Prisjećamo se mučenika Crkve starokršćanskih vremena; svetih Venancija, Duje, Demetrija, Ireneja, Anastazije ili Stošije, Maura, Poliona, Cibala, Kvirina Sisačkog. Prisjećamo se i hrvatskih mučenika – sv. Nikole Tavilića, sv. Marka Križevčanina i bl. kardinala Alojzija Stepinca, zatim mučenika za vjeru po predaji i svjedočanstvu koji nisu proglašeni takvima, ali postoji predaja i svjedočanstvo o njihovoj mučeničkoj smrti. Tu su i mučenici iz vremena turske okupacije ili Drinske mučenice.

Spominjemo se i branitelja u Domovinskome ratu. Među onima koji su stradali boreći se „Za krst časni i slobodu zlatnu“ najbrojniji su Hrvati, ali ima ih i iz drugih naroda. Zatim nevinih žrtava koje su trpjele i umrle od nasilja i terora, a najviše u ratnim operacijama, u logorima i zatvorima, a nemali broj stradao je i poslije Drugog svjetskog rata. Stradavali su zbog pripadnosti narodu, vjerskoj ili ideološkoj skupini.

Danas brojni vjernici hodočaste na Udbinu gdje je 2003. godine započeta izgradnja Crkve hrvatskih mučenika. Spomen obilježje svim hrvatskim mučenicima gradi se na mjestu gdje je 9. rujna 1493. godine u Krbavskoj bitci protiv turske vojske u jednom danu život izgubilo više od 10.000 ljudi.