Svoje svjedočanstvo iz bolesničke postelje iznio je i 47 godišnji Ante Matas iz Splita, boksački reprezentativac koji se bori protiv koronavirusa, kojim se zarazio tijekom boravka u Londonu.
 
- Prve simptome sam osjetio prije nego što sam se vratio iz Hrvatske: kašalj i bolovi u sinusima. Kada sam došao u Hrvatsku odmah sam morao u izolaciju. 3 dana sam imao temperaturu, koja nije bila toliko visoka, koliko je bila iscrpljujuća. Zvao sam svoju doktoricu koja me je promatrala kroz jedan dan te mi je poručila da trebam zvati epidemiologe, koji su me testirali. Nakon 4. dana je stigao nalaz: pozitivan. Rekli su mi odmah da će doći po mene. Nije mi bilo ugodno čuti tu informaciju. No sabrao sam se, ostao kod kuće i tako se liječim. Ja bih ovu bolest usporedio sa gripom, nije to sad nešto strašno, treba ju izvući na pozitivan način. Nikome nije ugodno razboljeti se. Najgore mi je bilo kada sam dobio rezultat. Te noći kada sam se našao sam sa svojim mislima u četiri zida i počeo razmišljati, tada sam uzeo krunicu u ruku. I rekao 'sve što će biti bit će Božja volja'. To me je motiviralo – ispričao nam je Ante.
 
Na pitanje kako on sada živi i čime se liječi odgovorio je:
 
- Funkcioniram. Dani su mi preletjeli. Imam dosta posla oko sebe, nema mi kad bit dosadno. Dobivam puno dobrih želja i poruka. Kod nekih svojih prijatelja osjetim da im je izolacija dosadila, pa im se ja našalim, 'dođite kod mene, bacit ćemo na karte'. Ova bolest nije na takvom visokom nivou, ima i gorih stvari. Ali trebamo se pazit, pogotovo oni čiji organizam ne može podnijeti toliko opterećenje. Strah je normalna pojava, koji nam treba postati prijatelj. Strah nas ne smije gurati u negativnom segmentu. Svako normalan se boji, no treba vladati razumom i biti sabran i staložen, a upravo naša vjera u Boga nam daje tu sabranost. Što se hrane tiče, treba jesti juhe, meda, limuna, luka. Lijek koji mi je jako pomogao je actimaris forte. Prostorija treba biti vlažna i treba stalno piti toplog čaja. I po starom receptu, umivat se u rakiji – hrabro je posvjedočio Ante, koji i u danim okolnostima nije izgubio smisao za humor.
 
Nakon Ante svoje hrabro iskustvo ispričao je i Domagoj Koružnjak iz Zagreba, dobrovoljni vatrogasac i bogoslov koji je izašao na teren na dan potresa.
 
- U trenutku kada se sve to dešavalo, na neki sam način sve potisnuo, iako ovo nije bio moj prvi susret s opasnom situacijom. Nakon potresa zvao sam zapovjednika i stavio se na raspolaganje, krenuo iz bogoslovije prema vatrogasnom domu i od tamo krenuo na intervenciju s kolarom. Čistili smo Ilicu kako bismo osigurali čist protok za hitne intervencije. Kada sam se vratio u vatrogasni dom imao sam priliku pogledati prijenos svete Mise na televiziji. U trenutku pričesti počeo sam plakati. Tu je izašlo sve što sam potiskivao do tada. U srcu mi je bila tuga jer nisam mogao blagovati Tijelo i Krv Kristovu, ali u tom sam trenutku sve prepustio Gospodinu. On zna točno kakvi smo i možemo mu sve predati što osjećamo. U srcu ću uvijek biti vatrogasac, ali ono što me više raduje je, da se mogu posvetiti gašenju one žeđi, a to je žeđ za živim Bogom – ispričao je Domagoj.  
 
U emisiju se javio i Rajko Bundalo, te iznio svoje životno svjedočanstvo.
 
- Moj se život temelji na iskrenosti i dobroti i to sam našao u Kristu. Cijeli život sam pazio da budem istinit i uvijek sam bio više okrenuti prema drugima. U svemu tome mi je jako bila bitna društvena komponenta i zato sam otišao na kazališnu scenu, sve dok nisam doživio svoj rat i shvatio da ja sebe ne mogu spasiti, samo me Isus Krist može spasiti. Sami uzimamo život u svoje ruke, uzdamo se u iluzorne sustave, ali to je put laži i propasti i to nas odvaja od Božje istine. Kad su se dogodile katastrofe u mojem životu, tada se desilo moje obraćenje. Ovo što se sada dešava je krik, ovo je zadnji čas da se obratimo. Obratite se i vjerujte Evanđelju, to je ključ spasa. I dajem savjet da se o tom virusu ne razgovara previše, nego da se više čita Sveto pismo, pogotovo Otkrivenje. I sada kada ne možemo ići u Crkvu, sada nam je prilika da srcem dođemo do Krista i shvaćamo koliko smo željni sresti čovjeka – poručio nam je Bundalo.

U emisiju se javio i pavlin fra Mate Kolak koji je na studiju u Rimu. Rekao je da mu se čini kako je situacija slična ovoj zagrebačkoj, jer većina vijesti koje dolaze iz Italije tiču se uglavnom sjevernog dijela zemlje.

- Moram priznat da mi je ova korizma posebna. Mi smo redovnici, ali imamo sve spojeno sa župom, uvijek molimo sa župljanima. Kao redovniku uvijek mi je nedostajala tišina i mir. Sada se osjeća intima i odgovornost. Kako je govorio Sveti Otac, dok drugi ljudi ne mogu biti na Misi, mi svećenici smo dužni još više moliti i isprositi milosti za one koji ne mogu biti s nama. Kad dođe do teškoća onda se vidi koliko smo ljudi.