Homiju nuncija D'Errica prenosimo u cijelosti.

Zahvalan sam predragim ocima isusovcima na pozivu koji su mi uputili da predvodim ovo slavlje Svetkovine Presvetog Srca Isusova, što sam vrlo rado prihvatio da bi i na ovaj način potvrdio duboke veze koje me povezuju s Družbom Isusovom.
 

Dobro znate da je pobožnost Presvetom Srcu jedna od najraširenijih među kršćanskim narodom. Ne radi se o jednoj pobožnosti među tolikima, jer nas vraća na ono bitno naše kršćanske vjere. U Svetom Pismu, riječ „srce“ je središte, izvor osobnosti. Naznačuje ne samo osjećaje neke osobe – kao što se uglavnom događa s ovom riječju u suvremenim kulturama – nego samu osobu, njezine planove, odluke, volju, a također njezinu inteligenciju i njezin um. Stoga, kult Isusova Srca jest kult same Isusove osobe, koju se razmatra kao tajnu ljubavi što nam se objavljuje u znaku njegova Srca. 
 

Tako da, ono što mi se čini važno za istaknuti je da naša pobožnost Srcu Isusovu ne bi smjela izgubiti iz vida ono bitno da: u Srcu Isusovu razmatramo tajnu ljubavi koju Bog ima prema nama i – u isto vrijeme – pozvani smo da „ostanemo u njemu“, u njegovoj ljubavi, dajući prikladan odgovor ljubavi, u svojim odnosima s Bogom i u svojim odnosima s drugima. 
 

Isus je govorio o velikoj Božjoj ljubavi za nas u različitim prilikama a osobito u nekoliko prispodoba kao što su one iz 15. poglavlja Evanđelja svetoga Luke:  
 

a. To je osobna ljubav, zato jer Bog ljubi sve bez razlike i za njega svaka osoba ima beskrajnu vrijednost u sebi i po sebi. 

b. To je brižna ljubav koja ima inicijativu kao Dobar Pastir koji ide tražiti izgubljenu ovcu sve dok je ne nađe.

c. To je ljubav bez granica, koja se trudi sve do krajnjih posljedica, sve do toga da šalje Sina, koji umire na križu za naše spasenje. 
 

Stoga, razmatranje Božje ljubavi u Srcu Isusovu trebalo bi nam dati toliku utjehu i toliku obnovljenu nadu: posebice danas, kad se trebamo suočiti s tolikim poteškoćama. 

Vremena nisu laka, a to znate bolje od mene, jer ste to iskusili u svom svakidašnjem životu. Dakle, razmatranje Srca Isusova, koje nam govori o velikoj Božjoj ljubavi za svakoga od nas, podsjeća nas osobito na jednu stvar: Bog nam je blizu, usprkos svemu, bez obzira o kojim poteškoćama se radi. Bog nas ne ostavlja same, iako dopušta trenutke kušnje. Bog je Otac, bogat milosrđem, i zna što nam treba, prije negoli ga za to zamolimo. 
 

S ovim uvjerenjem znat ćemo Gospodinu prikazati također male i velike križeve svakodnevnoga života, s radošću što sudjelujemo u  njegovu  križu, jer je on otkupio i otkupljuje svijet. Znat ćemo mu prikazati također pokoju gorčinu, sa sviješću da nam je dosta njegova milost, jer se u slabosti očituje njegova snaga (usp. 2 Kor 12). 
 

Dopustite mi dodati još jednu kratku misao. Razmatranje Srca Isusova, Božje ljubavi prema svakom od nas, podsjeća me na jednu drugu Isusovu riječ: „Po ovome će prepoznati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedni druge“ (Iv 13,35). To jest, razmatrajući Srce Isusovo, ponovno smo dovedeni do „nove“ zapovijedi (Iv 13,34) ljubavi prema bližnjemu, koju treba vršiti tako kako je Isus nas ljubio. 
 

Očito trebamo živjeti ovu riječ Isusovu posebno u svojim zajednicama, u Crkvi, na svim razinama. Toliko je stvari potrebno za djelovanje i dobro funkcioniranje Crkve. Ali – kao što nas podsjeća sv. Pavao (1 Kor 13) – ako bi uzmanjkalo ljubavi, ako bi uzmanjkalo djelatne ljubavi, sve bi bilo beskorisno. 
 

Ljubav Isusove ''nove'' zapovijedi, međutim, ne može se ograničiti na unutarcrkvene vidike. Ona mora biti kao ona Isusova. To jest, bez prepreka, prema svima, također prema neprijateljima. Posebno, kao što nas često podsjeća Sveti Otac Franjo nije moguće mirno živjeti kršćansku vjeru, zanemarujući krik materijalnih i duhovnih periferija, koji nam dolazi s tolikih strana. 
 

Osobno sam uvjeren da ćemo i u razmatranju Srca Isusova moći pronaći nova nadahnuća kako bismo bili pozorni prema onome tko se nalazi u potrebi. Bog je ljubav, i sudjelujući u njegovu dinamizmu života, trebamo činiti kao on: uvijek, usprkos svemu, također s onima koji se smatraju našim protivnicima. 
 

Draga moja braćo i sestre, u molitvi tražim od Oca bogatoga milosrđem, koji nam govori u Srcu Isusovu, da također iz ovog slavlja može proizaći za sve obnovljena duhovna snaga za našu obvezu kršćanskoga svjedočenja, koje smo pozvani davati za dobro Crkve i Zemlje. Amen.