Misno slavlje povodom dvadesete obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske u zagrebačkoj katedrali predvodio je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, u koncelebraciji s apostolskim nuncijem Marijom Robertom Cassarijem i ostalim svećenicima. Biskup Šaško zahvalio je Svetoj Stolici na svemu učinjenom u zalaganju za Hrvatsku te je posebno pozdravio branitelje, ali i vjernike iz drugih zemalja i jezika, posebno obitelji onih stranih državljana čija je žrtva ugrađena u hrvatsku slobodu, donosi Glas Koncila.

"Sjećanjem se vraćamo u dane kada su se otvarala vrata življenja ljudskih i političkih sloboda; dane kada su – kako se običava reći – padali zidovi, dizale se teške i mračne zavjese komunističkih strahovlada; kada je, bez obzira na teške gospodarske prilike, tjeskoba izgubila premoć i ustupila mjesto rijeci ili tek kapljicama nade. Vraćamo se u vrijeme kada su se podijeljeni mogli naći zajedno, kada je Europa smjela osjetiti strujanje svježine u povezanosti svojih do tada komunizmom razaranih plućnih krila", podsjetio je u homiliji biskup Šaško na razdoblje otprije dva desetljeća, naglasivši kako se onih godina činilo da će Hrvatska ostati neprepoznata, ponižena i nevidljiva iako se činilo kako hrvatski građani ne traže puno.

"Mislili smo da je dovoljno pokazati trag naše povijesti i kulture, žrtvovanja za vrijednosti od kojih Europa i svijet mogu živjeti u budućnosti. Mislili smo da svi žele vidjeti našu pripadnost i iskrena nastojanja. No, to nije bilo dovoljno. Štoviše, postojala je prijetnja da se teško sačuvana obilježja, dragocjeni simboli i tisućljetni duh, oblikovan kršćanstvom, potopi u moru neistine o Hrvatskoj i Hrvatima. Pokušalo se slomiti ne samo političke težnje, nego dohvatiti dušu i ostaviti razasut pepeo svega što je nosilo hrvatski predznak", napomenuo je propovjednik, ističući primjer hrvatskih branitelja kao ljudi oblikovanih evanđeljem.

U trenucima kada su mnogi tražili razloge da ne pomognu, dr. Šaško je podsjetio da su postojali i mnogi koji nisu šutjeli. Istaknuo je kako priznavanje Hrvatske nije bilo plod političkih sprega niti odraz moći, već plod hrabroga svjedočenja ljubavi: "Tu je nezaobilazna sveta prisutnost blaženoga pape Ivana Pavla II. To je prisutnost Crkve koja je, oslonjena na molitvu i traženje Božjega kraljevstva, znala prepoznati gdje su granice političkoga govora i tijeka i – odstupivši od zemaljskih uhodanosti – stala na stranu pravde i promicanja mira."

Sve je to bilo moguće, izdvojio je biskup Šaško, zbog snage prepoznatljivosti koju je Hrvatska u sebi izgradila, ne samo zbog toga jer je bila žrtva već stoga što je vjerovala dobru.

U novi životni tijek potrebno je ugraditi prepoznato, učiti djecu i mlade, odgajati sebe i druge u zahvalnosti darovanoga, jer rijetko koji narod ima tako "neposredan, bliz i živ izvor snage za čitanje vlastitoga poziva", naveo je propovjednik.

Biskup se dotaknuo i najnovijih pitanja o europskom političkom zajedništvu i mjestu Hrvatske u njemu. "Crkva je o tome iznijela svoje mišljenje, osobito glasom blaženoga Ivana Pavla, kao i našega hrvatskog episkopata, a najnoviji je sažetak o tome dao papa Benedikt XVI., dolazeći u Hrvatsku prošle godine, kada je rekao da je pripadnost Hrvatske europskim političkim institucijama logična, pravedna i nužna", istaknuo je biskup Šaško, napominjući kako je lako osjetiti zbunjenost i tjeskobu kada se promatraju suvremena zbivanja u Europi, ne ostajući samo na razini financijskih i gospodarskih kretanja.

"Pred promicanjem antropoloških stavova koji su daleko od kršćanske slike svijeta nije teško pronaći razloge neslaganja. Dodatno, u Hrvatskoj vjernike može zbuniti i to što se među zagovarateljima političke Europe nalaze i oni koje ljudi prepoznaju kao baštinike komunističke ideologije, a upravo je ona sprječavala susret koji bi ostvario plemenite nakane utemeljitelja te ideje sa snažnim kršćanskim nadahnućem", naglasio je pomoćni biskup, pozvavši vjernike da u zajedništvu Crkve dobro promisle što i u prvostolnici govori tisućljetna hrvatska prošlost.

"Spomen-obilježja će vam govoriti o pitanjima koja su slična današnjima, ali nas ujedno ohrabrivati da ne previdimo bitno; da se ne zadržimo na prolaznome i da svoj kršćanski poziv promatramo u povijesnim okolnostima sadašnje Europe", zaključio je na kraju homilije biskup Šaško. Misno slavlje animirao je pjesmom Nadbiskupijski mješoviti zbor.

Izvor: Glas Koncila