeh utecimo se njezinu zagovoru, u našim životima prihvatimo Isusa kako ga je ona prihvatila", pozvao je vjernike.

U homiliji se osvrnuo na misno čitanje o korijenu grijeha. „Bog najprije pristupa muškarcu, i pita ga zašto se skriva, a skrivanje, bijeg od Boga, prva je posljedica svakoga grijeha. Njegov odgovor nije kršćanski u današnjem smislu riječi, a k tomu muškarac na sebe ne uzima odgovornost, već pokazuje na ženu - kriva je žena koju si mi ti dao. Potom Bog pristupa ženi, ali ni ona ne priznaje grijeh, već optužuje zmiju. Svi smo mi u grijehu, a krivnju prebacujemo na druge. A ono što danas slavimo je Bezgrešna, ona jedina koje se grijeh nije dotaknuo, o čemu govori sv. Pavao u Poslanici Efežanima. Propovjednik je podsjetio kako nas je Bog od postanka svijeta predodredio da budemo njegova djeca, no pali smo u grijeh, a ostala je jedino Ona čiji je sav život bio neopozivi „da" Bogu, „ jer svi naši odgovori Bogu su ograničeni i uvijek s onim 'ali', uz mogućnost opoziva, uz naše uvjete, a Ona bezuvjetno prihvaća naum koji je Bog promislio. Tako na prvim stranicama Biblije nalazimo navještaj o njoj kao onoj koja će satrti glavu zmiji i roditi onoga koji će biti Spasitelj". Govoreći pak o odlomku iz Lukina evanđelja o navještaju, Blažević je podsjetio kako je Benedikt XVI. za te retke rekao da njima počinje kršćanstvo. „Kršćanstvo počinje anđelovim navještenjem, s radosnom viješću koju je anđeo navijestio Mariji i na koju je ona rekla neopozivi 'da', 'neka mi bude po riječi tvojoj'" rekao je, te dodao „a na nama je da njezinu vjeru otkrivamo, a napose nasljedujemo".

Marija koja je na nebo uznesena „ne miruje", već „intervenira", zauzima se za nas. U tom je kontekstu podsjetio na bezboštvo, zatiranje svega što je sveto uslijed prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, „a onda se upravo u Parizu kada se vjerovalo da će razum istjerati Boga 1830. javlja Bezgrešna sv. Katarini Laboure i daje joj nalog da izradi čudotvornu medaljicu. Nedugo nakon toga, 1846. u francuskim Alpama u La Salettu opet se ukazuje plačući i poziva na obraćenje, na pokoru, upozorava svijet na vlastito samouništenje. Malo nakon toga, 1858. u Lurdu objavljuje se kao Bezgrešno začeće, a ukazanja u Fatimi novim porukama, pozivima i novim izazovima predstavlja puninu. Tu se susrećemo sa sv. Maksimilijanom Kolbeom i njegovim viđenjem Bezgrešne". Podsjetio je na dvije krune koje je Kolbe primio, te istaknuo da „tu dolazi do izražaja ono što je došlo do izražaja u Bezgrešnoj i u samome Sinu Božjemu: preobilje dragovoljnosti. Kolbe se predaje u ruke Bezgrešnoj i pokreće novi val oduševljenja za nju, Vojsku Bezgrešne".

Na kraju homilije Blažević je podsjetio kako je ova godina proslave 100. obljetnice od osnivanja Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj obilježena raznim događajima, a osobito je istaknuo prevođenje na hrvatski jezik Kolbeovih spisa koji „nam ostaju kao izvor novih nadahnuća i poticaj da se nanovo oduševimo ljubavlju prema Bezgrešnoj".