Biskup Perić predvodio duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije

Voditelj je bio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji je svoje nagovore temeljio na liku bl. Alojzija Stepinca. Posljednjega dana sudionicima duhovnih vježbi pridružio se požeški biskup Antun Škvorčević i predvodio završno zahvalno misno slavlje.

Pozdravljajući biskupa Perića i nazočne svećenike, pozvao ih je da na svršetku trodnevnih duhovnih vježbi zahvale Bogu za darove koje su tijekom toga vremena primili. Rekao je da misu slave u čast Isusove Majke, koja je u veličkom svetištu posvjedočila koliko želi dobro svakom čovjeku, napose svećeniku.

Spomenuo je da u misu želi uključiti i toga dana preminuloga mons. Tomislava Ivančića, koji je rado dolazio u Požegu, a osobito na susrete trajne formacije svećenika do desete godine misništva, a također na svećeničke duhovne obnove i duhovne vježbe, rekavši da je u njih uložio pune svoje ljubavi i duha. Podsjetio je svećenike da su ovih dana razmišljali o liku bl. Alojzija Stepinca – uzoru vjernosti hrvatskog čovjeka i svećenika Bogu, Crkvi i svome narodu, pozvavši ih na zahvalnost za toga našeg blaženika.

Na temelju naviještenih čitanja biskup je u homiliji govorio o očima koje su Isusovim čudesnim zahvatom progledale i ušima koje su pročule, istaknuvši da Isus uvijek povezuje čudo s vjerom kao očima kojima netko točno vidi i ušima kojima točno čuje istinu o samom sebi i stvarnosti oko sebe.

Upitao je nazočne svećenike kakva je njihova vjera, rekavši da su ove duhovne vježbe imali za cilj pročistiti je i učvrstiti, kako bi sebe vidjeli onim očima kojima ih gleda sam Bog, Isus Krist. Podsjetio je da je dijalog između prve žene i zmije završio porazno, čovjekovom ranjenošću zlom i smrću, ali da je dijalog između Marije i Božjega glasnika s obzirom na Božji naum o čovjekovoj ranjenosti našao u njoj pravu sugovornicu koja Bogu posvema vjeruje i s njime surađuje.

Ustvrdio je da je u Isusu, Sinu Marijinu, progovorila moć kojom on našu ranjenost zlom i smrću preobražava u pobjedu života. Izrazio je uvjerenje da su se svećenici pred situacijama svojih ranjenosti i nemoći poput Marije u ovim duhovnim vježbama ušli u sugovorništvo s Bogom, povjeravajući mu sebe, da je svjetlo Duha Svetoga prodrlo u njihove duše, te da su prosvijetljeni tim svjetlom točno vidjeli sebe tko su oni u onom naumu koji im je Bog uputio kad ih je pozvao.

Rekao je da su svećenici u ovom svijetu izloženi napasti gledati sebe u svjetlu potrošačkoga, hedonističkog društva, koje pomračuje ono što je Bog s njima naumio i pozvao ih da joj se hrabro odupru. Podsjetio ih je na svećeničke križeve, i ohrabrio da ih na Isusovu riječ sa svom slobodom hrabro prihvate, te da se idući za njim, poput bl. Alojzija Stepinca žrtvu svoga života ugrađuju u križ Isusov i njegovu pobjedu. Završavajući homiliju, biskup je uputio molitvu Isusovoj Majci da prati svećenike u njihovu hodu za Isusom Kristom i da njihova srca ostanu trajno osjetljiva za ono što je Božje.

Na svršetku misnog slavlja završnu riječ duhovnih vježbi uputio je biskup Perić. Najprije je biskupu Škvorčeviću i nazočnim svećenicima izrazio bratsku sućut zbog smrti dr. Ivančića, prisjetivši se nekih zajedničkih trenutaka koje je s njime proživio.

Nakon što su svi nazočni otpjevali himan "Tebe Boga hvalimo", biskup Škvorčević izrazio je uvjerenje da su svećenici u ovim duhovnim vježbama razbistrili oči i pročistili uši svoje vjere i da se u svoje župe vraćaju s većom jasnoćom o samima sebi i o svom svećeničkom poslanju.

Zahvalio je biskupu Periću što je unatoč svojih brojnih obveza s radošću prihvatio predvoditi duhovne vježbe. Zahvalio je svećenicima za sve ono što u vjernosti svoga poslanja svakodnevno nastoje činiti, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.