Ljilja Vokić: Vjera kao najveći i najljepši čovjekov dar

Ljilja Vokić govorila je o vjeri na prvoj u nizu tribina "Otvoreno o vjeri" koje u Godini vjere priređuje Dubrovačka biskupija, održanoj u četvrtak, 29. studenoga, u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. "Vremenom vas udaraju s jedne strane, miluju s druge strane i vi se formirate kao osoba koja stvara svoju sliku Boga, čovjeka, prijatelja, supruga, majke, svega. A pritom nam pomažu dobri ljudi", istaknula je Vokić.

vo350.jpg
Objavljeno:
 
30.11.2012 00:00

Prva u nizu tribina "Otvoreno o vjeri" koje u Godini vjere priređuje Dubrovačka biskupija održana je u četvrtak, 29. studenoga, u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a gošća tribine bila je Ljilja Vokić, ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu. Tribinu je vodio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.

Kao poticaj za organiziranje tribina na kojima će o načinima življenja vjere svjedočiti vjernici iz društvenoga, kulturnog, političkog i sportskog života generalni vikar je naveo citat iz motu proprija "Porta fidei" pape Benedikta XVI. uz Godinu vjere u kojem se govori kako se danas, uslijed duboke krize vjere koja pogađa mnoge osobe, ne može više govoriti o jedinstvenoj kulturnoj matrici nadahnutoj vrijednostima kršćanske vjere.

Odgovarajući na pitanje tko je za nju Bog, ravnateljica Vokić istaknula je da je Bog za nju sve te da je vjera najveći i najljepši dar koji čovjek u životu može imati. Potom, u njezinom životu, majčinstvo. Od najranijeg djetinjstva susrela se s vjerom svojih roditelja jer su njezini i otac i majka išli nedjeljom na misu, a to ostavlja traga na djeci. Svećenici franjevci pridonijeli su njezinoj vjeri, osobito u kriznom trenutku za vjeru u trećem razredu gimnazije kada je kroz razgovor sa svećenikom pronašla odgovor na svoje dileme.

Supruga je upoznala na vjeronauku, a djecu je uredno vodila na župni vjeronauk u komunizmu, premda je radila u školi. Od oca je, naime, naučila da se ne treba bojati ljudi nego samo Boga.

"Vi morate svojim životom svjedočiti ono što je Bog odredio. Nema razlike među ljudima, vi ste dužni činiti dobra djela jer se po tome mi prepoznajemo kao djeca Božja", istaknula je gošća, navodeći primjer zauzimanja za pripadnike drugih naroda i vjeroispovijesti.

O putu vjere rekla je da se u životu čovjeka sve mijenja, da on sazrijeva i da se s godinama čovjekovo poimanje života mijenja, pa tako on sazrijeva i u vjeri. Od navike koja se stječe u djetinjstvu, preko zauzimanja za vjeru kasnije.

"Vremenom vas udaraju s jedne strane, miluju s druge strane i vi se formirate kao osoba koja stvara svoju sliku Boga, čovjeka, prijatelja, supruga, majke, svega. A pritom nam pomažu dobri ljudi", rekla je i navela primjere tko joj je sve pomagao na putu vjere.

"Ono što ja upisujem u veliko dobro svog života je to da sam uvijek susretala prekrasne svećenike. Njih smatram darom. Moji roditelji su meni bili dar i dali su mi temelje u vjeri, ali oni nisu bili ljudi koji su znali moju vjeru proširiti i dati joj maha kako je moja duša tražila", ustvrdila je ravnateljica Vokić. Danas se smatra blagoslovljenom što je njezin život vjerom ispunjen.

Među političarima i javnim djelatnicima ne razgovora se puno o vjeri jer oni to drže osobnom stvarnošću, rekla je gošća o vjeri i prenošenju vjere među njima. Ljudi vjerojatno vjeru nose duboko zapretenu u sebi, o čemu svjedoči i primjer pokojnog Borisa Šprema.

"Ljudi će radije reći da ne vjeruju nego da vjeruju. Oni koji ne vjeruju se ponose time, a vjernici će biti suzdržani, što je velika šteta jer na taj način širite vjeru", istaknula je Vokić. Posebice oni koji djeluju na mlade trebaju biti najsnažniji svjedoci vjere i ne smiju šutjeti. Navela je primjere kako je svojoj djeci, a i drugima prenosila vjeru.

O ulozi žene u Crkvi bivša ministrica prosvjete rekla je da biti svećenica, što zapadni svijet promovira, je više utjecaj feminizma nego silna želja da bi žene propovijedale i pridonijele Crkvi. Istaknula je da žene imaju svoje mjesto u Crkvi: "Ima li veće i važnije uloge od odgojiteljice. Ako odgojite nekog u vjeri - ništa niste izgubili u životu. Ako pomognete nekom da odraste u vjeri, vi ste ispunili svoju zadaću. Ako žena čini dobra djela, radi u humane svrhe, ispunila je svoju zadaću".

Ravnateljica Vokić također je govorila o povezanosti svoje vjere i posla kojeg radi. Kao ravnateljica škole od 800 učenika gdje njih 75% ide na vjeronauk organizira za njih mjesečne tribine. Među brojnim gostima bio je i Nick Vujičić čije svjedočanstvo je ostavilo jak dojam i na učenike i na profesore i druge goste. Također se kao ravnateljica javno zauzela za to da križ ostane u školama.

Ravnateljica Vokić odgovorila je da krize u odgoju u vjeri nema, ali ima kod nekih krize u odgoju i krize u moralnim vrijednostima. Primijetila je da sve više mladih ljudi dolazi u crkvu. Spomenula je i kako su danas mladi izloženi različitim utjecajima, sve se nastoji relativizirati, ali su zato roditelji tu. "Nema relativizacije, vrijednosti su vrijednosti, moralne norme su moralne norme. Roditelji su tu često komotni, ne društvo", ustvrdila je gošća. Također je govorila o zdravstvenom odgoju u školama, istaknuvši da roditelji previše šute, premda u posljednje vrijeme i nju nazivaju i izražavaju želju da njihova djeca ne nazoče nekim modulima tog predmeta.

Kao jedan od načina svjedočenja vjere gošća je preporučila odlazak na zornice. "To je veliko odricanje i žrtva, ali vjerujte, vi koji niste bili, da nema ljepšeg i uzvišenijeg osjećaja. Kad ljudi jure prema crkvi ili izlaze iz crkve tako rano i počinju dan s Bogom. To je nešto s čime zaista Gospodina iščekujete", rekla je Vokić.

Izvor: IKA

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: