"Iz Lourdesa svi sa sobom ponesu izvorsku vodu"

"U Lourdesu je najzanimljivije doći na zornicu pred špilju, oko 5,6 sati ujutro. Tada ljudi stoje u redovima i toče vodu. Tu ih se okupi kao da će vode nestati. Ovdje svi osjete mir i nitko ne ostane ravnodušan. No, najjači dojam Lourdes ostavi na ljude po pitanju bolesnika i tu mnogi potpuno promijene mišljenje i svoj stav“, kaže dugogodišnji vodič u Lourdes Slavo Mandurić iz Zagreba.

lourdes-procesija2.jpg
Objavljeno:
 
11.02.2013 00:00

Blagdan je Ukazanja Gospe Lourdske, pa smo o tom poznatom svetištu porazgovarali s dugogodišnjim vodičem u Lourdes Slavom Mandurićem iz Zagreba.

Lourdes je od samih početaka ukazanja, postalo jedno od najposjećenijih svetišta, odmah poslije Vatikana i godišnje tamo dođe do 10 milijuna hodočasnika, otkriva nam Mandurić. Ističe kako je tamo sve podređeno svetištu. Grad s oko 16.000 stanovnika ima čak 400 hotela, a sve javne službe svake večeri prestaju s radom kako bi se svi mogli pridružiti velikoj zajedničkoj procesiji sa svijećama.

U Lourdes ne dolaze samo katolici, već pripadnici svih religija i ateisti. „Lourdes ima nekoliko svojih posebnosti: prvo je kupanje u svetoj vodi – voda potječe iz vrela ispod špilje i ta se voda prikuplja u bazene u kojima se može kupati, na što se čeka i po nekoliko sati, ili u bočice. Druga posebnost Lourdesa je briga o bolesnicima – nigdje se u svijetu ne brine o bolesnicima kao tamo, i ne samo što dolaze bolesnici već je puno onih koji se javljaju kako bi volontirali, bilo pomažući bolesnima ili u čišćenju Lourdesa, i za to su također liste čekanja“, napominje Mandurić. Kaže da od ukupnog broja posjetitelja, njih 17% u Lourdes dolazi kako bi pomagali, volontirali pomažući bolesnima, pospremajući, čisteći i da među njima bude i poznatih i bogatih ljudi.

Pored procesija, posebnost Lourdesa je i pobožnost Križnog puta, a svakako treba vidjeti i mjesto gdje je Bernardica rođena, gdje se krstila, primila prvu pričest.

„Hrvati su od samih početaka ukazanja bili vrlo zainteresirani za Lourdes, prvi kip iz Lourdesa donesen je u Nedelišće, Voćin, pa Dubrovnik, a ljudi su danima brodom putovali do svetišta“, prepričava Mandurić. Kaže da godišnje u Lourdes odlazi nekoliko tisuća Hrvata, a da je sam 2008. vodio čak 11 grupa.

„Najzanimljivije je doći na zornicu pred špilju, oko 5,6 sati ujutro. Tada ljudi stoje u redovima i toče vodu. Najprodavaniji suvenir u Lourdesu nije kip Gospe ili krunica već kanistar u koji toče vodu i nose kućama. Tu se okupi ljudi kao da će vode nestati. Svi koji dođu u Lourdes osjete mir, opuštenost, bez obzira bili vjernici ili ne i nitko ne ostane ravnodušan.  Vodio sam i ljude koji nisu vjernici, vidio sam i nekoliko obraćenja ljudi koji po 50 godina nisu uopće bili u crkvi, ali kad bi sve ovo vidjeli proplakali bi, slomili se, a i čuo sam brojna svjedočanstva. No, najjači dojam Lourdes ostavi na ljude po pitanju bolesnika i tu mnogi nakon povratka iz Lourdesa o njima onda imaju potpuno drugačije mišljenje i promijene svoj stav“, zaključuje Mandurić.

Izvor: Laudato

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: