Gospa i Hrvati

Povijesni hod hrvatskoga naroda usko je vezan uz Blaženu Djevicu Mariju. Od pamtivijeka se kao Posrednici pri prijestolju Božjem hrvatski narod s posebnom gorljivošću utjecao Gospi. Zahvaljujući njezinu moćnu zagovoru, bivao je spašavan iz najtežih situacija (Osmanska osvajanja, Domovinski rat, oslobođenje generala u Haagu). Nema nikakve slučajnosti u tome što Hrvati upravo svakoga 5. kolovoza na blagdan Gospe Snježne slave Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Naime, 5. kolovoza 1995. došlo je do brze i potpune pobjede nad okrutnim napadačem, takve pobjede kojoj se u tom času nitko nije nadao. Na Gospu Snježnu 1716. godine kod Petrovaradina 30 tisuća kršćanskih vojnika Gospinim je posredovanjem pobijedilo tursku silu od 200 tisuća ljudi, koja je krenula uništiti ono malo što je preostalo od slobodne Hrvatske. Ili godinu dana ranije, kada je ponovno čudesnim Gospinim posredovanjem na blagdan Velike Gospe 700 hrvatskih vojnika utaborenih u sinjskoj utvrdi odbilo 60 tisuća Turaka. A što da kažemo o čudesnoj obrani Korčule 1571. ili slavnoj bitci kod Siska koja predstavlja prekretnicu u stoljetnom ratu s Turcima, kada je ban Toma Erdody 1593. godine s pet tisuća Hrvata nagnao u bijeg 40 tisuća Turaka?! Kardinal Stepinac proročki je rekao: „Ljubav prema Majci Božjoj je zalog opstanka hrvatskog naroda. Dok hrvatski narod bude častio Majku Božju, neće propasti.“

Ikona

Kršćanska umjetnost oduvijek je bila djelotvorno sredstvo za posredovanje dubokih osjećaja koji proizlaze iz iskustva vjere. Ikonografija je oblikovala prekrasna umjetnička djela u kojima su ujedinjena ljepota i iskazi vjerskih istina; bojama i oblicima, svjetlošću i sjenom izražava se vlastita vjera koja se prenosi novim generacijama u jednostavnom obliku ikone.

Takva je i slika koja predstavlja Blaženu Djevicu Mariju kako raspetljava niz čvorova na jednoj vrpci. Prekrasna slika, koja se pripisuje Johannu Melchioru Schidteru, naslikana je oko 1700. godine, po narudžbi jednog svećenika i postavljena u crkvi St. Peter am Perlach u Augsburgu (Njemačka).

Povijest

Godine 1612. Wolfgang Lanenmantel oženio je Sofie Imhoff. Nakon jedne bračne krize bili su na rubu rastave. Ipak, prije konačnog sloma, Wolfgang je otputovao u isusovački kolegij u Ingolstadtu kako bi potražio pomoć. U četiri navrata dolazio je u Ingolstadt gdje se savjetovao s ocem Jakobom Remom, isusovcem koji je umro na glasu svetosti. Ovaj učeni i pobožni svećenik povjerio je tu zamršenu obiteljsku situaciju zagovoru Blažene Djevice Marije.

Posljednje subote u mjesecu, 28. rujna 1615., otac Jakob Rem dugo je molio pred slikom Gospe Snježne koja se nalazila u samostanskoj kapelici. Dok je svećenik u rukama držao njihovu ženidbenu vrpcu, zbio se čudesan događaj: vrpca je zasjala neopisivim blještavilom. Nakon ovoga događaja, u obitelji Lanenmantel izgladile su se sve trzavice koje su ih bile dovele pred samu rastavu.

Početkom 1700., Wolfgangov unuk Hieronymus odlučio je u znak zahvale dati naslikati i pokloniti isusovačkoj crkvi oltarnu sliku posvećenu Gospi od Dobrog Savjeta u spomen na obiteljsku priču svojih predaka. Kasnije će slika biti preimenovana kao „Marija koja razvezuje čvorove“.

