U dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu u četvrtak 22 ožujka, održano je predstavljanje knjige vlč. Ivana Grbešića ''Brat Ivan Bonifacije Pavletić, mladi svjedok Evanđelja".

Knjiga je zapravo magistarski rad Ivana Grbešića, svećenika Sisačke biskupije i duhovnika Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, obranjen na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu 2011. godine. 

To je prva knjiga koju je o Bonifaciju napisao jedan Hrvat i to u originalu na talijanskom jeziku s vlastitim prijevodom na hrvatski. Dvojezično tiskano djelo izlazi u 120. obljetnici smrti sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića.

Knjigu su predstavili o. Mariano Passerini, Dragutin Pasarić i autor. Program je vodila s. Mirjam Kuštreba, a predstavljanje je glazbom obogatila Klapa Janjevo.

Na samom početku, sisački biskup Vlado Košić, pozdravio je goste te izrazio radost zbog ove knjige.

-Hrvatski narod treba više biti ponosan na svoje svece i blaženike, više ih poštivati i njima se utjecati u molitvu. To je način kako da se njihovo zaštitništvo i utjecaj proširi, a i temelj da papa nekog Božjeg ugodnika proglasi svetim. Nadam se da će uskoro i naš Ivan Bonifacije postati blaženi – rekao je biskup.

Član Družbe Sinova Bezgrješne o. Mariano Passerini, reda kojem je pripadao i Bonifacije Pavletić, zahvalio je biskupu i Sisačkoj biskupiji na podršci prilikom izdavanja ove knjige istaknuvši kako je ostao ugodno iznenađen koliko je zanimanje knjiga pobudila na predstavljanjima u Kutini i Samarici. 

Govoreći o slugi Božjem Ivanu Bonifaciju o. Mariano je rekao kako ga je potraga za Božjom voljom odvela u Rim gdje je postao redovnik u tek nastaloj družbi u znaku Bezgrješne Djevice. 

- Volim ga se sjetiti kao uzora mladih Europljana. Odrastao je u slavenskoj kulturi, znao se prilagoditi, u Grazu njemačkoj kulturi, a u Rimu prigrliti latinsku. On je primjer današnjoj mladeži. Oslanjajući se na zajedničke kršćanske korijene znao je u sebi stvoriti sintezu tri glavne europske kulture: slavenske, germanske i latinske. Svoje redovničko zvanje živio je na uzoran način, a kao temelj svemu je stavio molitvu shvaćenu kao dijalog s Bogom i njegovom Nebeskom Majkom. Znao je kako živjeti evanđeoske vrijednosti na konkretan način radeći s bolesnima i siročadi, a bio je i izabran od Družbe da bude odgajatelj novih zvanja - podsjetio je o. Mariano.

Nakladnik Dragutin Pasarić rekao je da je knjiga rasprodana u vrlo kratkom roku, kako je pisana na vrlo lak i pristupačnim način, te da se čita u jednom dahu. Pasarić je kao posebnost knjige istaknuo kroniku života sluge Božjega i događanja oko njega, sve od rođenja, smrti pa do današnjih dana. 

- Nakladnička kuća ''Spiritus movens'' prva je pokrenula prijevod životopisa Ivana Bonifacija na hrvatski jezik. Ta knjiga prvotno je objavljena u Milanu 1920. godine, a prevedena je na hrvatski tek nakon pune 82 godine. Prije toga napravili smo i pretisak Glasnika Sv. Josipa, u obliku knjige, a koji donosi Bonifacijev životopis iz 1900 godine. Već tada se spominje da je pokrenut postupak za proglašenje Ivana Bonifacija slugom Božjim. U međuvremenu taj proces je zastao, ali koliko god bio skroman, život Ivana Bonifacija Pavletića se nije izgubio - poručio je Pasarić.

Autor vlč. Ivan Grbešić rekao je da je na ideju da u magistarskom radu piše, o do tada široj javnosti malo poznatom Hrvatu, došao jer je ostao začuđen da su na Bonifacijev slavni dan. 28. rujna 2008. godine, iz Hrvatske u Rim pristigli brojni hodočasnici na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem.

- Ostao sam oduševljen što s tim slavljem, a što s likom jednostavnog poniznog i dobrog čovjeka brata Ivana. Uskoro nakon tog događaja trebao započeti magistarski rad i pitao sam se o kome pisati. Prvo sam mislio pisati o nekom našem poznatom blaženiku ili svecu, čak i o Chiari Luce Badano, međutim kako je u međuvremenu nastala Sisačka biskupija, rekao sam sam sebi zašto ne bih pisao o Bonifaciju. Tu se zapravo dogodio taj Božji ''klik'' i počinje moje poznanstvo s njim, kroz taj slavni dan Bonifacija Pavletića kada su njegovi posmrtni ostaci preseljeni s groblja u generalnu kuću Družbe Sinova Bezgrješne - zaključio je autor.