U srijedu 11. listopada u Zagrebačkoj katedrali svečanu svetu Misu predslavio je novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giuseppe Pinto, u koncelebraciji s hrvatskim (nad)biskupima koji su ovih dana okupljeni, u Zagrebu, na 55. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije. 

 

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u pozdravnoj riječi novom apostolskom nunciju naglasio je kako danas Crkva slavi nebeski spomen svetog pape Ivana XXIII. – pape Koncila te kako je upravo na današnji dan, 11. listopada 1962. godine, prije 55 godina, započelo u Rimu zasjedanje Drugog vatikanskog ekumenskog koncila, što ga je sazvao papa Ivan Dobri. 

 

- Sveti papa Ivan Pavao II., koji je sudjelovao na svim zasjedanjima Drugog vatikanskog koncila, rekao je da je Koncil bio velika milost koju je Crkva dobila u 20. Stoga danas zahvaljujemo za dar svetog pape Ivana XXIII. i za dar Koncila. Na današnji dan prije 71 godinu, na komunističkom sudu u Zagrebu, na tom montiranom procesu, izrečena je sramotna presuda kardinalu Alojziju Stepincu, zagrebačkom nadbiskupu i time je započeo mučenički križni put našega Blaženika. Okupljeni pokraj njegovih zemnih ostataka, zahvalni za njegovu svetost i častimo ga kao proglašenog blaženika Katoličke Crkve – rekao je Kardinal.

 

U svojoj homiliji nuncij Pinto je kazao kako iz molbe ''Gospodine, nauči nas moliti'' koju jedan od učenika upućuje Učitelju, a nalazimo je u Lukinom Evanđelju zapravo proizlazi molitva učenika, molitva 'Oče naš' koju svi poznajemo i molimo naročito u euharistijskome slavlju.

 

- Evanđelje po Luki, koje smo spomenuli, kateheza je o molitvi, vrlo draga tema evanđelistu Luki, koju on smatra bitnom za učenika. To je primjer Isusa u molitvi koji pobuđuje pitanje, ali ne toliko pitanje treba li moliti, koliko pitanje kako moliti. Zato je prikladno istaknuti dva zapažanja. Prvo: Molitvu 'Oče naš' treba tumačiti u svjetlu cjelokupnoga Isusova naučavanja. U toj se molitvi, naime, nalaze njegove najdragocjenije misli i najčešće ponavljane riječi. 'Oče naš' je neka vrsta sažetka evanđelja. Drugo zapažanje jest da za razumijevanje molitve 'Oče naš' nije dovoljno poznavati Isusovu poruku. Potrebno je do dna osjetiti njegova nastojanja i biti dionikom iste pustolovine. 'Oče naš' je ponajprije molitva Isusova učenika, onoga koji je bez pridržaja ostavio sve, da bi slijedio Isusa i kojemu je kraljevstvo Božje jedini razlog njegova postojanja – naglasio je mons. Pinto.

 

Prisjetio se kako se u godinama nakon Drugoga vatikanskog koncila, novinari i reporteri odlazili u mjestašca oko Rima razgovarati sa župnicima seoskih župa. 
 

- Jedan je župnik novinaru koji mu je došao sa snimateljima rekao: ''Idemo u polja. Odgovorit ću na sva vaša pitanja''. Svećenik je pokazao da dobro poznaje koncilske dokumente. Novinar ga je slušao sa zanimanjem, a zatim ga izazvao pitanjem: ''Dobro, oče, a kako ćete taj nauk prenijeti svojim vjernicima?'' Župnik mu je s osmijehom pokazao grude zemlje i rekao: ''Ostat ću na poljima na kojima moji vjernici rade i čekaju da će, s Božjom pomoći, ubrati plodove svoga truda.'' Očito je da se poslanje ne odvija samo u seoskim područjima, nego posvuda gdje se nalaze Kristovi učenici: u bogoslužnim prostorima i na radnome mjestu. Crkva ide ususret onima koji žele susresti Isusa, izvor vječnoga života. Dokument Drugoga vatikanskog koncila 'Gaudium et spes' ('Radost i nada') kaže: ''Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu'' – istaknuo je.

 

Na kraju svoje propovijedi prenio je pozdrave od sveopćega pastira Crkve, pape Franje te je naglasio kako Papa sve nas spominje u svojim molitvama i sudjeluje u našim radostima i poteškoćama.