Gospin lik ulijeva u pobožna motritelja osjećaj duboke smirenosti. Gospa, gledajući u osobu pred sobom, uzima zamršenu vrpcu i razvezuje čvorove, cijeli splet različitih životnih teškoća koje nas zarobljavaju, a za koje sami ne znamo naći rješenje.

Izvor pobožnosti

Početkom 80-ih godina otac Jorge Mario Bergoglio, danas papa Franjo, boravio je u Njemačkoj radi obrane doktorata. U isusovačkoj crkvi u Augsburgu susreo se prvi put s ovom slikom i ostao zapanjen njezinom ljepotom i dubinom. U Argentinu je sa sobom ponio par razglednica s ovom slikom. Prvotno je dao izraditi veću kopiju i postavio ju je u kapelicu isusovačkog kolegija u Buenos Airesu. Napisao je i prvu molitvu upućenu Mariji koja razvezuje čvorove te teološko tumačenje ovog Gospina naziva. Imao je običaj da u svako pismo koje šalje stavi i sličicu Marije koja razvezuje čvorove, te je svima čestitao Božić i Uskrs s ovim Gospinim likom. Postavši pomoćnim biskupom Buenos Airesa, otac Bergoglio zauzeo se da se ustanovi svetište posvećeno Mariji koja razvezuje čvorove. U prisutnosti tisuće vjernika 8. prosinca 1996. u crkvi San Jose del Talar svečano je postavljena ova slika. Danas se svakog osmog u mjesecu okupi više od 50 tisuća vjernika kako bi odali štovanje Mariji koja razvezuje čvorove. Kao nadbiskup, otac Bergoglio nastavio je posvećivati kapelice Gospi pod ovim nazivom. Ubrzo nakon toga, pobožnost se raširila i u drugim zemljama Južne Amerike, napose u Argentini i Brazilu, te po cijelom svijetu.

Postavši papom, otac Bergoglio nije zaboravio predložiti vjernicima. Tako je 12. listopada 2013., subotu uoči što je narednog dana posvetio cijeli svijet Blaženoj Djevici Mariji, izrekao ove riječi:

„Marija razrješuje čvor grijeha. Čvor koji je - prema Sv. Ireneju - Eva svezala svojim neposluhom, Djevica je Marija razriješila svojom vjerom. Čvor neposlušnosti i nevjere! … Kada Boga ne slušamo i ne vršimo njegovu volju, djelujemo po svome i svojim konkretnim djelovanjem pokazujemo zapravo nedostatak pouzdanja u Njega, i to je grijeh što onda u našoj nutrini postaje kao čvor. Ovi i ovakvi nam čvorovi oduzimaju mir i vedrinu. Više takvih čvorova mogu oblikovati zaplet koji je sve bolniji i teže razvezati. Ipak, ništa nije nemoguće Božjemu milosrđu! Čak i najzamršeniji čvorovi razrješuju se Njegovom milošću. Marija je sa svojim 'DA' otvorila Bogu vrata da bi razriješio onaj prastari čvor neposlušnosti. Majka nas strpljivo i nježno nosi Bogu da nam On svojim očinskim milosrđem razveže čvorove duše. Koji bi to mogli biti čvorovi mojega života? Tražim li od Marije da mi pomogne imati povjerenja u Božje milosrđe kako bih se promijenio?“

Kakvi su to čvorovi?

Riječ „čvor“ obuhvaća sve probleme koje nosimo vrlo često godinama i koje ne znamo razriješiti; sve grijehe koji nas vežu i sprječavaju da prihvatimo Boga u svojemu životu i da se bacimo u Njegove ruke kao djeca.

Postoje toliki čvorovi koji guše naše duše i obaraju nas, koji nam oduzimaju radost, pa čak i volju za životom. Kako na pojedinačnoj razini, tako postoje i čvorovi koji guše život cijelih naroda: korupcija, kultura smrti, strukture grijeha, lobiji…

Djevica Marija dolazi ususret svakom od nas kako bismo joj predali sve te čvorove da ih ona raspetlja jednog po jednog. Naime, Marija je ona koja svojom majčinskom dobrotom brine o braći svojega Sina koji još uvijek lutaju i nalaze se usred opasnosti i briga, sve dok ne budu uvedeni u nebesku domovinu.