„Svaki blaženik, poglavito mučenik blaženik, Božji je dar Crkvi. Znak je to životnosti Crkve koja, osnažena duhom Božjim, svjedoči Božju dobrotu i ljubav u svojim odabranim sinovima i kćerima. Katolička crkva službeno dobiva još jednoga blaženika, u osobi Miroslava Bulešića, svećenika mučenika“, istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan mons. dr. Jure Bogdan, rektor Hrvatskoga papinskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, postulator kauze za beatifikaciju sluge Božjega Miroslava Bulešića.

Beatifikacija sluge Božjega Miroslava Bulešića održat će se u pulskoj Areni, 28. rujna 2013., a što ona znači za Katoličku crkvu i Hrvate pročitajte u razgovoru s dr. Jurom Bogdanom.

Što beatifikacija sluge Božjega Miroslava Bulešića znači za Katoličku Crkvu?
Mons. Bogdan: Prije Uzašašća Isus je rekao svojim učenicima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na Vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1, 8). Od prvih stoljeća kršćanstva u Crkvi su bili posebno štovani apostoli i mučenici koji su svojom krvlju posvjedočili svoju ljubav i vjeru u Isusa. Oni su martyres – svjedoci. Kasnije su predmetom štovanja postali i ispovjednici, priznavaoci – confessores. Oni su pretrpjeli i preživjeli progonstvo, ali nisu umrli mučeničkom smrću. Postupno se kult proširio i na kršćane koji su svojim krjeposnim životom, u snazi Božjega Duha, za života bili svjedoci vjere i odanosti Isusu pred svijetom. U činu beatifikacije danas, Papa dopušta  javno štovanje jednog Božjeg ugodnika, na ograničenom području jedne biskupije, pokrajine, na jednome mjestu, u određenoj crkvenoj zajednici i sl. Svaki blaženik, poglavito mučenik blaženik, Božji je dar Crkvi. Znak je to životnosti Crkve koja, osnažena duhom Božjim, svjedoči Božju dobrotu i ljubav u svojim odabranim sinovima i kćerima. Katolička Crkva službeno dobiva još jednoga blaženika, u osobi Miroslava Bulešića, svećenika mučenika. Svi kršćani su pozvani na svetost. Kad Crkva priznaje nekome da je mučenik nedvojbeno mu priznaje da je postigao vrhunac za kojim svi težimo, svetost.

Što ova beatifikacija znači za Katoličku crkvu u Hrvatskoj?
Mons. Bogdan: Kao i ostale beatifikacije i kanonizacije tako i ova ima veliko značenje za Katoličku crkvu u hrvatskome narodu. U prvome redu mislim na mnoge pastoralne inicijative koje redovito prate svaku beatifikaciju. To je uvijek poticaj mjesnoj Crkvi na evangelizacijskome planu. U diktaturi relativizma i anarholiberalizma Crkva stavlja u središte trajne – vječne vrednote, vjeru u Boga, ljubav prema Bogu i bližnjemu, krepost čistoće, svećeništvo, žrtvu. Sve to pomaže vjerujućima da u svim kušnjama današnjega vremena i svijeta ostanu vjerni, nepokolebljivi. Kolike li će duhovne plodove u neumrlim dušama donijeti beatifikacija Miroslava Bulešića, to znade samo Bog. Bogu hvala da smo svjesni da se na tome ne želimo zaustaviti.
Providnost je htjela da se beatifikacija Miroslava Bulešića događa u prvim mjesecima kako je Hrvatska pristupila u Europsku uniju. Radosna vijest evanđelja je došla u hrvatske prostore već u prvome stoljeću. Uz velike napore i protivljenja, očuvala se do danas. To mnogima nije poznato. Kao mjesna Crkva, u Europsku uniju ulazimo uzdignuta čela, vedra pogleda. Donosimo ogromno duhovno blago, pravu riznicu. Od ranokršćanskih mučenika iz Salone, Sirmiuma, Siscie i drugih krajeva, ovdje poglavito mislim na nepregledno mnoštvo mučenika iz našega naroda. Mi sami toga trebamo biti još svjesniji. Naše europske sugrađane valja upoznati s mnoštvom divnih primjera svjedoka vjere, mučenika iz naše Crkve, našega naroda. Exempla trahunt! – Primjeri privlače. Ovdje poglavito mislim na mučenike komunističkog sustava, teškog totalitarističkoga zlosilja koje je u našoj Domovini, nakon II. svjetskoga rata pokušalo kroz strukture vlasti i odgoja, nametnuti materijalistički pogled na svijet. Svaki oblik vjerovanja tumačio se kao alijenacija, otuđenje čovjeka, opium za narod. Katolička crkva u hrvatskome narodu spremno je odgovorila snažnom vjerom u Krista Spasitelja i Otkupitelja i vjernošću Petrovoj stolici sve do prolijevanja krvi. Kristovo evanđelje je čvrsto uporište i program našega djelovanja. Mučenička krv nekoliko stotina hrvatskih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, vjernika laika obvezuje nas da im spomen očuvamo u vjerničkoj kršćanskoj zajednici naših europskih sugrađana. To je kulturno civilizacijsko djelo. A kao kršćani i vjernici imamo obvezu učiniti sve što je u našoj moći da se mnogi od njih uzdignu na svijećnjak, čast oltara, da njihova svijetlost svijetli pred ljudima, da se vide njihova dobra djela te da svi više i bolje po njihovu primjeru slavimo Oca našega koji je na nebesima.

Što ova beatifikacija znači za Hrvate u Istri?
Mons. Bogdan: Istra je zemlja susreta kulturâ, narodâ, svjetovâ, svjetonazorâ, jezikâ. Bila je to kroz duga stoljeća od rimskih vremena. To je i danas. Koliko li se je samo političkih utjecaja i gospodara izmijenilo na ovome prostoru? Hrvatska prisutnost u Istri je kroz stoljeća do danas najsnažnija. Novi blaženik, svećenik Miroslav Bulešić, mučenik, po rodu i govoru Hrvat, baština je cijele Crkve. I ove godine sam se osvjedočio, koliko Papinsko francusko sjemenište i Papinsko lombardijsko sjemenište u Rimu s oduševljenjem govore o Bulešiću kao svome bivšem pitomcu, budući da je on kao rimski student boravio u tim sjemeništima. Blaženici i sveci trajni su zagovornici pred Bogom zemaljske putujuće Crkve. U novome blaženiku Bulešiću imamo još jednoga zagovornika pred Božjim licem.
Sasvim je razumljivo da hrvatski katolici u Istri Bulešića, posebice, osjećaju svojim. On je naše gore list. U njegovome liku i djelu sažete su težnje i želje, nade i tjeskobe, hrvatskih katolika u Istri kroz stoljeća. Istarski katolici se identificiraju s njime. On je jednostavno primjer i poticaj za nasljedovanje.

Izvor: Radio Vatikan