Na portalu zdravstveniodgoj.com jedan roditelj otkriva kako je njegova kći reagirala na predavanje o ljudskom tijelu koje uči u petom razredu osnovne škole.

„Riječ je o razredu moje kćeri, koja mi je taj važan događaj - u dahu i puna pravednoga gnjeva - slikovito opisala po povratku iz škole. Nasmijao sam se i rekao joj kako nisu trebale napustiti učionicu jer ono što su slušale na satu nije bio dio 4. modula Zdravstvenog odgoja, već gradivo koje se u tome obliku već godinama predaje u sklopu Prirode. Pogledala me je mudro i odgovorila: "Zar ti misliš da smo trebale slušati kako nastavnik Prirode, koji je muškarac, takve stvari govori nama djevojčicama i to još pred svim dječacima iz razreda? Bilo nas je sram i izašle smo iz učionice jer to nismo htjele slušati." Nezadovoljna što u nekoliko sekundi nisam zauzeo nekakav jasan stav, nastavila je i zaključila: "Kada se već mora govori o spolnosti - pa bilo to i na satu Prirode - zar ne bi bilo prirodno odvojiti dječake od djevojčica i omogućiti djevojčicama da im o tome, umjesto nastavnika, govori nastavnica? "

Ova zdrava reakcija djevojčica iz 5.b najbolji je dokaz dobre zdravstvene odgojenosti naše djece i spontani odgovor na nasilje koje se nad njima provodi. Dokaz je to i osjetljivosti teme kojom se ljudi poput Željka Jovanovića, Vinka Filipovića, Mile Jelavić, Aleksandra Štulhofera, Amira Hodžića i čitave vojske dobro plaćenih gender aktivista, tako silno žele baviti. Izazvana grubim nastrajem odraslih na njihovo djetinstvo i senzibilizirana žučnim raspravama oko sustavne seksualizacije školske djece putem kontroverznog Zdravstvenog odgoja, djeca su počela prepoznavati ono što im smeta i jasno definirati svoje stavove na način koji je još do jučer bio nezamisliv.

Koliko su samo puta, zagovarajući uvođenje 4. modula Zdravstvenog odgoja, lažni liberali branili svoje stavove floskulom kako o uvođenju ZO-a nitko nije pitao djecu - pretpostavljajući, valjda, kako bi se ona složila s njihovim nastranostima. Ova simpatična reakcija djevojčica iz 5.b, dobronamjernom bi čovjeku mogla poslužiti kao odgovor na sve njegove krive pretpostavke.

Možemo samo zamisliti kakva će biti reakcija djece na pornografiju, navlačenje kondoma na banane, tumačenje razlike između spola i roda ili na prisilnu zamjenu riječi mama i tata s tzv. roditeljima 1 i 2?

Ipak, ono što me najviše zabrinjava, sudbina je djece prisiljene na odrastanje u tim homoseksualnim zajednicama. Kakva će biti njihova reakcija na društvo koje ih okružuje? Kako će oni doživljavati djecu koja imaju svoju mamu i svojega tatu, a kako razne Jovanoviće, Filipoviće i Štulhofere ili svoje tzv. roditelje 1 i 2 koji su im tu divotu omogućili?“

Više pročitajte na zdravstveniodgoj.com.