Svetkovina Tijelova, koja se u Katoličkoj Crkvi službeno slavi od 13. stoljeća, svečano je u četvrtak, 15. lipnja proslavljena u župi Gospe Brze Pomoći u povezanosti župne i franjevačke crkve Presvetog Trojstva.  

 

Svečanu blagdanski misu u pastoralnom centru župe Gospe Brze Pomoći uz gvardijana fra Franju Jurinca i ostale franjevce te grkokatoličkog župnika Aleksandra Hmilja predvodio je domaći župnik Ivan Lenić. 

 

Radost ovogodišnje svetkovine Tijelova za ovu je župu zasigurno bio ovogodišnji njezin mladomisnik vlč. Domagoj Lacković, koji je na misi propovijedao. Govoreći o Isusovoj posljednjoj večeri protumačio je zašto je naš Gospodin baš upotrijebio kruh i vino za svoj spomen. 

 

- Ni jedna tvar u prirodi ne simbolizira jedinstvo bolje nego kruh i vino. Kao što je kruh napravljen od mnogih pšeničnih zrna, a vino od mnogo grozdova, tako su jedno u Kristu svi koji vjeruju. Zatim ni jedne druge dvije tvari u prirodi ne pretrpe više prije nego postanu kruh i vino. Pšenica mora biti samljevena u žrvnju, zatim na vatri ispečena da postane kruh. Grožđe pak mora biti stavljeno u prešu, i mora biti zdrobljeno prije nego postane vino. Tako oni naznačuju Kristovu muku i patnje, ali i uvjet spasenja jer je naš Gospodin rekao da ne možemo živjeti u njemu ako sebi ne umremo - rekao je vlč. Domagoj. 

 

Dodavši da i naše tijelo vrši pretvorbu, jer kada mi jedemo hranu, kada je unosimo u sebe, tada naš organizma probavlja tu hranu i pretvara je u nas, u naše tijelo, mišiće, tkivo, u našu krv, naglasio je kako je Isus  učinio suprotno. 

 

- Isus nije hranu, dakle kruh i vino uzeo, blagovao i promijenio ih u sebe, nego obrnuto. On je sebe pretvorio u kruh i vino, kako bi mi danas mogli jesti taj sveti Kruh i tako se sam Isus preko hrane pretvara u nas. I to je ono najljepše što Vam Kršćanstvo može dati - naglasio je propovjednik. 

 

Na kraju je zaključio da je naše umiranje sebi uvjet da po pričesti Krist u našoj duši živi i sjedinjuje se s nama,  jer je svaka savršena ljubav zaborav na sebe i izlazak prema ljubljenome.

 

- Krist nije došao učiniti od nas lijepe ljude. On je došao učiniti od nas novog čovjeka! A to znači da prije toga mora umrijeti stari čovjek. On je htio da se ne brinemo toliko za svoj izgled ili vrstu svojih života kao što su obiteljski odnosi, zanimanja, obveze, tjelesni izgled ili talenti, nego da naš razum, volja, nutrina, naša duša sve što zapravo mi jesmo, budu promijenjeni u Krista; da Otac nebeski gledajući na nas, može u nama vidjeti svoga Sina i da sada po pričesti Otac nebeski za svakoga od nas može reći: "Ovo je moje Tijelo, ovo je moja Krv! – rekaoje.

 

Svoje poklonstvo, privrženost i hvalu Isusu prisutnom u Presvetom oltarskom sakramentu na poseban su način mnogobrojni vjernici iskazali noseći ga uz pjesmu u tijelovskoj procesiji ulicama župe; Krešimirovom do spomenika sluzi Božjem J. Stadleru gdje je bila druga postaja s blagoslovom. Procesija je prolazila potom Mesićevom ulicom, ul. T. Skalice do Trga Sv. Trojstva gdje je slavlje završeno blagoslovom s Presvetim  u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva. 

 

U svojim prvopričesničkim haljinicama i košaricama iz kojih su put kuda su pronosili Tijelo Kristovo posipali latice ruža posebno su bili lijepi oni najmlađi ovogodišnji prvopričesnici, potom ministranti, pjevači, branitelji članovi, KPD-a Ukrajina , vatrogasci, limena glazba, FAB-a, predstavnici vojske. I ove kao i prošle godine u procesiji su sudjelovali i grkokatolički vjernici sa svojim župnikom vlč. Aleksandrom Hmiljem koji su za Presveto uredili sjenicu kod Stadlerova spomen obilježja. Bilo smo, doista, kako bi to Isus želio, jedno srce i jedna duša.

 

Kako je uz svečanu misu bio i blagoslovom ''Brodskog kola'', njegov je početak označen poslije slavlja kolom ispred franjevačke crkve Presvetog Trojstva.