Mnogopoštovani Oče!

U nemogućnosti osobnog sudjelovanja na sprovodu fra Bonaventure Dude, želim i ovim putem izraziti svoje molitveno zajedništvo i duhovnu blizinu sa svima koji danas na Mirogoju ispraćaju   uglednog i velezaslužnog oca Bonaventuru, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Vama, mnogopoštovani oče Provincijale, Vašoj redovničkoj subraći, rodbini, suradnicima, prijateljima i znancima dragog Pokojnika izražavam kršćansku sućut. Po dobivenoj vijesti o smrti, odmah sam prikazao svetu Misu i preporučio Božjem milosrđu plemenitu dušu o. Bonaventure.

Fra Bonaventura Duda svojom je zaljubljenošću u Boga i potpunim predanjem Crkvi osvajao sugovornike i slušatelje. Ravnajući se u svakidašnjici Pravilom manje braće, koje prije svega traži opsluživanje Evanđelja Isusa Krista, dopustio je da se kršćanstvo u njemu duboko ukorijeni. Sam je u Svijeta Razveselitelj zapisao: »U srcu kršćanstva stoji... božićni misterij u svoj bogočovječnosti: na Božić se na zemlji počela pisati povijest Boga, da bi se na nebu otpočela pisati povijest svakoga čovjeka«  (str. 33).

Kršćanstvo se na izvrstan način zbilo u životu oca Bonaventure,koji je svojim svećeništvom i redovništvom živio novost Božićne radosti, dramatičnost Muke i Smrti Isusove i otajstvo Gospodinova slavnog uskrsnuća. Uronjen u Krista, živoga i prisutnoga među nama, bio je bljesak Isusovog Evanđelja koje poziva na bogoljublje i čovjekoljublje.

Kao svećenik, redovnik, predavač, teolog, bibličar, profesor-emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta i pedagog, skladatelj, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te kao zanosni propovjednik Božje riječi dao je nemjerljiv doprinos poslanju Crkve u Hrvatskoj i svijetu. Prepuštajući se u svim područjima djelovanja nadahnućima Duha Svetoga, uvijek je bio otvoren za čovjeka. S vedrinom duha i gostoljubivošću srca otvarao je svoja vrata onima koji su ga pohađali tražeći pomoć, savjete, pouke, a posebno Božje milosrđe u sakramentu pokore, čime je stekao mnoštvo duhovne djece u kojoj je evanđeoskom dobrotom i oduševljenim svećeničkim služenjem zapalio iskru i podržavao plamen vjere.

Otac Bonaventura Duda je svojim životom zadužio mnoge, a prije svega svoju Franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je uz ostale službe, obnašao i službu dekana. Unatoč ovozemaljskim uspjesima, priznanjima i nagradama, od kojih mu je zasigurno najdraža bila ona pape Benedikta XVI. - Križ »Pro Ecclesia et Pontifice« - prigodom njegova dijamantnog svećeničkog jubileja 2010. godine, fra Bonaventura odlikovao se kršćanskom jednostavnošću zbog koje će plodovi njegova predanog rada živjeti i donositi rod, a nama je zadatak da ih sabiremo, čuvamo i predajemo kao baštinu koja obvezuje.

Zahvaljujem Svemogućem za tolike prepoznatljive darove kojima je dobri Bog obdario fra Bonaventuru u njegovu životu od Krasa na otoku Krku i Rijeke podno dragoga mu Hrvatskoga Nazareta Trsata, do Zagreba i Varaždina. Dragoga Pokojnika preporučujem Božjem milosrđu, moleći da se i na njemu obistine riječi Danijelova proroštva: »Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost« (Dn 12,3).

Neka Riječ Božja, koja je bila svjetiljka nozi njegovoj u ovozemaljskom hodu, nebeskim svjetlom obasjava njegovo zajedništvo s Presvetom Bogorodicom Marijom, Isusovom i našom Majkom, s blaženim Alojzijem Stepincem, kojega je svom dušom častio te sa svim svetima i izabranima u tako željkovanom kutku Raja.  

Sve Vas blagoslivlja i pozdravlja Vaš nadbiskup
v.r.  Josip kard. Bozanić