„Živio sv. Vlaho!" – uzvik kojim završava čitanje Lausa, tradicionalne molitve na početku ceremonije otvaranja feste, čuo se na Kandeloru (Svijećnicu) u subotu, 2. veljače, ispred crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku gdje je otvorena još jedna festa zaštitnika Grada i biskupije. Uzvik je to koji se ovih dana često čuje i na dubrovačkim ulicama, u domovima i na radnim mjestima, a kojim Dubrovčani jedni drugima čestitaju festu.

Ovogodišnja festa slavi se u ozračju Godine vjere, što je u prigodnom nagovoru istaknuo dubrovački biskup Mate Uzinić. Spomenuvši posebnosti Godine vjere u Dubrovačkoj biskupiji mons. Uzinić je kao primjer istaknuo osobu vjerojatno najzaslužniju za ponovnu izgradnju dubrovačke katedrale, čija 300. obljetnicu blagoslova je nedavno proslavljena, svećenika i diplomata Stjepana Gradića.

Istaknuo je činjenicu da je Gradić bio svećenik te primijetio „da su Crkva i njezini svećenici, redovnici i redovnice, uvijek nastojali biti sa svojim narodom i uz svoj narod, da su im, u skladu s natpisom iznad vrata Kneževa dvora koji je izrastao iz kršćanske vjere i katoličkog identiteta grada i koji glasi:,Obliti privatorum, publica curate', interesi ovoga grada, naroda, domovine, a koji nikad nisu bili suprotni interesima Crkve nego su se s tim interesima nadopunjavali, bili ispred vlastitih interesa", premda je, vjerojatno, bilo i zloporaba.

Dubrovački biskup je, zatim, rekao: „Drugi razlog zašto sam izabrao Stjepana Gradića i naglašavam ono 'svećenika', a ne sve ono drugo s čim se također kao njegovi sugrađani ponosimo, je zato da bih – uslijed svih rasprava koje se posljednjih mjeseci vode i kojima se Crkvu nerijetko proglašava parazitom koji se hrani na grbači ovoga naroda, iscrpljuje ga i indoktrinira – mogao svima, a osobito vjernicima koji su krajnje odredište svih naših poruka koje, kako kažu, šaljemo 'preko oltara' i kad ne govorimo s oltara, jasno poručiti da Crkva ono što je činila u Gradićevo vrijeme, nastavlja činiti i danas, dakako na nov način i prilagođeno današnjim okolnostima. Crkva nije protiv nikoga, nego je, kao i u Gradićevo vrijeme, stala i stoji uz svoj narod u obrani njegovih prava, zabrinuta za njegovo dobro i njegovu budućnost". Crkva – ma kako to zvučalo konzervativno i zaostalo – stoji i stajat će na braniku obrane ljudskog života od začeća do prirodne smrti i obrane obitelji, njezina dostojanstva i njezinih prava, a tim i dostojanstva i prava ovog naroda, kao i drugih naroda s kojima je Crkva srasla, s kojim živi i želi nastaviti živjeti, ali poučena i vlastitim pogreškama iz prošlosti, nikoga ni na što ne prisiljavajući, nego svima nudeći poruku spasenja koja nam je objavljena u osobi Isusa Krista, ustvrdio je biskup Uzinić. Rekavši kako su sa Stjepanom Gradićem katedralu gradili i nositelji političke vlasti i obični „Dubrovkinje i Dubrovčani tog vremena, koji su i te kako bili svjesni svoje pripadnosti ovom Gradu, ali i svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi i znali da se te dvije pripadnosti ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju," biskup Uzinić istaknuo je važnost međusobne suradnje te upozorio na mogućnosti angažiranja vjernika u suvremenom društvu. „I današnji vjernici mogu u ovom pronaći nadahnuće za svoje djelovanje u suvremenom društvu. Zalažući se za opće dobro društva, vjernici znaju da to dobro nije i niti može biti protiv Crkve, ali i da bi trebalo biti u suradnji s Crkvom jer su vjernici istodobno i građani, dio društva, ali i vjernici, dio Crkve. Ovo promišljanje nas, više od pogleda u druge i ono što oni čine ili ne čine, potiče na suočavanje sa sobom i svojim kršćanskim djelovanjem ili ne djelovanjem i u Crkvi i u društvu". Važno je pritom uskladiti ono što govorimo i što živimo, pojasnio je. „Pogledom usmjerenim prema sebi i suočavanjem sa sobom i svojom kršćanskom vjerodostojnošću u stanju smo kroz susret s Isusom Kristom ponovo otkrili onaj naš osobni 'vjerujem' i pretočiti ga zatim u zajednički 'vjerujemo' Crkve kojoj pripadamo, a onda ga po svom kršćanskom djelovanju – ne u ime Crkve nego u osobno ime, ali nadahnuti kršćanskim principima koje ispovijedamo – unijeli i u sve strukture društveno-političkog života našeg grada, županije i domovine i suvremenog svijeta, jer su nam, zajedno s drugim građanima, te strukture darovane i zadane da bismo svojim kršćanskim djelovanjem pridonijeli njihovoj preobrazbi iz struktura koje gospoduju u korist samih sebe, u strukture koje služe općem dobru", zaključio je.

Biskup Uzinić pozdravio je biskupe pristigle na otvaranje feste splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Marina Barišića, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića kojemu je čestitao na izboru za predsjednika HBK i za dobivenu nagradu grada Dubrovnika za životno djelo kojom je, na neki način, zaključio svoje dvadesetogodišnje služenje Dubrovačkoj biskupiji, potom šibenskog biskupa Antu Ivasa, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, kao i izaslanike biskupa, vrhovne glavarice, provincijalke i provincijale.

Nakon blagoslova darova biskup Uzinić pustio je bijele golubice čiji je let u slobodu okupljeni puk pozdravio pljeskom. Barjak sv. Vlaha na Orlandov stup podigli su ovogodišnji festanjuli kapetan Stijepo Brailo i obrtnik Antun Skurić dok su katedralni zborovi predvodili pjevanje himna „Čuj sv. Vlaho naš".

Izvor: IKA