Izložbu je otvorio fra Ivan Bradarić, rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića u Šibeniku, objasnivši pritom okupljenim vjernicima naziv izložbe jer su sandale jedina sačuvana relikvija hrvatskog sveca s obzirom na to da mu je tijelo izmučeno i pokopano na nepoznatom mjestu. Nakon njega, nagrađivani šibenski glumac Jakov Bilić ukratko je opisao proces nastanka izložbe, dok je mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, istaknuo da s ovakvim izložbama želi postići da Josipovo svetište, uz mjesto duhovne okrijepe, postane i mjesto kulturnih okupljanja.

Prije otvorenja izložbe u Nacionalnom svetištu ostvarena je peta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu. Sveta misu predslavio je fra Ivan Bradarić u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., preč. Vladislavom Mandurom, dekanom Karlovačkog vojnog dekanata, o. Czeslawom Bielenom iz karlovačke Župe BDM Snježne-Kamensko, o. Mariom Škrtićem iz pavlinskog samostana Gospe od Snijega na Cavtatu, te vlč. Markom Dujmom, supsidijarom i vlč. Filipom Pavlovićem, župnim vikarom, koji svoju službu vrše u Župi svetog Martina u karlovačkom naselju Hrnetić. Župljani istoimene župe hodočastili su ovu srijedu svetom Josipu, a njihov zbor pjesmom je obogati misno slavlje.

Fra Ivan Bradarić naglasio je u svojoj propovijedi važnost odgojiteljske uloge svetog Josipa u Isusovom životu jer ga je učio osnovnim vrijednostima i ponašanjima ovozemaljskog života, ali ponajviše kako voljeti Boga. Fra Ivan izrazio je svoju oduševljenost ispunjenim Svetištem istaknuvši kako je to pokazatelj koliko vjernici vole i štuju svetoga Josipa i da uistinu žele nasljedovati njegove kreposti. Također je upozorio vjernike na opasnost ovosvjetovnog mentaliteta koji nameće svoje ideje i izokreće kršćanske vrijednosti, te ih pozvao da budu svjetlo u tom svijetu.

Na kraju svete mise svoju vjeru svjedočio je glumac Jakov Bilić. Jakov je istaknuo vjeru kao značajni aspekt svojeg života. U svom poslu najviše se dotaknuo vjere kada se pripremao za ulogu don Jere u predstavi 'Glorija', Ranka Marinkovića. Tada je često putovao u Split kod prijatelja koji je odlučio postati isusovac, te s njim provodio mnogo vremena nastojeći shvatiti što je potaknulo tako mladog čovjeka da se odluči na cjeloživotnu službu Gospodinu i da se odazove Njegovom pozivu. Vezano za njegovu glumačku karijeru Jakov je naglasio da su riječ i govor ono čime se najviše koristi, a vjera u tome ima bitnu ulogu.

- Vjera mi je pomogla da baštinim hrvatsku riječ na jedan kvalitetan i profesionalan način, a samim time ispunjavam i neku svoju unutarnju potrebu za vjerom – kazao je okupljenim vjernicima.