Druga u nizu tribina o Apostolskoj ispovijesti vjere u organizaciji Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i hrvatskog uredništva Međunarodnoga katoličkog časopisa Communio održana je u srijedu, 21. studenoga, na HKS-u. O drugom članku vjeroispovijesti "Vjerujem u Isusa Krista, Gospodina našega" raspravljali su dr. sc. Lino Veljak s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i rektor HKS-a dr. sc. Željko Tanjić.

Prof. Veljak se uvodno osvrnuo na sam pojam vjerovanja, a potom je analizirao sam početak drugog članka. Rekao je kako se Isus Krist definira kao Sin Božji, s druge strane Isus Krist u evanđeljima sam sebe najčešće definira kao Sina čovječjega, a sve ljude definira kao djecu Božju, sinove i kćeri Božje. No, nije važno je li postojao ili nije postojao povijesni Isus Nazarećanin. Ono što je važno je to da su mnogi ljudi vjerovali, i mnogi danas vjeruju u to da se rodio od Djevice Marije, neudate djevice bez konzumiranja braka, da je živio i umro na križu i da je naposljetku uskrsnuo. To je neotuđivo pravo svih onih koji prihvaćaju apostolsku vjeroispovijest da prihvate i javno ispovijedaju svoje vjerovanje, rekao je.

U nastavku je dao osvrt na Nicejsku vjeroispovijest. Rekao je kako se s Nicejskim saborom događa preobrazba vjere i nade u dogmu koja će se uskoro početi nametati silom i nasiljem u istom stoljeću kada je donesen Milanski edikt i u kojem je održan Nicejski koncil. U istom stoljeću će kršćanstvo postati državna religija, a nasljednici mučenika i progonjenih će se pretvoriti u progonitelje. Križ će postati simbol križara i srednjovjekovnih i modernih. Križarski ratovi će postati glavni znamen po kojem se kršćani prepoznaju u nekršćanskom ostatku svijeta, rekao je, među ostalim dr. Veljak.

"Vjerovanje u Isusa Krista pomaže ljudima da budu bolji, čovječniji, pomaže ljudima da opstanu unatoč svim patnjama i nepravdama. Ali, ortodoksno vjerovanje pridonosi li ono rastu čovječnosti; je li bojovno kršćanstvo nešto što još uvijek ima veze s onim koji je bičem rastjerivao trgovce, s onim koji je stalno prokazivao licemjerje farizeja, s onim koji je inzistirao na univerzalnosti ljudskoga roda i ne započinje li s Konstantinom preobrazba univerzalnog, partikularnog", nanizao je pitanja Veljak te također zaključio pitanjima "ima li empirijskih dokaza da su praktični vjernici moralni i čovječniji od ateista, agnostika i općenito ireligioznih ljudi? Imali li razloga za farizejsku oholost ili bi se ipak trebalo prikloniti Kristovskoj poniznosti?"

Prof. Tanjić je također započeo izlaganje od samog pojma "vjerujem" rekavši kako je to neiscrpno vrelo promišljanja.

"Vjerujem" osim što ima opće ljudsko značenje, temeljna je riječ koja obilježava život kršćana. Prva, a trebala bi biti i posljednja kao što je bila u životu sv. Pavla koji piše "dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao". Vjerovanje je jedno od temeljnih ljudskih iskustava, svima zajedničko. Vjerovanje je vezano uz iskustvo povjerenja. To je jako značenje pojma vjerovanja. Kada nekome kažemo "vjerujem ti", onda ističemo stav povjerenja spram druge osobe. I ne samo spram druge osobe, već na temelju njezinog svjedočanstva spram onoga što ta osoba svjedoči i govori. Reći nekome vjerujem je najizvrsniji oblik međusobnog odnosa i komunikacije, sve ono što druga osoba govori prihvaćam kao istinito i stvarno. Vjera nas kao povjerenje stavlja u odnos s osobom kojoj vjerujemo. Iz tog povjerenja rađa se životno usmjerenje, rekao je dr. Tanjić te pojasnio da je vjera u kršćanskom značenju povjerenje, životno usmjerenje i uvjerenje, držanje istinitih određenih tvrdnji i prihvaćanje sadržaja tih tvrdnji.

Ustvrdio je kako je u kršćanskom načinu življenja i razmišljanja prisutno shvaćanje vjerovanja i kroz egzistencijalnu i spoznajnu dimenziju.

Dr. Tanjić je rekao kako u Novom zavjetu imenica vjera označava posebnost ljudskog odnosa s Bogom i posebnost kršćanskog razumijevanja vjere jer se odnosi na sve ono što je u i po Kristu učinjeno za spasenje ljudi i ono što kršćanski navještaj pronosi svijetom.

"Ovaj drugi članak Vjerovanja nije ništa izgubio na svježini i za one koji vjeruju i za one koji ne vjeruju. On ukazuje na mnoštvo različitih dimenzija ljudskoga života koji kroz ovaj članak Vjerovanja mogu biti samo obogaćeni i koji u cjelokupnim našim antropološkim, filozofskim i drugim raspravama danas mogu biti i dalje izazov, inspiracija i poziv i na promišljanje o životu i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju. Naravno iz različitih pozicija, iz različitih perspektiva i u konačnici s različitim rezultatima, ali za koje vjerujem da nas ne udaljavaju jedne od drugih, nego nam pomažu u oblikovanju jednog boljeg svijeta", zaključio je dr. Tanjić.

Voditelj i moderator tribine bio je urednik časopisa Communio dr. sc. Ivica Raguž.

Cijelu tribinu pogledajte ovdje.

Izvor: IKA