Sinjska alka, viteški turnir u Sinju, održava se od 1715. godine jednom godišnje u Sinju, u Cetinskoj krajini. Tijekom natjecanja vitezovi jašu na konjima u punom galopu niz glavnu ulicu, ciljajući kopljem željezni prsten koji visi na užetu. Na UNESCO-ovu Listu nematerijalnih kulturnih dobara čovječanstva upisana je 2010. godine.

U trenutku kad je Alka nastala, 1715. godine, postojalo je dosta sličnih viteških igara na području Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre pa i na kontinentu. Odabir branitelja Sinja da s jednom takvom viteškom igrom odluče obilježavati pobjedu nad osmanlijama 1715. nije bio slučajan. Što se tiče njezina održanja tijekom svih tih političkih mijena i turbulencija, prijelomna godina je 1818. Znamo da je Sinjska alka ustanovljena odmah poslije bitke. Napad osmanlija na mletačke posjede u Dalmaciji i Grčkoj dogodio se 1715. i tada se na meti našao i Sinj. Utvrda je obranjena, a branitelji, koji su bili vjernici, svoju su pobjedu i povlačenje Turaka, koje se dogodilo 15. kolovoza, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Mariji, pripisali zagovoru i milosti Blažene Djevice Marije.

Pretpostavlja se da se upravo tada ustanovila Alka. Ona se sigurno nije trčala 1715. jer rat je još trajao. Vjerojatno je prva Alka održana 1718. kad su prestali ratni sukobi, navodi Hrvatska katolička mreža.

Nakon dolaska austrijske vlasti u Dalmaciju se zaputio austrijski car Franjo I. na jedno duže putovanje u svoj novostečeni posjed. Spretni Sinjani brzo reagiraju i šalju odmah zahtjev da austrijska vlast omogući stalnu državnu dotaciju za izvođenje Alke, za nagradu slavodobitniku itd. Car Franjo I. u svibnju 1818. dolazi u Sinj, dočekuju ga alkari, ali ne izvode vitešku igru. On nastavlja put po Dalmaciji i budući da se u jednom trenutku razišlo putovanje njega i carice, dogovor je bio da se ponovo nađu u Sinju. Tada se u njegovu čast i u čast carice izvode dvije posebne Alke s kumovima, takvih alka više nema. Car tada, 1818. donosi odluku da Alka dobiva stalnu državnu dotaciju za izvođenje, troškove održavanja i nagradu slavodobitniku. Od alkara traži da pišu izvještaje i to je nama danas jako dragocjeno jer od tada imamo povijesne podatke. Od tada do danas Alka je institucionalizarina, postaje vrlo formalna, dobiva pravila i Statut.

Alkari moraju dolaziti s područja koje se zove alkarski teritorij, a to pokriva područje Cetinske krajine. Alkar mora biti član Viteškog alkarskog društva i mora biti rođen na području alkarskog teritorija.

U Statutu je danas navedeno da alkari trebaju biti ljudi neporočnog ponašanja. Oni su vitezovi, konjanici i od njih se očekuje čestito i moralno ponašanje i o tome računa vodi Časni sud Viteškog alkarskog društva.