Pod naslovom „Krik za istinom“ u svojoj novoj kolumni Tanja Popec paralelno analizira dva događaja koja su u našoj Crkvi obilježila 14. lipnja. Jedno je Dan posta i molitve za svećenike, redovnike, redovnice i vjernike Dubrovačke biskupije, a drugo Papin odgovor na ostavku porečkog i pulskog biskupa Ivana Milovana. Ukazuje, s jedne strane, na otvorenost biskupa Uzinića čak i kad se radi o problemima i priznanju vlastite nemoći, a s druge na tajnovitost događanja u Istri.

„Kako kod Providnosti Božje nema slučajnosti, tako zasigurno nije slučajno da, dok je jug Hrvatske molio zazive iz Posvetne molitve, sjevernije, u Istri, dogodilo se umirovljenje porečkoga i pulskog biskupa Ivana Milovana. Istog tog dana, 14. lipnja, uoči svetkovine Srca Isusova, objavljena je vijest da je papa Benedikt XVI. prihvatio njegovu ostavku „od službe pastoralnog upravljanja Porečkom i Pulskom biskupijom, u skladu s odredbom kanona 401 § 2 Zakonika kanonskoga prava.“ Biskupa Ivana Milovana „nasljeđuje mons. Dražen Kutleša, dosadašnji biskup koadjutor istoimene biskupije.“ Ovdje samo stoji da je biskup podnio ostvaku prema kanonu 401., paragrafu 2. Za prosječnoga vjernika, i uopće za širu javnost, ova informacija o kanonu Crkvenoga zakonika ne otkriva ništa sporno. No, kod onih koji Crkvi prate baš svaki korak, osobito kada postoji sumnja na tajanstvenost, to je bio poticaj da otvore knjigu Zakonika kanonskoga prava i naiđu na tekst u kojem stoji: „Dijecezanski biskup koji je zbog slaba zdravlja ili zbog kojeg drugog važna razloga postao manje prikladan za vršenje svoje službe usrdno se poziva da preda odreknuće od službe.“ 

U kolumni se naša suradnica Tanja Popec bavi onim što je rečeno ili sugerirano o ovom drugom dijelu spomenutog paragrafa čija tajnovitost će mnoge zasigurno uputiti na „slučaj Dajla.“ Biskup Milovan komentirao je svoju ostavku riječima: „Ne mogu govoriti o konkretnim razlozima, ali pretpostavljam da se zna o čemu je riječ.“  Ono što se, navodno „zna“, a nije službeno potvrđeno, jest da je u Istri već godinu dana nejasno rješenje „slučaja Dajla.“ Je li biskup Milovan mislio da se „to zna“ ili nešto drugo? – pita se naša kolumnistica.

Iz svega je očito, smatra Popec, da sve vapi za istinom, i to onom istinom koja oslobađa: „Crkvo draga u Hrvatskoj, molimo, barem u skrovitosti svoga srca, da se ovaj bolan grč riješi, da ne dajemo povoda za sablazan svijetu, već da budemo 'sol zemlje i svjetlo svijeta.' Kad već druge stvari u našoj zemlji šepaju uzduž i poprijeko, kad smo sve više nalik plačućoj masi kojoj su ruke vezane političarima što rade protiv svoga naroda, nemojmo iz Crkve slati vijesti o podjelama, zavjerama. Crkva je još jedino što je našem patničkom narodu ostalo.

Zar da nas materijalna dobra djele? Da smo zbog toga sablazan svijetu?“ Popec smatra da će „Istina izliječiti ovu ranu u Istri koja krvari!“

Kako je biskup Uzinić svojim neskrivanjem bolne istine o Dubrovačkoj biskupiji spriječio razne konstrukcije i „teorije zavjere“, takav bi pristup mogao pomoći i Istri.

Pozivajući se, pak, na tekstove molitava koje je sastavio i izgovorio papa Benedikt XVI., Popec zaključuje: „Ako Sveti Otac ne krije zamke u koje upadaju službenici Crkve te moli da 'budu pastiri koji ne pasu sami sebe',  ako Papa otvoreno priznaje 'strah pred vukovima'  kojih ni on nije pošteđen, nije li vrijeme i za 'čist račun' u 'slučaju Dajla'? I to ne zbog medija, već zbog Isusa Krista i ljudi koje vodimo k Njemu.“

Više o ovoj temi pročitajte u kolumni Tanje Popec.

Izvor: Laudato