Časna sestra Felicita Samardžić, dugogodišnja kuharica u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, preminula je 6. svibnja. Na sprovodu sestre Felicite u zagrebačkom naselju Granešina, 12. svibnja, uz njezinu obitelj i bližnje, sudjelovale su i njezine susestre iz redovničkog reda Kćeri Božje ljubavi, svećenici s kojima je surađivala i brojni vjernici u čijim životima je ostavila duboki i neizbrisivi trag.
 
Č. s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, u svom govoru zahvalila je sestri Feliciti na vjernom i predanom služenju Gospodinu, istaknula bitne činjenice iz njezine pedesetgodišnje službe, te naglasila kako je i u posljednjim trenucima, shrvana bolešću, zadržala sabranost i radost, te svjedočila apostolat tihe patnje.
 
Sprovodne obrede vodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, koji je kao dječak sudjelovao u životu Josipovog svetišta, te odrastao i sazrijevao uz sestru Felicitu. Preč. Pavlaković istaknuo je kako je sestra Felicita završila svoju veliku životnu misiju i redovničko služenje, te da zbog njezinih 75 godina života i 50 godina zaručničke posvećenosti i predanja Kristu, njezina vjernost i ustrajnost Kristu, moramo ostati zadivljeni i zahvalni.
 
- Gotovo 75 godina života i izgraditi se u osobnosti, dozreti u mudrosti, sačuvati vedrinu i strpljivost, tražiti i dalje prigodu za djelovanje i koje sve ne odlike – zar nije vrijedno zahvaljivanja? 50 godina živjeti sveti zaručnički odnos s Kristom kao redovnica, iz dana u dan ponizno uz Njega prianjati i sklanjati se do Njegovih nogu da bi se upijala riječ Evanđelja, Njega ljubiti do posvemašnjega predanja i sjedinjenja – nije li dostojno da se uključi u Isusovu zahvalnicu Ocu? Ponizno vas kao brat u vjeri potičem da to učinimo sada, a nastavimo u Euharistiji nakon ovih sprovodnih obreda. S. Felicita je, nenametljiva i jednostavna, a srdačna i mudra, postala dio nas, karlovačkog kraja i naše župe. U svijetu bi rekli „dobri duh“, a mi dobra Božja duša za sve nas. Takva je bila, jer je davno stupila u školu Srca Isusova, koje uči lekcije o krotkosti, poniznosti, poslušnosti, staloženosti, strpljivosti... Plodovi su se vidjeli i u njezinim posljednjim danima, kada je trpjela u svojoj bolesničkoj sobi i krevetu, te očitovala svoju zrelost.“ – kazao je rektor Sjemeništa.
 
Preč. Matija potaknuo je prisutne da se mole sestri Feliciti kako bi nas zagovarala kod Boga i molila za Crkvu i hrvatski narod, za sadašnja svećenička i redovnička zvanja, te se oprostio od nje riječima: „A mi joj, poput nje same, što je činila nebrojeno puta za života i trpeća, kada je već bila slaba da je šaputala, iz srca punoga ljubavi i zahvalnosti izgovaramo jedno veliko, bezgranično: „Hvala!“ – „Hvala vam, draga s. Felicita!“ - Ali, dopustite, da iskreno nadodam: „Volimo vas, s. Felicita“ – „Molite za nas Isusa, Mariju i svetoga Josipa, s. Felicita! Jer, evo, skoro će „srijeda svetom Josipu“, doći će hodočasnici. Pred nama je puno toga u Karlovcu. Budite nam i dalje iz neba blizu, s. Felicita, dok ne budemo zajedno u lijepom nebu s Isusom Uskrslim, Majkom Marijom i svetim Josipom kojega ste posebno štovali i častili!“
 
Nakon sprovodnih obreda u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, predvodio je misu zadušnicu za pokojnu sestru Felicitu.