Posebno je istaknuo kako odgovoran, dostojanstven i nepristran odnos prema žrtvama tih režima znači da se moraju utvrditi i dosljedno raščistiti sve povijesne činjenice kako bi se otklonila mogućnost manipulacije žrtvama. Zaključio je kako je to važan zalog miru, slobodi i demokratskim vrijednostima na kojima želimo i dalje graditi našu zajedničku europsku budućnost.

„Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima mora biti čist od svake ideološke, naročito dnevnopolitičke obojenosti. U njegovom središtu moraju biti same žrtve i njihove patnje koje su milijunima njihovih suvremenika udahnuli hrabrost da ustanu protiv ugnjetavačkih režima i izbore se za život u slobodi", poručio je, između ostalog, Leko.

Hrvatska se 2011. priključila zemljama Europske unije i od tada 23. kolovoza obilježava Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima koji je Europski parlament 2008. utvrdio deklaracijom, a godinu poslije proglasio Rezolucijom o europskoj savijesti i totalitarizmu.

Osim Hrvatske ovaj Europski dan 23. kolovoza obilježavaju Estonija, Latvija, Litva, Slovenija i Švedska, dok druge članice EU, spomen na žrtve obilježavaju 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

Spomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma 2008., koju je uz ostale predložio i potpisao Vaclav Havel i brojni članovi Europskog parlamenta, a kao podsjetnik na pakt Hitlera i Staljina o nenapadanju od 23. kolovoza 1939. Tim su sporazumom Staljinov SSSR i Hitlerov Treći Reich postigli javni dogovor o nenapadanju i tajni o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata u demokratskim zemljama su se na taj dan organizirale demonstracije tzv. Dan crne vrpce s ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina.

Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu uz ostalo naglašava "da Europa neće biti ujedinjena, osim ako je u mogućnosti formirati zajednički pregled povijesti, priznajući nacizam, staljinizam i fašističke i komunističke režime kao zajedničko nasljeđe i iznese poštene i temeljite rasprave o njihovim zločinima u prošlom stoljeću".

U njoj se izražava uvjerenje "da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, moleći za praštanje i njegovanje moralne obnove".

Hrvatski sabor je u lipnju 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. godine u kojoj se navodi da "su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti, te da moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja".

Francuski povjesničar Stephane Courtois je u svojoj "Crnoj knjizi" objavio broj žrtava komunističkih režima. Prema tim podacima, u Kini je bilo 65 milijuna žrtava komunizma, u Sovjetskom Savezu 20 milijuna, Africi 1,7 milijuna, Afganistanu 1,5 milijuna, Sjevernoj Koreji dva milijuna, isto toliko i u Kambodži, u Vijetnamu milijun, Latinskoj Americi 150 tisuća, a u zemljama Istočne Europe milijun.

Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine.